Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 427 | Broj poruka: 1389

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Anksioznost


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Eleonora555

06.04.2017. 16:55

Poštovani!
Pišem vam s nadom da ćete mi dati koji savjet ili informaciju koja će mi biti od pomoći. Imam četrnaestogodišnjeg sina koji je prije 4 mjeseca nakon nastave konzumirao marihuanu. Inače nije problematično, već naprotiv, dobro i pristojno dijete. Iako, previše je osjećajan i emotivan. Odmah sam vidjela da nešto nije uredu i razgovarala s njim, priznao mi je što je učinio. Vidno je bio prestravljen i bilo mu je jako žao. Rekao je da se osjećao "kao u crtiću", "kao da sanja", vidio je jake intenzivne boje i čuo jake zvukove. Bilo mu je teško hodati, nešto ga je vuklo unatrag, osjećao se izgubljeno, na trenutke nije znao gdje se nalazi... Nekoliko je dana nakon toga sve bilo uredu, a zatim se javio strah od istog. Nije želio izlaziti iz kuće što je jako neobično jer je inače većinu dana provodio vani u prirodi. Bojao se prolaziti istim mjestima kojima je prolazio tog dana jer su mu se javljale neke slike i imao je osjećaj kao da će mu se ponovno desiti isto. Pokušao je sam sebi pomoći time što bi si govorio u sebi da je sve uredu, da je sve uobičajeno, da je na sigurnome i da se ne treba bojati. Potražili smo pomoć najprije školskog psihologa, a zatim i spec. psihijatra dječje i adolescentne psihijatrije. Dijagnosticirane su mu F41.9 anksiozni poremećaj, F23.9 akutni i prolazni psihotični poremećaj te Z61 teškoće vezane uz negativne događaje u djetinjstvu. Na početku 2.mjeseca počeo je sa svojim svakodnevnim ritualima. Stoji nasred prostorije, uznemireno se meškolji, najčešće ima ruke u džepovima, radi neobične mimike lica, ponavlja si neke rečenice i vidno guta slinu te gleda sve oko sebe. Nekada traju nekoliko minuta, a zna potrajati i do pola sata pa i više. Uobičajeni su ujutro, prije spavanja, prije odlaska iz kuće te dolaska u kuću. Svjestan je što čini,ali se ne može prestati jer se boji da bi mu se u tom slučaju vratili oni ružni osjećaji koje je imao nakon konzumacije marihuane. Svjestan je i da mu to zapravo ne pomaže i frustriran jer ne može sam protiv sebe. Prije 15 dana počeo je piti Q-pin 25 mg, pola ujutro i jednu navečer, ali za sada se ne vidi poboljšanje. Unaprijed zahvaljujem!

Hana Hrpka, prof. psih.

11.04.2017. 11:35

Draga mama,
prije svega bih Vam željela zahvaliti što ste mi se obratili za savjet i time iskazali svoje povjerenje. Čitajući Vaš mail, primijetila sam da ste brižna majka koja s puno razumijevanja i ljubavi pristupa svome sinu. Također, čini mi se da imate blizak odnos s njim ispunjen povjerenjem što mi je vrlo drago čuti. Ipak, našli ste se u neočekivanoj situaciji zbog koje ste zabrinuti. Mogu samo pohvaliti Vašu reakciju i istaknuti da ste postupili ispravno potraživši stručnu pomoć. Još jedno mišljenje i savjet nikad nisu naodmet te se nadam da će Vam ovaj odgovor dati odgovore na neka Vaša pitanja i pružiti Vam snagu da budete ustrajni i puni razumijevanja prema Vašem sinu, kao što ste i do sada bili.

Ako sam Vas dobro shvatila, Vaš sin je neposredno nakon konzumacije marihuane doživio vidne i slušne halucinacije, bio je dezorijentiran te je imao problema s ravnotežom. Nakon tog događaja, nekoliko je dana sve bilo u redu, a onda se javio strah da ponovo ne proživi neugodna iskustva zbog čega je promijenio svoje ponašanje. Nije izlazio puno iz kuće, mijenjao je rute pa ste potražili stručnu pomoć. Već dva mjeseca pokazuje neobična ponašanja u vidu meškoljenja, neobičnih mimika, ponavljanja rečenica, gutanja sline, stajanja na sredini prostorije i promatranja drugih osoba pri čemu je svjestan što čini, ali im se ne može oduprijeti zbog straha da ponovo ne proživi ružna iskustva. Također ste naveli da je nedavno počeo uzimati antipsihotik koji mu dosad nije pomogao.
Željela bih naglasiti da konzumacija psihoaktivnih tvari može izazvati različite reakcije kod osoba koje ju konzumiraju. Tako upotreba marihuane kod nekih osoba može izazvati povećan apetit, smijeh, smanjenje pozornosti, opuštenost ili pak ubrzane otkucaje srca. Kod drugih osoba ona može dovesti i do pojave paničnih napadaja ili halucinacija što se dogodilo Vašem sinu. Iako se takve posljedice ne pojavljuju kod svih, one nisu rijetka pojava.

Mogu reći da je u ovom trenutku podrška jedna od ključnih stvari koje su potrebne Vašem sinu i željela bih još jednom istaknuti Vašu brzu i odličnu reakciju. Prije svega, tu je odnos koji ste tijekom godina gradili s Vašim sinom. U ovakvim trenutcima, odnos povjerenja i Vaša prisutnost te dostupnost bitni su čimbenici u prilagodbi Vašeg sina na nastalu situaciju. Vjerujem da ni Vama nije lako, kao ni Vašem sinu, no vrlo je važno da ste uz njega i da mu pokažete da ga razumijete kako bi uvidio da nije sam u cijeloj situaciji i kako bi se bolje prilagodio na nju.

Spomenuli ste da već neko vrijeme pije Q-pin 15 mg te da ne vidite nikakvo poboljšanje otkako ga pije. Pitam se jeste li porazgovarali sa sinom o tome osjeća li se možda drugačije otkako ih pije i primjećuje li možda emocionalne promjene, iako ne pokazuje promjene u ponašanju. Kao što i kanabis može izazvati različite učinke kod različitih osoba tako je i lijekove potrebno prilagoditi pojedinoj osobi. savjetujem da razgovarate sa specijalistom psihijatrom. Lijekovima kakve uzima Vaš sin ponekad treba više vremena da bi počeli djelovati. Vjerujem da Vam to može biti frustrirajuće i da se pitate koliko dugo treba čekati prije nego što primijetite promjene. Potičem Vas da sve brige vezane uz djelovanje lijekova, o svim promjenama ili onim ponašanjima za koja ste očekivali da se smanje, a nisu se smanjila nakon uzimanja farmakoterapije, podijelite s psihijatrom te da se Vaš sin drži propisane doze i uputa.

Vjerujem da Vam nije lako prolaziti kroz ovu situaciju te da se ponekad osjećate ljutito i bespomoćno jer se Vašem sinu, koji je do prije nekoliko mjeseci bio sasvim uobičajeno dijete, sada se događaju promjene koje niste mogli predvidjeti. Ipak, iz Vašeg sam upita stekla dojam kako je Vaš sin snažan, razumije što se događa i pokušava sam sebe umiriti i pomoći si na različite načine. Sve to su važni faktori koji mu mogu olakšati proces oporavka.
Osim toga, kako bi terapija što bolje djelovala, korisno je da Vaš sin što više vremena provodi u aktivnostima koje ga opuštaju i vesele. Omogućite mu aktivnosti koje ga vesele kako bi što manje razmišljao o iskustvu koje je imao. Isto tako, potičite ga na aktivnosti koje ga opuštaju kako bi se što manje osjećao anksiozno. Samim time, rituali koje ste spomenuli, u većini situacija se smanjuju, no za to je potrebno mnogo strpljenja. Najbitnije od svega, budite uz njega, kao što ste i do sada bili.

Ako želite o još nečemu razgovarati ili vam se pojave nova pitanja, slobodno mi se ponovno obratite. Možete nazvati i besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Također, Vaš sin može nazvati liniju za djecu na broj telefona 116 111. Obje su Linije otvorene svakog radnog dana od 9 do 20 sati.
Nadam se da ćete ostati strpljivi u iščekivanju promjena ponašanja Vašeg sina i da ćete mu pružiti toliko potrebnu podršku koju ste mu i do sada pružali. Pri tome ne zaboravite na sebe pa kada Vam dođe teško, razgovarajte s osobama s kojima ste bliski.

Želim Vam puno sreće,
Hana Hrpka, prof.

Dragan1234

01.06.2021. 11:00

Lijep pozdrav Vam želim,
Imam 26 god i imam problemčić te mi je potreban savjet..inače sam dobrog zdravlja no nekad ne mogu zaspati i kao da mi se svori neki strah. (Kao tjeskoba/aneksioznost/strah neka i odjednom dođe često mokrenje i znojenje u noći)
I malo me strah te se bojim da ne učinim nešto loše sebi. (Nedaj Boze da mi dođu suicidne misli zbog te aneksioznosti/tjeskobe/straha)
Trebam li se zaista toliko brinuti da ću nešto učinit sebi zbog te tjeskobe/straha ili će biti sve uredu? (Sve je ovo privremeno)
Kako da opušteniji budem? Kako da riješim tu tjeskobu/napetost/aneksioznost? Savjet neki? Od srca Vam hvala na odgovoru. Lp

Hana Hrpka, prof. psih.

07.06.2021. 09:30

Dragi Dragane,

hvala Vam na javljanju i povjerenju da podijelite teškoće s kojima se suočavate. Vjerujem da nije ugodno suočavati se s brigama, pitanjima i strahovima koje opisujete vezano za svoje psihičko zdravlje. Ako sam Vas dobro shvatila, voljeli biste znati kako pristupiti svojim teškoćama da biste se osjećali zadovoljnije i opuštenije.

Budući da je ovaj dio foruma namijenjen pitanjima i brigama vezanim za dječju psihologiju, a važno mi je da dobijete odgovor te pomoć i podršku stručnjaka koji su educirani za teškoće odraslih osoba, potičem Vas da svoj upit postavite na stranicama foruma vezanim za psihijatriju odraslih osoba. Osim toga, postoje savjetovališta za odrasle osobe kao što je Psihološki Centar Tesa kojem se možete javiti radi besplatnog savjetovanja. Možete im se obratiti pozivom na broj 01 48 28 888 radnim danom od 10 do 22 sata ili pisanjem na psiho.pomoc@tesa.hr kako biste razgovarali s njihovim savjetovateljima.
Voljela bih pohvaliti Vašu volju za traženjem pomoći i podrške za sebe te vjerujem kako ćete tim koracima pronaći načine suočavanja s teškoćama s kojima se nosite.
Želim Vam mnogo sreće u pronalaženju podrške!

Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Kerlek

21.02.2023. 09:40

Zdravo,
Zelim da vas pitam i unapred zahvalim na odgovoru.
Dete ima 11 godina, od 2019 su pocele mucnine pa su se proredile, da bi od prosle godine pocele skoro svako dnevno.Svi rezultati su u redu.
Kad treba da jede place jer ga je strah da mu ne bude muka, inace nikad nije doslo do povracanja.Nije napredovao u kilazi vec je smrsao 3kg.
Trenirao je fudbal ali od straha da mu ne bude muka prestao je da trenira.Ne pliva u skoli kada imaju plivanje po skolskom rasporedu.Jede samo odredjene stvari.Mnogo se plasim da nije u pitanju anksioznost kod njega, jer ovde doktori do sad mu nisu postavili nikakvu dijagnozu, a ja se osecam nemocnom da pomognem svom detetu.Inace je bas cutljiv i ne zeli da prica ili ne zna da objasni kako se oseca.Molim vas za savet sta da ja uradim kao roditelj da pomognem svom detetu.
S postovanjem.
Hvala.

Hana Hrpka, prof. psih.

24.02.2023. 00:50

Draga mama,



hvala što ste se obratili i podijelili svoju zabrinutost za zdravlje svog sina te mi time iskazali povjerenje.



Iz Vašeg opisa uviđam da Vaš sin pati od mučnine unazad nekoliko godina, pri čemu one postaju intenzivnije prošle godine, odnosno oko njegove desete godine života. Iako su medicinske pretrage uredne, Vaš sin sada pati od straha od mučnine koji ga obeshrabruje da pravilno jede i vježba. Također, navodite da ima teškoća s verbalizacijom svojih emocija. Pitate se što možete učiniti da pomognete svome sinu u nošenju s neugodnim osjećajima koji mu se javljaju.

Na početku, željela bih reći kako mi je žao što se Vi i Vaš sin nalazite u ovoj situaciji. Vjerujem da nije lako kada Vaše dijete pati i doživljava neugodne osjećaje, što može kod Vas dovesti do osjećaja tuge, bespomoćnosti i iscrpljenosti. Čini mi se da aktivno pokušavate pronaći način kako mu pomoći i sada tražite daljnji korak u pravom smjeru, što bih voljela pohvaliti.



Navodite kako mučnine traju već nekoliko godina pa me zanima sjećate li se kako je to sve započelo. Pitam se je li pojavi učestalih mučnina prethodio neki događaj ili promjena u djetetovom životu. Primjerice, zanima me je li Vaš sin dobio trovanje hranom, pojeo nešto što mu se nije svidjelo ili prolazio kroz stresan period kada su se javile prve mučnine. Ponekad se kod osoba jave određeni strahovi, poput straha od mučnine, nakon što se oporave od trovanja hranom ili sličnih bolesti. Osim toga, ponekad se kod djece stres, neugodne emocije i druge emocionalne teškoće mogu izraziti tjelesnim simptomima, primjerice mučninom, trboboljom i drugim sličnim smetnjama. Stoga Vas potičem da, kako bi ste razumjeli uzrok spomenutih mučnina pokušate razmisliti jesu li se neposredno pred početkom smetnji odvili nekakvi stresni životni događaji u životu Vašega sina, pogotovo u trenutku kada su mučnine ponovno počele. Možete i razmisliti u kojim situacijama se mučnine javljaju. Tako ćete identificirati situacije koje djeluju kao “okidači” tih teškoća, što može pomoći u prevenciji istih.



Također, htjela bih Vas potaknuti da se još jednom konzultirate s pedijatrom i potražite drugo mišljenje kako biste bili sigurni da nema nikakvih medicinskih podloga koji bi mogli izazvati ove simptome. Ako su svi medicinski nalazi uredni, voljela bih Vas ohrabriti da Vaše dijete posjeti dječjeg psihologa ili psihijatra kako bi se utvrdilo je li je u pitanju anksioznost ili neka druga psihološka smetnja. Na temelju opisanih smetnji, postoji mogućnost da se Vaše dijete suočava sa anksioznošću ili nekom vrstom fobije koja može izazivati mučninu. Budući da navodite da Vaš sin teško izražava svoje misli i osjećaje, razgovor sa stručnjakom psihičkog zdravlja mogao bi mu pomoći da se otvori i podijeli kako se osjeća.





Kao roditelj, možete pomoći svojem sinu na nekoliko načina. Prvo, pokušajte stvoriti otvorenu i podržavajuću komunikaciju s njim. To možete učiniti tako što ćete izraziti svoju zabrinutost, pokazati suosjećanje i ohrabriti ga da priča o svojim strahovima i brigama. Jedan od kvalitetnih načina na koji to možete ostvariti je redovito provodeći vrijeme radeći zajedničke aktivnosti. To pomaže jačanju Vašeg odnosa, a istovremeno djetetu da se opusti i izrazi svoje osjećaje u sigurnom okruženju. Pri planiranju tih aktivnosti usmjerite se na to da one budu aktivnosti koje Vaš sin već voli raditi i zanimaju ga, kao što su igranje igara ili hobija.



Nadalje, djeci je važan osjećaj kontrole i predvidljivosti, pogotovo prije stresnih situacija, kako bi se osjećali sigurnije. Zanima me kako se Vi ponašate prilikom obroka. Djeca osjećaju nervozu, strah i ostale osjećaje kod roditelja pa bih Vas ohrabrila da se trudite biti smireni za vrijeme obroka kako bi i Vaš sin dobio poruku da je obrok događaj koji ne treba izazivati stres i neugodne osjećaje. Budući da opisujete da svaki obrok predstavlja stresnu situaciju, potičem Vas da pokušate obroke učiniti situacijom koja je sigurna, predvidljiva i opuštena. To možete učiniti tako što ćete zajedno sa sinom napraviti raspored obroka i aktivnosti, pružajući mu kontrolu nad svojim izborima.



Naposlijetku, voljela bih Vam još jednom zahvaliti na povjerenju koje ste mi iskazali. Ako budete imali dodatnih pitanja ili nedoumica vezanih uz ovu ili neku drugu temu roditeljstva, potičem Vas da nam ponovno pišete, a možete i nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800. Nadam se da će ovi savjeti biti korisni u Vašim nastojanjima da pomognete svojem djetetu.



Puno sreće u daljnjim koracima i srdačan pozdrav šalje Vam,

Hana Hrpka, prof.