|
tuga,,
|
01.12.2010. 21:16
hej, imam 16 godina i jako tezak problem u zivotu koji sam kroz pet godina nekakko nosila sa sobom no sad vise nemogu,roditelji su me vodili i kod psihologice al ni ona nije pomogla jer moj problem je moja sestra koja ima 19 godina i malo je deblja, ja sam mrsava pa svi u obitelji misle da ako sam ja tako ljepa i mrsava da nesmijem imat nikakav problem u zivotu,da nesmijem imat emocije,a kad ih moja sestra ima onda svi oko nje skacu kad nije po njezinom dere se,udara po kuci,lupa,mene je znala par puta gađat sa stvarima koja god bi joj pod ruku dosla,tenisica,okvir za slike,daljinski...itd...i ja sam skroz pukla i nemogu vise sad sam se jos i razbolila al ni doktorica ni roditelji mi nisu vjerovali jer kao ja lazem da mi nije dobro a to je sve zbog sestre ona je uvijek lagala i na kraju se uspostavilo da imam mononukleozu o tom sam sama moram brinut jer kad su to otkrili moja mama je na to samo rekla ah to ti je vec proslo....ja nemogu u takvoj okolini i sa tom razmazenoscu moje sestre zivjet a kod te psihologice di sam isla isla je i ona i ona se uvijek jadna napravi pa svi oko nje skacu...ja znam da ne trazim previse al ja bi da neko mene voli i da se malo brine i o meni jer bas svi u obitelji i bake i djedovi svi samo moju sestru vide a kad ona nesto napravi onda sam i ja kriva za to ja u toj kuci ko da ne postojim zeljela bi otici nestati iz te kuce jer ionako nebi primjetli,svi mi govore da se zrelije i starije od nje ponasam i onda ja nju trebam ucit kako sta ja to ne zelim jer mene niko nije pitao za nikakve osjecaje ja to trpim 5 godina i tek sad kad sam digla glas su me pitali sta mi je i ja sam im rekla nista mislim da je malo prekasno da me to piate jer ja 5 godina placem,da bi mi oni na to rekli sta bi mi sad tebe trebali percem gladit i skakat oko tebe...ja zelim neko rijesenje silom pronac jer vise nemogu....par puta sam se i rezala da obrate pozornost na mene al naravno niko to nije ni primjetio a kad je sestra to nap svi su skakutali oko njeeeee na svaki njezin zov....molim vas pomognite nekako jer ovako stvarno vise nemogu,nemogu to podnosit vise niti sekundu , a promjenit se nista nece jer mi je i psihologica rekla da ce se promjenit je na 2 dana i opet sve na staro,ja to jednoostavno vise nemogu izdrzat i nemogu vise plakat svaki dan =(
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
15.12.2010. 15:05
Pozdrav,
hvala ti što si iskazala svoje povjerenje i obratila se za pomoć na ovom forumu. Uistinu mi je žao zbog situacije u kojoj se nalaziš i patnje kroz koju prolaziš. Vidim da ti je teško, i vjerujem da ti je zaista svega dosta.
Moram priznati da me jako zabrinulo tvoje samoozljeđivanje. Vjerujem da ponekad jednostavno poželiš vrištati kako bi te netko napokon čuo. Iz tvog upita vidim da te obitelj ne čuje, ali ne vidim imaš li prijatelje kojima se možeš povjeriti? Postoji li neka osoba u tvojem životu koja je tu, uz tebe? Koja te razumije i sluša i sa kojom bi mogla porazgovarati o tome što ti se događa?
Svima nam je potrebna osoba kojoj se možemo povjeriti. Rekla si da si odlazila psihologu, ali da ti nije pomogao. Što je psiholog rekao o tvojoj obiteljskoj situaciji? Nisam sigurna razumijem li što se događa u tvojoj obitelji. Spominješ probleme s roditeljima koji zanemaruju tvoje potrebe radi sestrinih. Ali što se to zapravo događa s tvojom sestrom? U kakvom si ti odnosu s njom? Što se dogodilo prije 5 godina? Kakva je prema tebi kad je u mirnijim fazama? Jeste li razgovarale o tome kako se ti osjećaš zbog nje?
Mislim da nije na tebi da preodgajaš svoju sestru,ali isto tako smatram da je potrebno ukazat joj koje su posljedice njenog ponašanja. Tvoja sestra mora znati koliko tebe boli što se ona ružno ponaša prema tebi. Nije u redu što tvoji roditelji uvijek stavljaju probleme tvoje sestre ispred tvojih. Roditelji bi se trebali jednako odnositi prema svojoj djeci ne čineći razlike prema njihovoj dobi ili spolu i pružajući im jednaku ljubav i razumjevanje. Vjerujem da si im se više puta požalila zbog situacije i žao mi je
što nisu ništa promijenili. Jesi li probala sjesti s njima i reći im kako se osjećaš, ali na način koji oni neće shvatiti kao napad, već koristeći tzv. "ja poruke"? Možda ti je psihologinja to već i predložila? Ljudima je ponekad teško prihvatiti odgovornost za svoja djela, pa pomaže kada ih u razgovoru ne okrivljavamo već naprosto kažemo kako se mi osjećamo. Dakle, umjesto da npr., kažeš "Vi me nikad ne slušate", probaj prebaciti fokus na sebe i neku specifičniju situaciju. Npr., "Osjećam se jako loše/tužna sam kada vam pokušam reći da mi je teško, a vi kažete da mi nema zašto biti teško." Ukoliko nikakvi razgovori s roditeljima, sestrom ili psihologinjom i dalje ne budu pomagali, sjeti se da si u svemu ovome ti bitna i da, ako ne možeš promijeniti njih, možeš pomoći sebi i promijeniti sebe.
Poželjno je da nađeš osobu koja će moći dijeliti dio tvog tereta i kojoj se možeš povjeriti. Možda bi ti pomoglo i da se uključiš u neku aktivnost gdje ćeš se moći na par sati opustiti i raditi na sebi (sport, hobi) i na kratko ne misliti o situaciji u kojoj se nalaziš. Svaki put kada ti je teško sjeti se da nisi ti kriva što tvoji roditelji nisu dovoljno topli prema tebi i da nećeš zauvijek živjeti
sa svojom sestrom.
Ukoliko poželiš malo više razgovarati o svojoj situaciji, možeš nazvati Hrabri telefon na besplatan broj 0800-0800. Hrabri telefon je anonimna savjetodavna linija koja je otvorena svakim radnim danom 9-20 sati. Na njoj rade volonteri kojima se možeš povjeriti i koji će te rado saslušati. Za pomoć se možeš obratiti i putem chata svaki
četvrtak od 15 do 18 sati (http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/82/chat-v-3).
Želim ti mnogo sreće,
Hrabri telefon.
|
