HRABRI - forum za zaštitu djece


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 177 | Broj poruka: 662

Savjetodavna linija za djecu

116 111
Zagreb, Đorđićeva 26


Trebam savjet...


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

palamila**

20.11.2011. 13:50

Evo, mogu reći da mi se život raspada... Moja baka pije gdje god stigne i imali smo jako puno problema s njom ( živimo u kući, mi smo kat iznad nje) ona i mama se ne podnose, prije nekoliko godina su se znale čak i potući, ja koja sam tada imala 5-6 god. i sestra 10-11 god. smo se sakrivale u ćošak naše sobe i plakale kada se to dešavalo. Ni tata se nije slagao s njom, ali ipak se nikad nisu potukli.. Kada se napije izađe na dvorište i vrijeđa sve članove obitelji i psuje svakoga od nas. Malo prije moje pričesti tata je umro od raka, od tada su mi ocjene totalno pale, njegova smrt me jako pogodila, ali nisam to htjela pokazati, ponekad se mrzim zato što nisam bila uz njega kada je umirao i krivim se za njegovu smrt makar znam da to nije istina.Svake noći plačem zbog njega, jer mi jako nedostaje.Mama pije, prije su se mama i tata znali svađati zbog toga što je ona dosta puta bila pijana ili pijana dolazila s posla. Jako me pogodilo kada je mama rekla da ima novog dečka, i nakon nekog vremena je zatrudnjela, tih devet mjeseci je bilo super jer nije pila ništa alkoholno zbog bebe.. Na kraju sam zavoljela bebu koja će sada imati 3 god. I u tome je problem, volim je jako i bojim se ostaviti ju samu s mamom, jer mama neprestano pije, svaki dan je pijana..Željela bih završiti 8. razred sa pet, ali ne mogu jer ne stignem učiti, zato što po cijele dane čuvam malu sestru. (Jednom je išla doma s posla pijana i razbila tri auta uključujući naš, policija ju je dovezla doma, kad su policajci otišli tražila je da joj damo ključeve od auta da ide po auto, nismo joj htjele dati ključeve pa je prijetila da bude skočila s balkona, i onda je moja starija sestra išla s njom po auto....) Jednostavno se ne usudim ostaviti ju samu s mamom, ponekad je toliko pijana da ne zna hodati, popikava se i zaletava u predmete(stol,stolce,ormariće) mislim, tko bi normalan ostavio dijete takvoj osobi?! Starija sestra(19) joj je rekla što misli o tome, a ona se samo smije, njoj je to smiješno. Ja(14) bih joj htjela reći da prestane piti, ali ne znam kako.Razmišljala sam o tome da se povjerim socijalnoj radnici u školi, ali ne želim da nas razdvoje, jer iako pije dobra je majka i volim je,ali ne znam kako da ju nagovorim da prestane piti........ Jednog dana kada sam išla iz škole neki dečko me napao, srušio me i tko zna što bi sve bilo da se nisam uspjela obraniti. To me tako potreslo da cijelu noć nisam spavala, nisam mogla napisati zadaću za školu koliko su mi se ruke tresle, no onda sam se povjerila razrednici i razgovarale smo o tome,ali sad se bojim svakog dečka koji mi priđe, bojim se da će mi nauditi, ne mogu to reći mami jer me previše sram iako znam da nisam ja kriva za to. Da potražim pomoć psihologa? Ne znam više što da radim!! Najbolje bi bilo da ne postojim....

Savjetodavna linija za djecu

22.11.2011. 00:30

Draga Palamila,
Za početak bi ti se zahvalila što si skupila hrabrosti da nam se javiš i povjeriš svoju nimalo laganu priču.
Moram priznati da mi se nekoliko puta stegnulo srce dok sam čitala tvoj post. Ono što si sve proživjela i proživljavaš, svi ti problemi, sigurno nisu nimalo lagani za nositi na leđima djevojci od 14 godina.
Ono na što bih se odmah osvrnula je tvoja rečenica 'Najbolje bi bilo da ne postojim'. Vjerujem da ljudima ponekad dođe dosta od svih 'problema' i loših situacija u kojima se nađu, a kamoli tebi, djevojci koja treba uživati u školskim danima i svim aktivnostima koje je zanimaju, a trenutno to ne može. Kroz sve što govoriš vidi se da si odlučna, hrabra i najviše od svega zaista jedna odgovorna i zrela mlada osoba koju je život naučio da takva bude. Obzirom da vidim tu tvoju odgovornost koju osjećaš prema mlađoj sestri i prema sebi kao učenici, voljela bi da taj dio odgovornosti prebaciš na sebe i svoj život kao takav. Ono što ja mogu pročitati iz posta je to da si jedna nadasve inteligentna djevojka koja se može i želi zauzeti za sebe i svoja prava. Smrt je nešto konačno. Kada umreš nema više tebe, budućnosti, a time i mogućnosti da jednog dana imaš svoju karijeru, prijatelje i obitelj koju ćeš voljeti i poštivati. Još si mlada, svjesna si toga da imaš probleme koji se trebaju riješiti, na napravila si prvi i najvažniji korak - potražila si pomoć i budućnost je sada pred tobom. Pohvaljujem te radi toga jer rijetko tko uopće uspije i to napraviti. To meni pokazuje da imaš jako puno snage i želje da se boriš za sebe. Stoga, zamolila bi te da se zajedno borimo jer ćemo u svakom trenu biti tu za tebe kako bi ti pomogli koliko god je to u našoj moći. Žao mi je da jedna iskrena, pametna, snažna, odgovorna i uporna djevojka poput tebe govori za sebe kako bi bilo najbolje da ne postoji, jer ono što ja vidim je da je svijet s tobom dobio jedan veliki plus. Nažalost, trenutno te život nimalo ne mazi, ali vjerujem da osobama poput tebe život s vremenom donese dobro ako se izboriš za to. A mislim da možeš jer osjećam tvoju snagu kroz post iako vjerujem da se ponekad izgubi. Tako da, ovaj tren virtualno uzimam tvoju ruku, stajem pokraj tebe, prihvaćam tvoj prvi korak gdje si potražila našu pomoć i krećem zajedno s tobom u borbu za tebe i molim tebe da cijelim putem ostaneš snažna kao što si do sada bila.
Žao mi je za vidjeti da odrasle osobe s kojima živiš i koje bi trebale biti tu da zaštite tebe i tvoje sestre i pruže vam sigurnost zapravo nisu tu za vas. Ono što se može vidjeti je to da se zapravo ti ponašaš odgovornije od njih. Brineš se kako za sebe, tako i za svoju mlađu sestru. To je jedan ogroman teret koji mora nositi djevojka koja ide u osnovnu školu. Niti jedno dijete ne treba trpjeti svađe svojih ukućana te gledati i slušati kako ih bliska osoba napada i vrijeđa te govori ružne stvari. Također, vjerujem da ti nije lako biti i u situaciji gdje si izgubila osobu koju si voljela, tatu. Svaki gubitak je bolan, a pogotovo gubitak voljene osobe. Normalno je da to boli, da osoba pati, da je tužna, da plače i da nema volje za drugim stvarima. Također, u tim zadnjim trenucima, ti misliš da nisi dala dovoljno. Ali, tvoj otac je znao da daješ. Način na koji sada pišeš o njemu mi pokazuje koliko ti je bilo stalo do njega i koliko si željela biti uz njega, to se osjeti, vjerujem da je isto to i on osjetio. Toplina koju imaš u srcu radi njega je predivna i vjerujem da je on istu tu toplinu osjećao prema tebi. Isto tako vjerujem da kada bi sada imao on pravo glasa bi isto to rekao, i rekao bi da se ne trebaš osjećati krivom i zapravo, vjerujem da duboko u sebi ti tako osjećaš. Kada ti je teško radi njega, plači, pokaži, izbaci dio te energije iz sebe. Biti će ti lakše. Pričaj o tome sa starijom sestrom (dobila sam osjećaj da ste u dobrim odnosima?). Pričajte o njemu i sjetite se onih dobrih trenutaka koje ste imali s njim. Sam razgovor o problemima nam olakša da se nosimo s njima.
Nakon svih tih situacija koje su ti se događale i događaju se, još na kraju budeš i napadnuta od strane nekog dečka. To je jedan dodatni udarac i jako sam ponosna na tebe što si još na nogama. Opet, ponavljam, nisi kriva niti za to što te je napao. Ne možeš nikako biti kriva jer za bilo kakav fizički i psihički nasrtaj nema opravdanja. Jako mi je drago što si to podijelila sa razrednicom. Vjerujem da ti nije bilo nimalo lako još to preživljavati uz sve ostalo i sada skupljati snage da mirna hodaš ulicama.
Ono što ja tebi želim poručiti i što je jako bitno je to da za sve što ti se događa nisi kriva. Isto tako, koliko god bila odgovorna i hrabra, ovo su situacije koje ne možeš sama riješiti niti bi trebala. Djeca ne bi uopće trebala ovo doživljavati, a kamoli sama to rješavati. Rekla si kako te je strah da vas ne razdvoje kao obitelj. Ono što bi ti ja voljela reći je to da je oduzimanje djeteta iz obitelji opcija koja postoji, ali je također i zadnja opcija. Vjerujem da bi se stručnjaci za početak prvo pokušali pobrinuti da tvoja majka prestane piti i vratili joj njezinu punu odgovornost koju mora imati za vas i potrudili joj ukazati da time što radi, radi loše za vas.
Vidim da imaš neke ideje kome bi se obratila i drago mi je da razmišljaš o tome. Kažeš da si već pričala sa razrednicom. Misliš li da bi opet mogla kada je ovaj problem u pitanju? Također, ako imaš psihologa/socijalnog radnika (što si i spomenula) u školi, jako bi voljela da se obratiš njemu vezano i za napad od strane nepoznatog dečka i za probleme koje imaš u obitelji. Misliš li da bi to mogla? Vjerujem da je ponekad teško imati toliko povjerenje da ispričaš situaciju koja ti se događa u obitelji, ali još jednom napominjem, ti si ipak samo dijete i potrebna ti je pomoć odrasle odgovorne osobe.
Ono što ti također ostavljam da razmisliš jest da nazoveš našu besplatnu savjetodavnu liniju (0800 0800) koja je inače i anonimna (ne moraš reći svoje ime, prezime i odakle zoveš) i koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20h. Također nam se možeš za podršku i savjet obratiti i putem chata svakim radnim danom od 15 do 18 sati putem ovog linka http://hrabritelefon.quik-j.net:8...ctCenterServlet?customer=hrabri-CHAT.
Naši volonteri će zaista biti spremni da te saslušaju i pruže ti pomoć i podršku, tako da te molim, ukoliko osjetiš da ti je teško i da trebaš razgovor, slobodno nas nazovi.
Za kraj, voljela bi ti reći kako mi je drago da na svijetu postoje mlade osobe poput tebe koje se lavovski bore za sebe, svoj život i sebi drage osobe. Puno odgovornosti si preuzela na sebe i mislim da je vrijeme da se tih dodatnih odgovornosti koje nisu na tebi, već na odraslima i prepustiš odraslima. Drago mi je da si za početak borbe za sebe izabrala nas. Vjerujem da neće biti lagano, da će trebati i vremena i strpljenja, ali isto tako sam uvjerena u to da ti možeš to sve izdržati. Voljela bi da ostanemo u kontaktu i da nam jednog dana možeš reći kako ti se vratio osmijeh na lice.
Šaljemo ti najpozitivnije misli,
Tvoj Hrabri telefon!