HRABRI - forum za zaštitu djece


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 177 | Broj poruka: 662

Savjetodavna linija za djecu

116 111
Zagreb, Đorđićeva 26


Tko je ovdje lud, a tko normalan?


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Bernardine

02.12.2011. 15:25

Od malena sam uvijek bila vezana uz svojeg oca, djelovao mi je najpametnijim u obitelji, zeljela sam biti bas poput njega, no od prije dvije godine,
lice covjeka za kojeg sam bila uvjerena da mi je uzor se pocelo u potpunosti mijenjati. Prvo je poceo sumnjati da mama ima ljubavnika i pratio ju je cijelo vrijeme,
mene je stalno ispitivao da li ja bilo sta znam vezano uz to i tvrdio da smo svi ludi, a on jedini normalan...I tako smo svi stiskali zube dobrih godinu dana, ignorirali svaku njegovu otrovnu rijec i nekako se suocili s njim te se on jednog jutra ustao i rekao da odlazi i otisao. Svima nam je na prvi trenutak laknulo, ali nakon toga je poceo pravi pakao. Unatoc svemu sto se dogadjalo trudila sam se ostati u prijateljskim odnosima pa bi me on nekad vozio tamo gdje ja studiram i stalno bi mi govorio da sam ja kriva za to sto se raspala obitelj, da sam ja kriva za sve sto se njemu ikad dogodilo. To se znalo nekad cesce dogadjati. Kad bi se vratila natrag vikendom nazivao bi me kako se zeli naci (a iskreno meni se nije dalo jer je meni svaki puta bilo muka nalaziti se, jer bi morala slusati sto moram ciniti sto ne)..kad god bi dotaknuli neke teme, da se nesto dogovorimo, cak bi i to sve savrseno ispalo, no nakon dva dana on bi se opet poceo ponasati cudno.razlog zasto sam se obratila je zato sto ja vise ne mogu zapravo podnijeti tu njegovu glumu i sve to sto on izvodi..svi kazu da je on velikodusan dobar i pravedan, a kad bi svi znali sto je on cinio meni i mojoj mami mislim da bi odmah promijenili misljenje.kad smo se vozili zadnji put mi je rekao da ja imam velikih problema sa samom sobom da ja to moram rijesiti i da me on vise nece nazivati i da ga mogu prekriziti ( na takav nacin mi se obratio da sam mislila da bude me izbacio iz auta).Drugi dan me opet nazvao i ponasao se kao da se nista nije dogodilo...
Ja svog tatu jako volim i on toga nije svjestan, ali ja nemogu vise dopustiti da on to radi to sto radi. stvari se moraju promijeniti - za njegovo dobro i dobro ostalih. zato bih Vas htjela priupitati ako sam ja ta osoba koja ima problema, tko je onda lud? Na koji nacin bih ja mogla se nekome anonimno javiti da se utvrdi to je li on pri sebi ili nije?
(P.S. bas u to vrijeme kad je nama pokazivao svoje pravo lice, svoju agresivnost, morao je ispuniti psihicki test i biti kod psihologa kako bi produzio svoju dozvolu za oruzje i prosao je... ne znam kako niti na koji nacin, ali ja jos uvijek imam osjecaj kao da ima bipolaran poremecaj ili tako nest, sto nitko ne bi mogao povjerovati jer on toliko dobro zataskava samog sebe da ne znam kako mu samo uspjeva)
Puno zahvaljujem sto ste izdvojili svoje vrijeme citajuci ovaj post i zahvaljujem na daljnim uputama.
Lijep pozdrav.
(Razlog zasto se nisam predstavila niti detaljno pisala je zato sto moj otac radi u policijskom poslu)

Savjetodavna linija za djecu

07.12.2011. 20:25

Draga Bernardine,
prije svega želim ti se zahvaliti što si se ohrabrila i odlučila iznijeti svoj problem Hrabrom telefonu. Prema ovome što si napisala, čini mi se da si u prilično teškoj poziciji jer si rastrgana između ljubavi koje osjećaš prema svom ocu i želje da te prestane psihički zlostavljati.
Vjerujem da tvoj otac želi održavati odnos s tobom (vozi te gdje trebaš i zove te da se nalazite), ali prema tvom opisu čini mi se da on ima problem. Rekla si da ste se i ti i tvoja mama napatile i da vam je svašta radio. Osjećam da te zbunjuje činjenica što je na psihološkim testovima postigao dobre rezultate, a ti sama osjećaš da nešto nije u redu s njim- pogotovo kad je riječ o tim naglim promjenama raspoloženja i mišljenja. Vjerujem da ti je jako teško pratiti njegove promjene i ne možeš predvidjeti kako će se ponašati.
Rekla si kako ste ti i tata prije imali dobar odnos. Ne znam koliko ste imali razvijenu komunikaciju i jesi li mu kroz ove godine teškoća probala reći kakav utjecaj njegove riječi imaju na tebe i da te povrjeđuje kada ti govori takve stvari. Probaj mu, ukoliko nisi, to reći putem JA-poruka jer mu na takav način možeš reći kako se osjećaš, a da ga pritom ne optužuješ. Ja poruka može glasiti ovako: Ja se osjećam (tužno, povrijeđeno...- neki osjećaj) kada mi ti (neka radnja koja te povrjeđuje- govoriš da sam ja kriva za rastavu tebe i mame). U mnogim slučajevima to zna upaliti jer se ti na neki način možeš rasteretiti, a i drugoj osobi možeš dati uvid u svoje osjećaje bez nekog optuživanja i ta osoba može vidjeti i situaciju s tvoje perspektive.
Ne znam kakve je psihološke testove rješavao tvoj tata, moguće da je to bila neka rutinska kontrola kojom se ne može uvidjeti puni opseg nečije psihičke stabilnosti Možda je i policijski posao koji obavlja počeo djelovati stresno na njega pa je općenito postao sumnjičaviji nego što je to prije bio. Ne bih ti znala reći koju tvoj otac ima dijagnozu i ima li ju uopće. Postoje ljudi koji mogu zavarati okolinu svojim besprijekornim ponašanjem, a da u isto vrijeme (psihički i/ili fizički) zlostavljaju svoje najbliže. Ili se njihovo ponašanje tolerira smatrajući da imaju težak karakter, a zapravo se iza toga krije nekakav poremećaj. Takve osobe nisu svjesne svojih problema, onako u punom opsegu. Moguće je da se zavaravaju i da uporno krivnju traže (samo) u drugima, a svoje ponašanje kojeg su ipak svjesni da nije potpuno normalno pripisuju svom karakteru ili naravi (a ustvari se radi o poremećaju) te sami sebe uvjeravaju da je upravo njihovo ponašanje jedino ispravno i na taj način zagorčavaju život svojim bližnjima. Svakako je važno ustvrditi je li tvoj tata oduvijek bio takav kakav ti opisuješ da je sad pa je to uspješno skrivao ili mu se nešto dogodilo pa je postao drukčiji. Ti i tvoja mama to najbolje znate.
Ne znam koliko ćeš se moći anonimno nekomu javiti da se ustvrdi ima li tvoj tata problem jer bi se prije svega trebalo njega testirati da bi se tako nešto ustvrdilo, a čini mi se da on ne bi pristao na to jer ne uviđa svoj problem. Mislim da je svakako važno da se obratiš nekom stručnjaku (psihologu ili liječniku) i opišeš im situaciju u kojoj se nalaziš i posavjetuješ se s njim što bi se moglo učiniti u situacijama u kojima se iza susreta s njim ti osjećaš loše. Obzirom da trenutno nije u tvojoj mogućnosti da ti 'utječeš' u tolikoj granici na njega i njegovo ponašanje, bitno je da se pobrineš za sebe. Ako se bojiš otići nekom stručnjaku u vašoj okolini jer pretpostavljaš da poznaje tvog tatu, probaj otići negdje drugdje. Možda ne možeš promijeniti svog tatu, ali važno je da sebe čuvaš i sebe zaštitiš. Zato nemoj oklijevati potražiti pomoć - u smislu otvoreno se povjeriti nekom stručnjaku, reći što si doživljavala i što doživljavaš i zamoliti za savjet kako da se postaviš. Isto tako, možda bi bilo dobro i da s mamom popričaš o svemu ako ste u dobrom odnosu, da joj kažeš kako se osjećaš i koji on osjećaj ostavlja u tebi. Naime, kao što tvoja mama zna tvog tatu, isto tako, još bolje, zna i tebe. Možda bi ti pomogla sa nekoliko savjeta ili životnih i zajedničkih obiteljskih priča. Ponekad i sam razgovor može biti od velike pomoći.
Pretpostavljam da i sama znaš da nisi i ne možeš biti kriva zbog rastave svojih roditelja i ponašanja svojeg oca koji bi ti prvenstveno trebao biti podrška, ali vjerujem da te on tim svojim teškim riječima ipak pokoleba i kreneš se preispitivati. Ukoliko ti je preteško nalaziti se njim jer osjećaš da ti je vaš susret više naštetio nego koristio, možda je dobro da se jedno vrijeme odmakneš od njega. Prorijedi vaše susrete. Za to vrijeme možeš raditi na sebi, ojačati i naučiti tehnike kako da se uspješnije obraniš od njegovih optužbi i osjećaja u tebi koji iza toga nastane. Znam da ga voliš i da ti je to teško, ali također trebaš voljeti i sebe i paziti na sebe.
Obzirom da nisi navela iz kojeg dijela Hrvatske si točno, ja bih ti ipak preporučila Studentsko savjetovalište Hrabrog telefona. Vjerujem da ti nije lako otvoriti se obzirom na strah zbog posla kojim se tvoj otac bavi, ali vjerujem da bi od naših stručnjaka u savjetovalištu dobila potpunu diskreciju, savjet i puno riječi podrške. Radno vrijeme savjetovališta je ponedjeljkom i četvrtkom, od 17 do 21 sat, a adresa je SD Stjepan Radić (glavna zgrada na katu, lijevo iznad kino dvorane) uz prethodni telefonski dogovor na broj mobitela 099 694 56 72 ili e-mail: student@hrabritelefon.hr.
Također, ako imaš potrebu nekome se javiti za podršku i uho koje sluša, uvijek nas možeš nazvati i na besplatnu i anonimnu liniju na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 h. Postoji i opcija da se javiš i putem chat-a na www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Vjerujem da nije lako kada odrasteš i izgubiš određenu lijepu sliku najbliže osobe koja je svakodnevno bila uz tebe. Međutim, opet mi je drago da prepoznaješ kako i roditelj može griješiti i kako nije savršen. Samim time možeš potražiti načine da sebi olakšaš daljnji razvoj i pozitivno usmjeravanje sebe kao osobe, ali i eventualno jednog dana budućeg roditelja.
Želim ti puno sreće u daljnjim koracima rješavanja problema na koji si naišla.
Srdačan pozdrav!
Tvoj Hrabri telefon

Bernardine

17.12.2011. 21:20

Hvala puno na ovome predivnom odgovoru. Zaista mi je pomogao..
Lijep pozdrav.