|
|
25.09.2011. 04:25
Imam 25 godina i skoro jednako toliko vucem u svojoj glavi neke stvari koje me ometaju u svakodnevnom zivotu. Zapravo, moj problem je toliko dugo sa mnom da mi je postao svakodnevnica. Nikad nisam isla na terapije niti pokazivala ikakve vanjske znakove problema niti se itko oko mene imao razloga zabrinuti.
Normalno prosla sve skole, uvijek drustvo oko mene, izlasci, mladenacka opijanja, veze, prekidi, prijatelji, prolazila sam sve sto i svi drugi ljudi mojih godina ali uvijek sa nekom crnom sjenom koja me vrebala iz pozadine.
Naime, problem koji vucem iz djetinjstva (a za koji sam se evo prvi put u zivotu ohrabrila bar negdje napisati!!) je taj da sam bila zrtva pedofila. Nije bilo kontinuirano, zbilo se samo jednom, bio je to potpuno nepoznati covjek (uspio me odvojiti od vrticke grupe na jednom izletu!) i nikad vise ga nisam vidjela (nitko od mojih nikad za to nije saznao, niti sam ja ikad nekome rekla). Ali, ostavilo je na meni dubok emocionalni trag. Na to se dodaje i PTSP od rata (jer se to zbilo taman prije pa se valjda sve spojilo u glavi). Mogla bih sad satima pisat kako sam ja to godinama sama prolazila u svojoj glavi ali ono sto je bitno je to da sam ja skontala sto mi se desilo i da to utjece jako na mene. Ono sto hocu reci je to da me to nije omelo da budem ona osoba koja jesam ali da je to vjerovatno razlog zbog koje uvijek moram imati sve pod kontrolom i sto mi se gubi tlo pod nogama kad nije tako. I imam blagi OKP (valjda sam dobru kraticu stavila), ali mislim da to svatko ima u sebi. Ima zapravo dosta stvari o kojima bih mogla pisat kad bih imala vremena....
Uglavnom, zarucena sam i udajem se jako brzo. Sa zarucnikom nisam nikad o tome pricala jer znam da bi ga to potreslo jako. S njim sam jedino podijelila to da je bila faza od 4-5 mjeseci kad sam imala 17god da sam se rezala i to je to. Medjutim, osjecam da ne mogu uci normalno u brak i imati djecu i gustat u bracnom zivotu ako to ne ostavim iza sebe jednom zauvijek jer u zadnjih par mjeseci zbilja osjecam ogroman teret i jako me koci u zivotu jer mi se sve to stalno vrti po glavi, pa nesanica, nocne more i sve ostalo... mozete li mi preporuciti nekog dobrog psihologa na podrucju splita? hvala...
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
29.09.2011. 18:55
Poštovana,
prvo bih ti se htjela zahvaliti što si nam se odlučila povjeriti, iznoseći svoje osjećaje i pričajući o traumi koja se ne bi smjela događati nikome, a posebice ne najmlađima. Sigurna sam da ovo javljanje nije bilo lako, posebice jer, kako navodiš, o zlostavljanju u djetinjstvu nisi nikome još rekla. Upravo zbog toga razloga uvelike pohvaljujem tvoj učinjeni korak.
Čitajući tvoj post čini mi se da osjećaš pomalo izgubljenom i zarobljenom zbog čestih ponovnih proživljavanja spomenutog događaja. Čini mi se i da se osjećaš kao da te je ta trauma sputavala u životu na način da se nisi mogla stopostotno prepustiti uživanju. Vjerujem da ti je teško opet iznova proživljavati te teške trenutke kroz misli o njima, kroz san i noćne more. Razumijem da ti je teško i da se pitaš kako dalje. Ti si sada odrasla osoba i vjerujem da si zaključila da ti definitivno nisi imala nikakvu krivicu za to što se dogodilo.
Nažalost, seksualno zlostavljanje djece je prisutno i to puno češće nego što se misli. Ono nije problem koji će proći sam od sebe s odrastanjem. Djeci i adolescentima koji su bili seksualno zlostavljani i nisu dobili adekvatnu pomoć mogu se javiti brojne poteškoće kasnije u životu. Kako i sama navodiš, smatraš to razlogom svoje potrebe da sve držiš pod kontrolom i razlogom postojanja opsesivno-kompulzivnoga poremećaja. Voljela bih znati kada je on dijagnosticiran i na koji se način ispoljava? Kako navodiš, prisutan je i PTSP kao posljedica rata. Zanima me je li PTSP dijagnosticiran od strane stručnjaka i ako jest što se činilo po tome pitanju? Važno je znati da PTSP može nastati i kao posljedica seksulanoga zlostavljanja i da njegova jačina ovisi o težini traume, a kako navodiš osim traume seksualnoga zlostavljanja tu je i trauma ratnih zbivanja. Kako sam već navela, ono što ti se dogodilo je velika trauma; seksualno zlostavljanje predstavlja jedno od najvećih trauma za djecu, kao i za odrasle osobe, te je samostalno predvladavanje i suočavanje s navedenim često nemoguća misija. Zbog toga je vrlo pohvalna tvoja odluka o javljanju stručnjaku kako bi dobila pomoć da se suočiš i proradiš događaje iz djetinjstva, ali isto tako možda bi mogla pokušati i pričati o tome s partnerom. Bračna zajednica trebala bi biti zajednica ljudi koji se razumiju i poštuju, međusubno podržavaju i povjeravaju i odnos treba težiti iskrenosti koja vodi većoj intimnosti. Znam da se možda čini preteško započeti razgovor o tome, ali posljedice mogu biti djelotvorne.
U nastavku je nekoliko kontakata udruga i organizacija kojima se možeš obratiti jer se njihov rad temelji na radu educiranih stručnjaka koji u izravnom kontaktu mogu puno više učiniti:
Psihološka pomoć za adolescente i obitelj; tel, 591 -377; Split, Kraj Sv. Marije 1/III (na dnu Pjace)
Udruga "Plavi telefon" - Podružnica Split; tel. 343-800; Split, Sinjska ul. 6
Udruga "MiRTa"; tel. 360-076; Split - Misija Udruge je poboljšanje kvalitete življenja djece, mladeži, žena i obitelji smanjenjem nasilja u obitelji, zlostavljanja djece i njihovih posljedica
Također, možeš se i kod njih raspitati o stručnjacima koje bi ti eventualno mogli preporučiti. Isto tako, uvijek se možeš i obratiti telefonu za psihološku pomoć – Tesa, gdje je zaposlen niz stručnjaka. Njihov broj je 01/ 48 28 888 i linija je otvorena svakim radnim danom od 10 do 22 sata.
Naposljetku, željela bih ti ponuditi i opciju besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabroga telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, koju možete nazvati ako imaš osjećaj da nije sve rečeno ili želiš razgovarati o nečemu drugome što te muči. Također, Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati na koji se možete obratiti.
Nadam se da će ti nešto od napisanoga koristiti i želim ti se još jednom zahvaliti što si ukazala povjerenje i javila se za savjet. Možeš se također ponovno javiti i ovim putem. Želim ti puno snage i strpljenja u suočavanju s problemima koje si navela i nadam se da ćeš na kraju postići ciljeve koje želiš, usmjeriti svoj život smjerom koji ti želiš bez opterećenja iz prošlosti i uživati punim plućima.
Samo hrabro!
Tvoj Hrabri telefon!
|
