|
kviki
|
09.07.2013. 16:25
Postovani,
Imam dvoje djece u dobi od 4,2 i 5,2 g. Do sada nisu puno obolijevale,mozda 1 upala godisnje, no od 2.mjeseca o.g. stalno;popile su obje vec po sumamed,klavocin a sad su obje na silapenu (gnojna angina).u ozujku je starija imala mjesec dana urtikariju svakodnevno kojoj nismo nasli uzrok(ukupni Ige 34,70,ECP 16,70,jaja 0,42,mlijeko,pelud,kakao sve 0)no prilikom dunger testa nasli smo klice u nosu,naknadni bris pokazao je str.pneumoniu,nakon cega joj je dr propisala duplu dozu klavocina.pretraga krvi uredna,jedini odmak MPV 6.7 (ne znam sto to znaci, al posto znam da ste strucnjak za alergije molim vas da i ovo prokomentirate).
Sto se tice njihovih bolesti,moj problem je sto nikada do sad nismo zapravo znali od cega boluju:visoka temp,grlo malo crveno,dosta sline,ponekad spazam na plucima.tako bi opisno rekla pedijatrica,zatim bi napravili pretragu krvi crp koji bi uvijek bio visok (oko 100)nakon cega bi dobile antibiotik,no ne mogu reci da li je to bilo zbog upale grla,uha,pluca ili sl.tek sad kad smo ucinili KKS u labor. Dr je uspostavila dg-gnojna angina.slucajno sam saznala za cjepiva prevenar i pneumo,a kako su u zadnjih 5mjeseci popile vec po 3-4antibiotika,simptomi dok su bolesne budu zaista jaki(3dana konstantne temp.39.7) i kako im je pronaden str
u nosu,zeljela bi ih sto prije cijepiti.procitala sam da se prevenar daje djeci do 5g starosti,pa vas molim za savjet:
Kojim cjepivima da ih cijepim i s kojim vremenskim razmakom?
Inaprijed hvala
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
09.07.2013. 22:40
Ne podržavam paniku, niti toliku rezolutnost u likvidiranju pneumokoka antibioticima (streptokok penumonije). To nevodi nikamo, osim u selekciju pneumokoka rezistantnih na antibiotike. Pa ne ovisi pneuokoki o vas četvero u obitelji, oni se ljeti nalaza u 30% briseva nosa u djece, a zimi čak u 70%, ili i više. I što onda znači ubijanje pneumokoka u Nele i Brigite?
Asimptomatski se pneumokok nađen u običnom brisu nosa ne liječi.
Cijepiti Prevenarom se može, i preporučljivo je. Ali ne zbog pneumokoka u nosu, već prvenstveno zbog nekih nenumokoka koji vole prodrijeti u krv, u mozak, u pluća. To su invazivni sojevi kojih je 23, a u Prevenaru-13 pokriveno je njih 13. Dakle, Prevenar 13 zaštiti će djecu od infekcija (i teških, i prehladnih-običnih) prouzročenih tim sojevima, koji se ne određuju rutinski. No, cijepe se svi, ako se za to ima novaca. Ako se nema, onda se cijepe oni koji to sami hoće, traže, plate.
Prevenar 13 registriran j eu nas do dobi od 5 godina, a u EU ima registraciju i za dob od 6-17 g. i od 50 g. dalje.
Mlađu bih svakako cijepio, 1 doza + docjepljivanje s Pneumo 23 nakon 2 mj., a stariju bih također cijepio, jer je takva praksa u EU, odnedavno, i također je docijepio s Pneumo 23 nakon 2 mj. Rpoditelji se mogu cijepiti s Pneumo 23 ako su mlađi od 50 g., a ako su stariji, onda po registraciji u EU mogu primiti i Prevenar i Pneumo 23, po jednu dozu.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
16.07.2013. 13:20
Sve sam vam napisao prije, i nema potrebe da opet ponavljam: i o razmaku dva cijepljenja, i o odnosu antibiotika, "hamburgera" i cijepljenja.
No, ipak da budem jasan, ako do sada to nisam bio:
1. "U nasoj situaciji,cini mi se da cjepivom biram od 2 zla manje,pa zelim znati kako najispravnije to uciniti.ukoliko im je za organizam previse svega,trebala bi znat okvire propisanog i dopustenog,a ne znam" - zlo je bolest, a terapija je manje zlo, a prevencija još manje.
2. "Ne zelim da mi moje neznanje truje djecu,to nam se upravo dogodilo." - ovo sve nema veze s trovanjem. Dođite subotom u hitnu službu, pa da vidite trovanja, pozivam vas osobno.
3. "no ipak mislim da su premale za toliko ant.,paracetamola,nurofena.Koliko je malim organima potrebno da se oporave od toga?" - Što bi bile premale, ako postoji indikacija za liječenje. Ako nisu premale za bolest, nisu premale niti za terapiju. No, zašto roditelji najprije misle da su djeca bolesna, pa trče liječniku, a kada o odrinira terapiju, onda to zvou "trovanjem", stvar je za dublju analizu. Usudio sam se ispod ovih odgovora nešto o tome napisati. Pa vi uzmite, ili ostavite.
4. "Da li je cjepivo dodatni atak na slabi organizam,il upravo pomoc organizmu dok je najslabiji?" - Dodatni atak je bolest, a ne cjepivo. Ako želite prevenirati bolest, možete dati cjepivo, ali, ako vam je cjepivo gore od bolesti, onda postupite po tome. Čemi beskorisna pitanja, kada je sve jasno i bez prevelikog studiranja medicine?
5. Pitanje razmaka antibitoika i cjepiva se ne postavlja. Ljudi stalo piju neke lijekove, s pravom ili ne, i cijepljenje se ravna u prvom redu po tome, da li je čovjek fizički spreman za cijepljenje, a ne da li pije antibiotik, ili jede hamburger, itd. Ako je spreman, što smeta antibiotik? Mislite da u hamburgeru, ili najfinijoj ribi, nema niti malo antibiotika, ili olova, itd. ... ?
No, sada bih napisao onaj neobavezni dio, kojeg možete, ili ne morate čitati. Svakako, ne mojte to uzeti osobno, ali uzmite ono što vidite da je eventualno točno:
Ne valja da se vi uporno pokušavate igrati liječnika. Sto sam puta napisao na ovim forumima (kao i prije na forumu pedijatrije) da se medicina studira 6 godina + 1 g. staža + 4 g. specijalizacije + 2 g. subspecijalizacije = 13 g. Nemoguće je da vi stvari vidite kao liječnik, uza sav napor. Ali, zato se između liječnika i pacijenta traži odnos povjerenja. Kada toga nema, a kod vas je to povjerenje već vrlo upitno, onda nema niti prave medicine. Badava je žaliti se na liječnika, i opet mu se vraćati. Ima nas 12.000 u Hrvatskoj, i promijenite ordinariusa, to je najbezbolnije za sve.
Vi sada meni pokušavate izložiti svoj očaj nad činjenicom da su vam djeca (2) popila kumulativno 3-4 antibiotika (4, ako računamo da je ona dupla doza jednaka dvjema običnim kurama) u zadnjih 5 mjesci. Ako je vama to previše, onda si morate postaviti fundamentalno pitanje: zašto stalno idem liječniku? Jer, čim odem, postoji šansa da dobijem antibiotik. Ako ne odem, sigurno ga neću dobiti. Prema tome, vi morate biti načistu da li doktoru idete samo zato jer je bilizu, jer je dostupan baš to popodne, jer je tako rekla teta u vrtiću, jer je sve 100% besplatno, itd., ili zato jer dijete ima neki pravi problem, s kojim na kraj možete izaći jedino uz pomoć medicine. Ne razumijem niti prihvaćam pojam "panike" dok je s djecom sve u granicama normale i normalnog odrastanja. Čemu panika? Ima li neke gradacije brige od djetetu, prije no što se zapadne u paniku? Što je to s djecom bilo tako strašno, da spominjete paniku? Točno je ono što kažete da je zapravo najteže prepoznati trenutak - ali ne za paniku, već za posjet liječniku. No, normalna roditelj valjda zna kako je sam odrastao zadnjih 30-ak godina, vidio je braću i sestre, vidio je drugu djecu, itd., i najviše pozna svoje dijete, pa mene uvijek čudi da najprije sebi ne postavi pitanje, već odmah trči u neku zgradu po odgovor, od osobe, doduše stručne, ali koja dijete ne pozna niti 10 minuta. U nas se zdravorazumski pristup tome pitanju već neko vrijeme u priličnoj mjeri i kod priličnog broja roditelja sasvim izgubio. Moje je mišljenje da je to sistemne naravi, jednostavno zato, jer je sve besplatno, i jer, s druge strane, postoje dušebrižnici koji brinu o pravima djeteta i spremni su odmah utužiti roditelje ako nisu "na vrijeme" nešto napravili (zanemarivanje). I traže, čak, od liječnika, da prijavljuju "takve" roditelje, pa bilo je čak i (medijskih) progona liječnika i bolnica koji to nisu napravili još jučer, nego tek sutra, po mišljenju tih dušebržnika, koje hrvatsk adržava masno plaća. Bez vike neki ne bi imali "raison d'+etre". Kao da liječniku mora odmah biti jasno da nekoga mora prijaviti, i prije no što se pobrinuo za svojeg pacijenta. Koje su to ludosti, ali, ja bih rekao, i pokvarenost! S druge strane, liječnike se utužuje i za kojekakve nesretne ishode, i zato oni po novom kaznenom zakonu mogu ići na 1-10 g. u zatvor, i te bezuvjetno i bez mogućnosti uvjetne presude. U takvim se oklonostima ne može stalno iznjedravati najbolja medicina. Ljudi paze na sebe: onako, kako vi pazite na sebe, umišljajući si da je pitanje o razmacima antibiotika i cijepljenja ili broja antibiotskih kura vrhunska briga za dijete, tako paze i doktori. Dijete koje šmrcne, i za što vas pozovu iz vrtića, pokupite prije radnog vremena, jer, kad teta nešto kaže, onda je to zakon (ali, doktora se prebire po zadnjoj moždanoj stanici, jer, neki, izgleda, tako brinu za svoje dijete) i usput se već svratilo do kuće da se uzme zdravstvenu iskaznicu, i s djetetom se, iz vrtića ravno ode u ambulantu. I onda se doktoru kaže što je rekla teta. I doktor mora znati odmah sve. E pa ne može. I doktor se u takvoj situaciji "pokrije" nekim nalazom, nekom terapijom. Zašto da se netko sjeti, ako je dijete slučajno "kuhalo" neku ozbiljnu infekciju, a što je u prvih par sati praktički nemoguće otkriti, da nakon par tjedana ili mjeseci utuži liječnika (a ima vremena 10 godina, kolika je zastara). To je, po meni, neka "nevidljiva" scena u kojoj nastaju problemi koji vas muče. Ali, u tom sistemski loše postavljenom okružju, svoju rolu može igrati svatko od nas na bolji, ili na gori način: i roditelji, i pedijatri. Sa svoje strane reći ću vam dva postulata kojih se držim: 1. Ja sam liječnik djeteta, a ne ispunjavatelj želja roditelja; i, 2. Ja tkaođer moram razumjeti i prihvatiti roditelje, jer, ako skrbim za dobro djeteta, moram biti svjestan da su to njegovi jedini roditelji (ne postoji, za mene, pojam najboljeg ili lošeg roditelja, jer, on je tom djetetu jedini roditelj kojeg će ikada imati). Naravno da je u sistemu koji sam upravo okrivio za neoptimalno funkcioniranje zdravstvene zaštite, prilično teško držati se u pravoj mjeri i jednog i drugo postulata u istom času. Ali, to je izazov koji čovjek savladava cijelu karijeru. A roditelji bi, također, mogli povremeno redefinirati svoju ulogu/ponašanje u realnostima i datostima u kojima živimo.
|
