HRABRI - forum za zaštitu djece


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 172 | Broj poruka: 645

Savjetodavna linija za djecu

116 111
Zagreb, Đorđićeva 26


zlostavljanje u vezi


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

sko

03.11.2007. 13:05

Zamolila bih vas da mi definirate pojam zlostavljanja u vezi ili braku i to onog psihickog i? da li se pod tim pojmom moze podvesti necija bezrazlozna bolesna ljubomora, svakodnevne svadje, pravdanje da nista od njegovih izmisljenih preljubnicih scenarija nije istinito, kritikovanje, ponizavanje, poredjenje sa djevojkama i zenama njegovih prijatelja, svakodnevne suze a kasnije poljubci i siprike, da bi sutradan opet bilo sve isto. Kao posljedice svega toga mogu navesti: zatvaranje u sebe, pokusaj bjega od stvarnosti na nacin da pokusavam spavati kada got mi se ukaze prilika, anksioznost, iznenadni napadi placa, zanemarivanje svojih obaveza i sl.
Mnogo hvala

03.01.2008. 16:20

Poštovana,
Zlostavljanje u vezi nije uvijek fizičko. Psihičko zlostavljanje se češće javlja i teže ga je prepoznati. Drago mi je što ste sami prepoznali da takvo ponašanje i odnos prema Vama nije u redu i nije normalan i uobičajen u braku/vezi. Jedna od karakteristika nasilnika jest ostvarivanje i zadržavanje moći nad žrtvom. Nazivanje pogrdnim riječima, odbacivanje, ponižavanje, prijetnje napuštanjem, samoubojstvom, oduzimanjem djece, uskraćivanjem financijske potpore samo su neki od oblika psihičkog, odnosno emocionalnog zlostavljanja. Najčešće nasilnici pokušavaju izolirati žrtvu od drugih osoba i učiniti je ovisnom o sebi u svakom pogledu. Nasilje ostavlja duboke posljedice na samopouzdanju, sigurnosti, samostalnosti. Kažete da se zatvarate u sebe, anksiozni ste... Vjerujem da bi trebali razgovarati sa nekom profesionalnom osobom o svojim problemima, psihologom/psihoterapeutom. Svakodnevno kritiziranje i ponižavanje sigurno dovodi do osjećaja i ponašanja koje ste i sami naveli. Razgovor sa profesionalcem će Vam pomoći da nađete svoje snage i načine da se suprotstavite takvom ponašanju te preuzmete kontrolu nad svojim životom.
Bilo koji oblik nasilja nije u redu, mislim da biste trebali razmisliti o tome da li želite na ovaj način ostati u braku/vezi. Ako niste spremni na taj korak, bilo bi u redu da razgovarate sa vašim suprugom/dečkom o tome da potražite profesionalnu pomoć, npr. bračno ili obiteljsko savjetovalište. Otvoreni razgovor o problemima sa stručnim vodstvom može dovesti do poboljšanja u odnosu, ali je potrebna dobra volja i trud sa obe strane. Ako želite, možete mi javiti u kojem gradu živite na mail savjet@hrabritelefon.hr, pa Vam mogu dati neke adrese i brojeve telefona.
Srdačan pozdrav,
Hrabri telefon

etem

22.05.2010. 23:25

ja sam upravo izašao iz takvog braka i po ovim pričama i iskazima sam sebe prepoznao jer sam bio žrtva psihičkog zlostavljanja i drago mi je da niam s tkavom osobom više.zanima me zašto socijalni rad nezna prepoznati to i kod nas muškaraca jer miznamo često biti psihički i fizički malretirani od strane žena jer nas svačime ucjenjuju a da ne govorim šta čeka našu djecu s takvim osobama i nama koji trpimo to a posljedice su samo traume-hvala

dalaan

18.04.2018. 17:50

Zamolila bih vas za pomoć jer više ne vidim izlaz. Majka sam skoro punoljetne djevojke. Godinu i pol je u vezi sa vrlo problematičnim dečkom. Na početku je sve bilo u redu, ali onda je počelo njegovo psihičko zlostavljanje, vrijeđanje a na kraju i fizičko zlostavljanje.Kći nije htjela prijaviti policiji, mene je molila da ne učinim to jer ga voli i da se promijenio, da mu je žao...to je trajalo, za puno stvari nisam ni znala. Čak je i mene vrijeđao.Prije nekoliko mjeseci su prekinuli i bila sam jako sretna. Ali, sačekao ju je vani i naravno opet vrijeđao i udario. Odlučila je to prijaviti i otišle smo na policiju gdje je ispričala sve što joj je radio. Bila sam u šoku jer ono što sam znala je bila samo sitnica od onoga što joj je napravio.On je smješten u dom, ali samo na procjenu, koja traje vrlo kratko i pretpostavljam da će vrlo brzo biti pušten kući. U međuvremenu se ona opet počela nalaziti sa njim kao da je zaboravila što joj je sve radio. Posjetila sam psihologa koji me savjetovao da joj treba pomoć jer je ona izgubila pojam vrijednosti života, vrijednosti sebe...Ali, ona ne želi kod psihologa i nikako ju ne mogu nagovoriti. Jako se bojim za nju i jednostavno ne znam kako joj pomoći!

Hana Hrpka, prof.

23.04.2018. 21:10

Draga mama,
prije svega bih Vam se želio zahvaliti što ste nam se obratili za pomoć, vjerujem da nije bilo lagano napraviti taj korak. Napisali ste kako se Vaša kći, nakon relativno dugačke emocionalne veze u kojoj je doživljavala psihičko i fizičko zlostavljanje, ponovno viđa s dječakom koji je nad njom i Vama vršio nasilje na način da vas je obje vrijeđao, a nju je i fizički zlostavljao. Isto tako, spomenuli ste kako ste nakon završetka veze razgovarali sa psihologom koji Vam je savjetovao psihološku pomoć za kćer, ali kažete da ona ne želi pomoć psihologa u ovom trenutku. Iskreno mi je žao zbog svega što ste doživljavali i što trenutno doživljavate, kao i zbog straha, ljutnje i tuge koju Vam je iskustvo izazvalo. Također, žao mi je Vaše kćeri i razumijem Vašu zabrinutost za nju. Strah koji opisujete je potpuno prirodan s obzirom na trenutne okolnosti, ali i prošle događaje. Uloga roditelja je napraviti sve da zaštite svoje dijete i neugodne emocije su očekivane kada Vam se ta uloga na neki način oduzme ili znatno oteža. Čitajući Vaš upit, javlja mi se pitanje je li otac kćeri upoznat sa situacijom. Također, zanima me na koji način ste pristupili kćeri s opcijom razgovora s psihologom.
Mladi koji su doživjeli nasilje u vezi često gube samopoštovanje, slika o sebi im postaje narušena i postoji mogućnost da se to dogodilo Vašoj kćeri. Što neka osoba manje cijeni sebe, to je veća vjerojatnost da će odgovornost za svoje osjećaje i svoju sreću pripisivati vanjskim uvjetima i ponašanju drugih ljudi. Kao rezultat toga može okrivljavati druge, žaliti se, imati otežan uvid u vlastite, ali i tuđe osjećaje i potrebe. Mnogo je razloga zbog kojih mladi ostaju u nasilnoj vezi. Ponekad ih ne vidimo, ne prepoznajemo ili nam ih je teško razumjeti. Takve veze, iako imaju brojne negativne karakteristike, imaju i neke pozitivne na koje se mladi često usmjeravaju i o kojima razmišljaju. Primjerice, oni ponašanja koja su odraz ljubomore mogu gledati na način da osjećaju da ih njihov „partner“ treba, vezan je uz njih i patio bi ako se rastanu. No, upravo su to znakovi da ih partner voli na način koji može biti štetan za njih i vidi u njima zamjenu za neku važnu osobu iz prošlosti, a ne njih kao stvarna, jedinstvena ljudska bića. Za zdravu osobu istinski je kompliment bliskost s emocionalno zrelim, samostalnim partnerom koji se ne osjeća ovisan o njezinoj ljubavi.
Neki od mogućih razloga za ostajanje u nasilnoj vezi mogu biti želja za pomoći partneru da promijeni svoje ponašanje, ideja da ne može živjeti bez partnera ili sram da se ne dozna za nasilje u vezi, okrivljavanje sebe i vjerovanje da je nasilje zasluženo. Razlozi mogu biti i strah za vlastitu sigurnost te nedovoljna socijalna podrška. Katkad se može činiti da veza zapravo nije loša i da se nasilje više neće ponoviti.
Ono što Vi možete poduzeti u ovoj situaciji je razgovarati s kćeri iz Vaše majčinske uloge. Potičem Vas da i sami razmislite o ovim nekim primjerima koje sam ranije napisao i da potaknete kćer na razgovor o tome. Osim toga, važno je i iskreno joj izraziti i vlastitu zabrinutost i dati joj do znanja kako je Vama teško bilo prolaziti kroz period u kojem je ona, ali i Vi, trpila fizičko i emocionalno nasilje te da brinete o njezinoj sigurnosti. Važno je i da iskažete sve osjećaje koje doživljavate, ali dopustite i da Vaša kći iskaže svoje. Važno mi je napomenuti da je dobro nastojati izbjegavati osudu ili prigovore zbog veze ili obnavljanja odnosa kćeri i dečka jer postoji mogućnost da si Vaša kći po nekim pitanjima ne može pomoći i potrebna joj je podrška, ne prigovor. Probajte joj osvijestiti osjećaje koje je doživljavala u vezi, ono što joj se događalo i posljedice koje je veza ostavila na njoj. Za promjenu treba jako puno truda, snage i najbitnije, vremena. Također, svakako Vas ohrabrujem da i dalje ustrajete na ideji da potraži stručnu pomoć jer joj to može koristiti. Stoga Vam želim puno sreće, upornosti i energije za nošenje s trenutnim događajima.
Svakako bismo htjeli čuti i Vašu kćer, pa joj možete savjetovati da nazove Hrabri telefon, potpuno anonimnu i besplatnu liniju na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Isto tako, može nam se obratiti ovim putem ili putem chat-a. Naravno, i Vi nas možete nazvati na savjetodavnu liniju za mame i tate svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800 kako bismo čuli o Vašem napretku ili jednostavno kako ste.
Želim Vam puno snage, volje i ustrajnosti,
Vaš Hrabri telefon.

maya1992

28.07.2019. 10:20

Pozdrav,
Imam 26 godina. Godinama trpim nasilje u vezi. Pocelo je neprimjetno a sada gotovo ne prođe dan bez manje ili vise maltretiranja. Uglavnom su to uvrede, ponizavanja i prijetnje, unistavaje stvaru, a ponekad udarci, cupanje i guranje. Zivim s deckom i svim silama bi htjela pobjeci ali uglavnom odustajem zbog straha. Nekoliko puta me cak bilo strah za vlastiti zivot. Uvijek mene i iskljucivo mene okrivljuje za svoje postupke i da je sve gori sto sam ja hladnija prema njemu. Istina je, vise ga ne volim ali zapravo nije se to dogodilo samo od sebe vec kad smo poceli zivjeti zajedno imam dojam da sam ga tek tada zapravo upoznala. On je svaki vikend, a nekada i preko tjedna otisao na "jedno piće" a vracao bi se kuci ujutro. Kada bi ga zvala po noci uporno je lagao da je upravo krenuo itd. Pocela sam se osjecati usamljeno i kao da nisam dovoljna. Istina, i ja bi ponekad s njim izasla ili s prijateljicama ali zbog posla si ne mogu priustit svako malo izlaziti i piti a niti zelim voditi takav zivot. Nakon 2 godine njegovih izlazaka, lazi i pravljenja mene budalom, a i sve cesceg maltretiranja, ja sam upotpunosti zahladila odnos. Time maltretiranja postaju cesca i ozbiljnija. Najgore mi je sto nakon toga umanjuje ozbiljnost onoga sto se dogodilo npr dan prije i govori mi da sam luda i da pretjerujem i da i ako je poludio da je to jer sam ga isprovocirala. Ja sam svjesna da je sam kriv za svoje postupke ali imam osjecaj da nitko iz moje okoline ne shvaca to ozbiljno. Tim vise sto je ogroman manipulator i sa svima je "super" i svima je zabavan. Primjerice kada smo u drustu a nedavno se dogodila "scena" ja se jako moram naprezati da glumim da se zabavljam i da je sve uredu. U sebi polako umirem i ponestaje mi snage i sve cesce kad smo u drustvu djelujem nezainteresirano i hladno. Mene se ismijava da sam postala "baba"ili preosjetvljiva ili me se optuzuje da sam unistila izlatak itd ali ja stvarno vise nemam volje. Kada pokusam nekome ispricati svi vise manje daju do znanja da se ne zele mijesati, za rijesim to s njim itd. Cesto kada bi me malretirao u stanu bilo je jako glasno pogotvo ako bi unistavao moje stvari i sigurna sam da su susjedi culi i da ce zvati policiju ali izgleda da svi ignoriraju. Svi nekako pronalaze opravdanja za njegovo ponasanje i govore da nije tako los itd.
Vise od icega bi htjela da imam nekoga tko me razumije i kada mi je tesko da imam kome pobjeci. Osjecam se kako ne pripadam ovdje. Zaista nemam nikoga svog.

Savjetodavna linija za djecu

31.07.2019. 05:20

Draga prijateljice Hrabrog telefona,
prije svega bih Vam se željela zahvaliti što ste nam se odlučili javiti i iskreno podijeliti svoje trenutne brige. U svom ste upitu spomenuli kako se osjećate nesigurno i prestrašeno zbog ponašanja svog dečka s kojim živite. Opisali ste da Vas vrijeđa, napada i okrivljuje, a da je ponekad i fizički nasilan prema Vama. Kažete i da Vam se čini da se morate praviti kao da se to ne događa jer ste dosad naišli na reakcije bližnjih u kojima niste dobili podršku. Također, brinete zbog toga što bi se dogodilo da odete od njega i već ste nekoliko puta odustali od te namjere. Iz Vašeg upita čujem da ste zabrinuti, ugroženi i zaista mi je žao čuti da se Vama bliska osoba tako ponaša prema Vama i zlostavlja Vas.
Htjela bih Vam reći da je Hrabri telefon linija koja se bavi poteškoćama maloljetne djece. Iz tog razloga mislim da Hrabri telefon nije najbolje mjesto na kojemu možete dobiti pomoć, podršku i razumijevanje koje zaslužujete, ali zato bih Vas voljela uputiti na neka mjesta koja rade s mladim odraslim osobama. Bez obzira na to koliko godina imate ne zaslužujete da se netko ponaša prema Vama na način da Vas ugrožava. U svom upitu niste mi spomenuli iz kojeg nam se mjesta javljate pa trenutno nisam u mogućnosti navesti neke specifične ustanove za pomoć mladima u Vašem gradu, stoga ako budete željeli, možete napisati iz kojeg mjesta dolazite kako bih mogla navesti još neke ustanove koje rade s mladima.
Za početak, postoji psihološki centar Tesa koji pruža pomoć punoljetnim osobama putem telefona na broj 01 48 28 888, a njima se možete javiti i putem e-maila na psiho.pomoc@tesa.hr. Čime se točno centar bavi možete pogledati i na njihovoj web stranici - http://www.tesa.hr/. Nadalje, mislim da bi bilo dobro da potražite pomoć od strane Centra za socijalnu skrb koji Vam je najbliži po mjestu stanovanja. Njima, kao i policiji, možete prijaviti zlostavljanje koje proživljavate i oni Vam mogu pomoći u namjeri da odselite i da se osjećate sigurno nakon toga. Željela bih Vam preporučiti i udrugu Ženska soba gdje možete potražiti informacije, podršku i savjetovanje. Njima se možete javiti na broj 01 611 94 44 svakim radnim danom od 10 do 17 sati ili putem e-maila savjetovaliste@zenskasoba.hr.
Nadam se da će Vam navedeni kontakti i informacije biti korisni te Vam pružiti nadu, dati snagu i hrabrost da potražite pomoć i udaljite se od osobe koja Vas zlostavlja. Ako Vam je važno dati nam neke dodatne informacije kako bismo mogli provjeriti znamo li za neke institucije u Vašoj blizini, možete nam se javiti ponovno ovim putem, ali i na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Puno pozdrava,
Vaš Hrabri telefon