30.07.2013. 20:25

S obzirom da je ovaj post postavljen prije 4 godine, a susrecemo se sa istim, pa recimo identicnim problemom volio bih da saznam krajnja iskustva nakon ovog perioda koji je prosao. Ja i supruga smo u fazi skupljanja medicinskih nalaza, imamo jos pregled kod djecijeg psihologa, a naruceni smo i za observaciju u Centru za ranu intervenciju kod djece sa problemima iz autisticnog spektra i djece sa poteskocama u razvoju. Ustvari vise ne zelimo nista da prepustamo slucaju i "savjetima" starijih, djecak je oni kasnije progovore. Vodeci se tim savjetima dosli smo do 2 i pol godine cekajuci i sada vidimo da je vrijeme da agresivno reagujemo po tom pitanju. Mozda stvarno djecaci i propricaju kasnije, mozda su lijeni, mozda je nase dijete razmazeno, ali ipak je puno bolje potraziti strucnu pomoc i dobiti adekvatne zadatke i nacine kako da reagujemo. Nadam se da ce se osoba koja je postavila ovaj post javiti na neki nacin, da kaze svoje iskustvo poslije ovog perioda koji je prosao.

03.09.2013. 12:25

Draga Mama,

Na početku Vam želim zahvaliti što ste se obratili za pomoć na ovom forumu i ukazali mi svoje povjerenje. Iz Vaše poruke vidim da ste brižna majka koja prati svoje dijete te mi je drago vidjeti da se ne ustručavate pitati za savjet ako ste iz nekog razloga zabrinuti.
Napisali ste da Vaš sin jako dobro govori i zna puno pjesmica. Iz toga zaključujem kako njegov razvoj govora napreduje u dobrom smjeru. Međutim, vidim da Vas muči to što imate osjećaj da s njim ne možete voditi razgovor. Napisali ste kako u razgovoru zna ispričati neke stvari koje se nisu dogodile te kako rado priča kada je riječ o nečemu što njega zanima. U toj dobi djeca su sklona fantaziranju, izmišljanju priča, usmjereni su na sebe i na razgovor o onome što njih zanima. U tom smislu ponašanje Vašeg dječaka nije neobično za dob od tri godine.
Kažete i kako ste primijetili da se druga djeca ´lijepo napričaju´. Voljela bih naglasiti kako je razvoj djece zapravo individualan te kako on kod neke djece ide brže, a kod neke nešto sporije. Nema jedinstvenog načina komunikacije i izražavanja. Sve je to u redu dok je u nekim granicama normalnog rasta i razvoja, a prema onome što ste napisali čini mi se kako Vaš dječak lijepo napreduje.
Iz Vaše poruke vidim da ste dosta angažirani oko svog sina te da ga potičete na razgovor. Vrlo je pohvalno i to što uči pjesmice i puno priča. Sve to može biti korisno za njega jer može potaknuti brži razvoj govora. Također, bilo bi dobro da se djeci u toj dobi često čitaju priče te ih se potiče na razgovor o njima. Možda možete zamoliti Vašeg dječaka da Vam potom prepriča priču ili mu postavljati neka kratka i jasna pitanja kako bi dobili konkretne odgovore. Kako bi ga potaknuli na razgovor možete mu i prepričavati nedavne događaje ili opisivati neke radnje dok ih zajedno obavljate. Npr. možete se igrati s djetetom, opisivati igračke i poticati njega na suradnju. Isto tako, važno je slušati svoje dijete sa zanimanjem te pokazati strpljenje kada pokušava složiti rečenice.
Voljela bih naglasiti kako je važno osluškivati svoje dijete, njegove potrebe i njegov tempo razvoja. Ponekad roditelji, u želji da dijete bude ´na razini´ sa svojim vršnjacima, znaju opteretiti dijete različitim zahtjevima. Potaknula bih Vas da pratite razvoj svoga dječaka i radite zajedno s njim, ali i da mu date slobodu i budite strpljivi. Kao što sam već navela, nekoj djeci je jednostavno potrebno malo više vremena za prelazak nekih razvojnih stepenica. Ukoliko se djetetu daju brojne vježbe te ukoliko se većina zajedničkog vremena provodi u prevladavanju neke razvojne poteškoće na koju je naišlo, dijete se može osjećati krivim. Ponekad je jednostavno potrebno malo pričekati da vrijeme učini svoje.
Ukoliko Vas zanimaju neke konkretnije informacije, možete se obratiti pedijatru ili psihologu u vrtiću te im detaljnije ispričati ponašanje Vašeg sina. Oni će, u izravnom kontaktu s Vama i Vašim sinom, vjerojatno moći više reći o tome ima li razloga za brigu ili ne.
Također, za sva dodatna pitanja ili nedoumice možete se ponovno obratiti putem foruma ili putem savjetodavne linije Hrabrog telefona (0800-0800, radnim danom od 9 do 20 sati), koja je anonimna, besplatna i gdje možete razgovarati s educiranim savjetovateljima. Isto možete ostvariti i putem Chata Hrabrog telefona, koji je otvoren radnim danom od 15 do 18 sati na web adresi www.hrabritelefon.hr/chat ili putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr
Roditeljstvo, uz sve lijepe i sretne trenutke, zahtijeva puno truda i ulaganja, kao i brige oko djeteta. Vrlo je važno pratiti svoje dijete i način na koji se razvija kako bi se prepoznali eventualni znakovi koji zahtijevaju pomoć stručnjaka. Stoga pohvaljujem Vaš trud te Vas pozivam da se ponovno javite, ukoliko ćete osjećati potrebu.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

27.08.2014. 17:20

Poštovani,

hvala Vam na dijeljenju Vaših briga s ovim forumom. Ako sam dobro shvatila, Vaš dječak ima sličnih poteškoća kao djeca roditelja koji su se dosad javljali. Vjerujem da Vas brine prisutnost poteškoća i da se pitate kako pomoći svome djetetu. Ono što mi se čini važnim u ovim situacijama je uključiti dijete u tretman stručnjaka, psihologa i logopeda, koji u izravnom kontaktu s djetetom najbolje mogu procijeniti njegovo stanje, odstupanje od predviđenog razvoja i potrebu za eventualnim tretmanom. Nisam sigurna jesam li dobro shvatila iz napisanoga, no čini mi se kako je Vaše dijete išlo logopedu prije dvije godine, no u zadnje vrijeme ne odlazi stručnjacima. S obzirom da Vi kao roditelj procjenjujete kako nema napretka u njegovome razvoju i da mi se čini, prema napisanome, da njegov razvoj govora odstupa od predviđenoga, mislim da bi svakako bilo poželjno ponovno zatražiti mišljenje stručnjaka koji Vam onda može dati daljnje smjernice za rad s djetetom.
Vidim da ste uključeni u rješavanje od njegovih poteškoća već dulji vremenski period i vjerujem da ova situacija može biti vrlo iscrpljujuća za Vas kao roditelja. Upravo zato mi se čini bitnim da dijete bude u praćenju stručnjaka u njegovoj okolini koji i Vama mogu dati podršku i savjet što učiniti dalje. Želim Vam puno strpljenja, truda i upornosti!

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

04.01.2016. 18:40

Draga mama,

za početak bih Vam se htjela zahvaliti što ste se ovim putem javili za pomoć. Iz Vašeg upita vidim da ste brižna majka koja prati svoje dijete i drago mi je da ste spremni obratiti se nekome za pomoć ako ste zbog bilo koje situacije zabrinuti. U svome upitu navodite da Vaš sin, koji će uskoro imati 4 godine, ne priča s Vama i odbija vaše pokušaje za razgovor. Također, koliko sam shvatila, razumije sve što kažete i komunicira na način da pokazuje rukama i oponaša zvukove.

Prije svega, voljela bih naglasiti da savjeti kako pomoći djetetu u razvoju govora znatno ovise o razlozima zbog kojih dijete ne priča. S obzirom na dob Vašeg sina, takve razloge je potrebno utvrditi kod stručnjaka koji bi Vam mogao reći postoji li nešto što kod Vašeg sina onemogućava razvoj govora. Stoga sam Vam u svom odgovoru ponudila i neke kontakte gdje se možete javiti kako biste što prije utvrdili postoje li određene poteškoće zbog kojih Vaš sin još uvijek ne govori.

Za djecu od 3 do 4 godine je uobičajeno služiti se rečenicama s više od četiri riječi koje su gramatički točne, na razumljiv način govoriti i izraziti svoje potrebe te postavljati pitanja. Nadalje, ona imaju relativno širok vokabular, koriste većinu riječi te mogu koristiti prošlo i buduće vrijeme. Ako govor i jezik Vašeg djeteta ne slijedi ove smjernice, to ne mora značiti da imate veliki problem. Bitno je naglasiti da je svako dijete pojedinac za sebe i da se djeca razvijaju različitim tempom. Neka djeca prije prohodaju, a neka kasnije, što je i slučaj s govorom. Koliko sam shvatila iz Vašeg upita, pokušavali ste ga potaknuti da govori, ali je dječak to ignorirao. Kako biste ga upoznali sa što većim brojem riječi, pokušajte verbalizirati svaki korak koji činite i objasniti što radite korak po korak (npr. „Medo ide spavati i sada ćemo ga pokriti dekom.“). Također, odgovarajte na njegova glasanja, čak i kada ne razumijete što govori kako bi se osjećao uključenim u razgovor. Nadalje, važno je uzeti u obzir djetetov interes u tom trenutku pa bi stoga bilo dobro ne nametati mu nešto što ga u tom trenutku ne interesira ili ga odbija. Važno je poštovati djetetovu potrebu za tišinom i odmorom. Možete pokušati kroz igru ostvariti komunikaciju s djetetom, svakodnevnim čitanjem i prepričavanjem slikovnica ili kroz pjevanje brojalica uz pokret ili šetnju.

Osim govora, važno je i obratiti pažnju na to razumije li dijete ono što mu se govori. Naveli ste da Vaš sin razumije ono što govorite i reagira na ono što govorite a da nije vezano uz učenje njegovog govora. On zna što mu odgovara, a što ne i u skladu s tim se ponaša. To je veoma ohrabrujuće jer ukazuje na to da razumije značenje velikog broja riječi i način na koji ih slažete. U upitu niste napisali ide li Vaše dijete u vrtić.; Ako ide, probajte saznati na koji način komunicira s ostalim vršnjacima i tetama u vrtiću jer je jedan od važnih čimbenika i socijalizacija s djecom svoje dobi.

Kada su teškoće u razvoju govora i razumijevanju govora znatno ispod očekivane razine za djetetovu razvojnu dob, tada govorimo o kašnjenju u razvoju govora. Kada roditelji posumnjaju na poteškoće u razvoju govora, važno je obratiti se stručnjaku za pomoć. Pravovremeno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći u otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju problema. S obzirom na to da niste naveli u kojem mjestu živite, ne mogu Vas uputiti kod stručnjaka iz Vašeg mjesta, no možete se javiti centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. U navedenom Centru radi cjelokupan tim stručnjaka koji se bavi različitim aspektima djetetovog razvoja. Preporučam Vam da nazovete i raspitate se kako i kada doći na broj 01 2457 560 ili putem e-maila na centar.info@erf.hr. Adresa Centra je Borongajska cesta 83f, 10000 Zagreb. Dolazak možete dogovoriti ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 19 sati i utorkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati.
U Zagrebu djeluje i Poliklinika SUVAG u kojoj se provodi dijagnostika i rehabilitacija osoba s teškoćama u govoru. Pozivom na 01 4629 600 možete dobiti potrebne informacije o tome kada i kako doći. Poliklinika SUVAG se nalazi na lokaciji Ulica kneza Ljudevita Posavskog 10, 10 000 Zagreb.
Osim navedenih centara, možete se obratiti i djetetovom pedijatru koji će Vas uputiti dalje.

Na kraju bih Vas htjela posjetiti da za Vaša pitanja vezana uz djecu preporučam i besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate (0800 0800), koju možete nazvati radnim danom od 09:00 do 20:00 sati. Također se možete javiti i e-mailom na savjet@hrabritelefon.hr.

Ponekad roditelji nemaju odgovore na sva pitanja koja ih zanimaju, što stvara uznemirenost, strah i zabrinutost, što je vjerujem i u Vašem slučaju. Ono što je ohrabrujuće je Vaša spremnost na traženje pomoći i briga za Vaše dijete. Stoga je važno obratiti se stručnjaku koji može pomoći i odgovoriti na pitanja koja Vas muče te Vas potičem da ustrajete u tome. Želim Vama i dječaku puno sreće, strpljenja i upornosti.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

26.04.2016. 12:30

Draga mama,

hvala Vam na javljanju i povjerenju koje mi iskazujete. Iz Vašeg posta čitam da ste brižna mama koja se na svom roditeljskom putu susreće s raznim izazovima, s kojima se spremno suočavate. Drago mi je vidjeti da ste svoje mlađe sinove uključili u rehabilitacijske programe te da pratite njihov rast i razvoj.
Rekli ste da Vas trenutno najviše brinu promjene koje primjećujete kod jednog od blizanaca, a počele su se javljati unazad 9 mjeseci. Kažete da je prestao koristiti riječi koje je prije znao, da se ne odaziva na ime, burno reagira kada mu pokušate postaviti granice te je izrazito okupiran nekim predmetima i sadržajima. Također kažete da uglavnom nije zainteresiran za igru s drugom djecom te da ste unazad nekoliko dana primijetili i agresivna ponašanja. Uzimajući u obzir sve što ste napisali, teško mi je ovim putem reći o čemu bi se moglo raditi jer je za dijagnostiku nužan direktni kontakt s djetetom. Drago mi je što ste se naručili za obradu u Suvagu jer će ondje uz kontakt s Vašim djetetom moći dobiti potpuniju sliku o tome što se trenutno događa. Također, ondje Vas po potrebi mogu uputiti i drugim stručnjacima.
Čini mi se da bi ova situacija u Vama mogla izazvati veliku neizvjesnost i zabrinutost. Stoga bih Vas voljela potaknuti da u svemu ne zaboravite brinuti i o sebi. Vjerujem da je uz odgoj troje djece i dodatan rad s njima teško pronaći slobodnog vremena u kojem se možete opustiti i posvetiti sebi i onome što volite. Često čujem od roditelja da se osjećaju krivima kada se posvete i sebi jer misle da tada „izdaju“ svoju djecu. S druge strane, roditelji koji brinu o sebi imaju više strpljenja za djecu i njihove potrebe stoga Vas potičem da razgovarate s bliskim osobama i radite neke aktivnosti koje vas vesele i opuštaju.
Ako nakon obrade budete imali još pitanja, slobodno mi se javite. Možete i nazvati Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800 u bilo kojem trenutku kada Vam je potrebna podrška ili savjet. Možete se javiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr
Nadam se da će Vam vrijeme do pregleda i saznavanja konkretnijih informacija brzo proći te da ćete dobiti svu podršku i pomoć koja Vam je potrebna.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

22.07.2016. 15:50

Draga mama,

najprije bih Vam željela zahvaliti što ste se odlučili ukazati mi povjerenje i ovim putem obratiti za pomoć. Iz Vašeg upita mogu iščitati osjećaj zabrinutosti, ali i to kako pomno i detaljno pratite sve promjene u ponašanju i razvoju svog djeteta te kako pri tome aktivno tražite savjete stručnjaka. Sve to mi govori da ste veoma brižna majka koja ima snagu i volju suprotstaviti se navedenim teškoćama kako bi olakšali svom dječaku ovo razdoblje .
U upitu navodite nekoliko poteškoća s kojima se suočavate te bih se voljela osvrnuti na svaki od njih.
Prije svega, navodite mi kako Vaš sin ima poteškoća u govoru. Napisali ste da te teškoće predstavljaju znatan izvor frustracije za njega, s obzirom na to da ne uspijeva uvijek uspješno komunicirati okolini svoje potrebe i želje. Drago mi je što ste poteškoće u govoru prepoznali na vrijeme i odlučili se obratili stručnjacima te da je dijete uključeno u logopedski tretman. Ako sam dobro shvatila, u samom tretmanu zasad nije postignut značajan napredak budući da Vaš sin odbija komunicirati s logopedicom. Mnogo je razloga zbog kojih dijete možda iskazuje oprez u kontaktu s logopedicom. Jedan od njih jest da je moguće da mu je potrebno više vremena za navikavanje na sam tretman i uspostavu odnosa s logopedicom. Kao i odrasli, djeca prepoznaju situacije u kojima se osjećaju nelagodno te prepoznaju da su na tom mjestu zbog nečega što se s njima događa, a predstavlja im poteškoću. U takvim situacijama kojima su izloženi, djeca se često povlače te mogu osjećati sram, ljutnju, strah i nepovjerenje. Nisam sigurna jeste li i na koji način djetetu predstavili odlazak logopedu, no postoje načini na koje biste mu Vi, u suradnji s logopedom mogli olakšati posjete. Jedan od njih je da pokušate odlaske logopedu učiniti zanimljivijima i ugodnijima tako što sa sobom možete ponijeti neki djetetu važan predmet, npr. igračku ili slikovnicu i pomoći mu da logopedici kaže nešto o tom predmetu. Vjerujem da i u njenom uredu postoje razne slikovnice i igračke, stoga bi moglo biti učinkovito kada bi međusobno povjerenje pokušali ostvariti kroz početni neobavezni i opušteni kontakt. Također, korisna može biti i priprema djeteta na odlazak logopedu kroz Vaše dogovore ili pravila o tome što ćete raditi nakon posjete, kako biste ga mogli pohvaliti i nagraditi za odlazak logopedici te mu na taj način prikazali odlazak kao nešto privlačno. Isto tako, naveli ste mi i kako se sami trudite svaki dan odraditi s njim po jednu vježbu što smatram veoma pohvalnim. Pitam se kako izgleda situacija kada vježbate zajedno te bih Vam i u tom dijelu sugerirala povezivanje vježbi s nečim što je Vašem dječaku zanimljivo – raditi s njim kroz crtanje, igračke, pričati o likovima iz omiljenog crtića jer se može dogoditi da ako je vježbanje nešto što vam je oboma neka vrsta zadaće, nešto što se „mora“ odraditi, moguće je da će vašem sinu takve vježbe postati naporne i da će ih percipirati kao nešto neugodno i nepoželjno. Također, i u Vašoj svakodnevnoj komunikaciji, moguće je koristiti tehnike koje pospješuju jezične vještine. Npr., kada Vam se dijete obraća i pri tome pogrešno izgovara neku riječ, Vi jednostavno odgovorite na njegov zahtjev ili pitanje izgovarajući tu pogrešno izgovorenu riječ na pravilan način.
Napisali ste također da Vam je zbog sporosti u napretku tretmana predložena pauza i da se s tim ne slažete zbog bojazni da biste na taj način potkrijepili sinov otpor prema tretmanu i poslali mu poruku da ne mora biti u toj situaciji te samim time svakoj koja mu je nelagodna, što povećava mogućnost da s vremenom razvije slične obrasce ponašanja u kojima će očekivati da može odustati, što u ovom slučaju šteti razvoju njegova govora i prebrođivanju poteškoća. . Ako je dijete doista u otporu prema tretmanu, slažem se s Vama da bi se njegovim odgađanjem moglo dogoditi da se taj otpor održi ili poveća. Potičem Vas da otvoreno logopedici izrazite svoje mišljenje o uzimanju pauze te zajedno s njom razmotrite maloprije navedene prijedloge. Taj tretman će vjerojatno zahtijevati još mnogo vremena i strpljenja, ali iz svega što ste napisali, čini mi se da se niste dali obeshrabriti početnim teškoćama.
Konačno, navodite kako ste primijetili da Vaš sin u zadnje vrijeme pokazuje stidljivost i otpor u komunikaciji s ljudima koji su mu inače bliski te da pokazuje znakove ljubomore kada se pažnja posvećuje mlađoj sestri. Dolazak novog djeteta u obitelj zahtijeva prilagodbu svih njezinih članova, a posebno je stresan za dijete koje je dotad naviklo imati svu pažnju samo za sebe. Ljubomora je prirodna emocija u takvoj situaciji i njezino iskazivanje ne treba kažnjavati, već je potrebno pronaći prihvatljive načine da se ona izrazi – razgovarati o njoj i pokazivati razumijevanje. Regresivna ponašanja koja ste opisali također su jedan od načina iskazivanja ljubomore. Ona nisu neuobičajena i nemaju značajnih posljedica za normalan razvoj djeteta ukoliko ne traju neki dulji vremenski period. Pozitivno je to što ste uložili trud u pripremu sina za dolazak bebe, a sada možete i raditi na tome da ukažete sinu koliko je važna i vrijedna njegova uloga kao starijeg brata – on Vam može pomagati oko bebe (npr. dodavajući stvari prilikom presvlačenja) i nekih sitnih kućanskih poslova (npr. pospremanje stola, brisanje prašine). Pokažite mu pri tome kako Vam je njegova pomoć dragocjena i pohvalite ga za to. Također, bitno i odvojiti neko vrijeme koje ćete posvetiti samo njemu, radeći neku aktivnost u kojoj oboje uživate. Time pokazujete djetetu da i dalje ima vašu pažnju te da Vam je i dalje važno provoditi vrijeme s njim.

Još jednom Vam se želim zahvaliti na javljanju na ukazanom povjerenju. Također, htjela bih Vas potaknuti da ako budete imali još nekih pitanja i nedoumica, ili jednostavno budete trebali podršku u daljnjem suočavanju s roditeljskim izazovima, javite mi se ponovno ovim putem ili nazovite besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na 0800 0800 na kojoj će Vas volonteri rado saslušati te pokušati pomoći u suočavanju s navedenim teškoćama.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

10.09.2016. 12:05

Postovani,
Imam problem sa sinom koji ima 2,5 godine i jos ne govori.Zabrinjava me to sto uglavnom ne reaguje na svoje ime ili neke jednostavne naredbe,osim ako nije nesto u njegovu korist,kao idemo se vozati,idemo vani ili nesto sto voli jesti.Voli puno da gleda crtice ali samo baby tv koji je na engleskom jeziku...Inace je jako zivahan i voli da se igra na neki svoj nacin,ne voli igru sa drugom djecom,uglavnom ne obraca paznju na njih ili neke druge ljude koji su mu nepoznati.Pamti dobro detalje koji mu se svidjaju i koje voli,npr. ako je u bilo kakvom objektu nasao nesto sto mu se svidja sledeci put kada dodje u taj isti objekat trazi i sam nadje taj dio prostora koji mu je ostao u lijepom sjecanju.Slicno je i sa stvarima koje ne voli npr. kada se priblizi frizerskom salonu u kojem je nije bio dva mjeseca on pocinje da place.Tako je i kada ide na neka druga mjesta koja mu nisu ostala u lijepom sjecanju kao npr posjete ljekaru.Molio bih da se javi neko od roditelja ko je imao slican slucaj da vidim kako se to sve zavrsilo jer smo ja i supruga mnogo zabrinuti a vidim da ima jos takvih slucajeva.

20.10.2021. 08:10

Pozdrav,

Majka sam djete koji ima 15. mjeseci, rodjen je u 35. sedmici zbog intrauteralnog zastoja, kilaže 1900gr. Od kako se rodio on je jako aktivan, bolje rečeno hiperaktivan. Stalno je u pokretu, on ne sjedi 5 sekundi, jako place kad se presvlači, kad se oblaci, kupa, ako mu čovjek ne zaokupira pažnju nečim drugim kao sto je npr TV. TV-om je opsjednut, čim se upali crtani on odmah reaguje,okreće glavu, smije se likovima, ima tačno omiljene crtane na koje uvijek reaguje sa osmjehom. Kada se upale normalni odrasli programi onda prestaje da gleda i ne obraća pažnju. Dosta se smije kada se neko igra sa njim i reaguje na Mimiku drugih ljudi, ali samo onih koje poznaje, na strance reaguje placom i ne uspostavlja kontakt ocima. Sa nama trenutno također kada ga zovemo, često ne reaguje na odzivanje, uglavnom se igra u trenutku sa igračkama, voli točkove i igračke koje imaju svjetlo ili muziku. Teško ga je usmjeriti da drži pažnju ili kontakt ocima. Kada neko udje u prostoriju i doziva ga ako TV nije upaljen on reaguje i dodje do njega, ako je TV upaljen on nikoga ne registruje. Slabo jede i jednostavno ne može mirno sjediti u hranilicu, stalno se izvija, gura i neće da jede i zbog toga mu palimo TV( tada i jedino) da bi jeo barem nešto.Dobro zna kad nešto želi ili ne želi i odmah se buni i reaguje burno, npr ako je ljuljuška zauzeta on kreće odmah da place i ne može se zaustaviti, izvija se nazad, histerise. Prohodao je sa 14 mjeseci, i dalje hoda nesigurno, sto se tice fonda rijeci jako malo, nekad mama nečisto, gaga, gege, bebe,baba, ali nikakva čista riječ da ima značenje i da je vezana za osobu ili stvar. Kada se nosi i pokaže mu se prstom nešto nekad reaguje nekad ne reaguje, uglavnom ima oko za sitnice i vidi stvarno detalje na namještaju, dugmiće na odjeci i želi to odmah da stavi u usta, usred parka daleko vidio je grafit misa i odveo me do tamo, čak ni ja nisam primjetila isprva zašto tamo ide. On tapše rukama i ponovi nekad kada neko prvi tapše, sa pozdravljanjem ne ide sjajno jer uvijek uoči nešto drugo i teško mu je održati pažnju ali kada je drži onda odreaguje ili tapše ili nespretno mahne. On je tako živahan i jednostavno nema 1 minutu mira da se skoncetrise na osobu, zbog toga bih htjela vaše mišljenje na osnovu njegove dobi i svega, jer imamo dosta poznanika koji imaju djecu njegove dobi i dosta su rečeno naprednija sto se tice govora, mirnija, skoncetrovanija itd.

24.10.2021. 21:50

Pozdrav,

Hvala Vam na odgovaru.
Mi zivimo u Njemackoj, te njegov Pedijatar smatra da je sve uredu, te nikakav tim drugih strucnih polja nije trenutno ukljucen, ja sam probala par puta da pedijatru skrenem paznju, nazalost bez uspjeha jer su uvijek u guzvi, stresu i nazalost velika je razlika u strucnosti izmedju ‘’ nasih doktora’’ i doktora ovdje. Krenuo je u jaslice, dobro je prihvatio adaptaciju ne smetaju mu druga djeca, jos se ne igra sa njima,jer tete kao i mi smatraju da je jos mlad za zajednicku igru,ali se ne izoluje iz grupe i dosta istrazuje unutar nje. On drzi paznju kada mu se pjeva i prati mimiku lica i odgovara istom npr kod smijanja. TV cemo skroz iskljuciti tj. probacemo, a sto se tice hiperaktivnosti nadamo se, da ce se kada ustabili jos hodanje, ona smanjiti.
Hvala vam jos jednom na opseznom odgovoru.
Pozdrav, Natasa

13.11.2022. 12:15

Zdravo svima zela bi da pitam sve mame koje su ovde pisale. Sta se desilo sa njihovom decom da li su progovorila kako sada napreduju? Ja imam sina od 3 Godine i mesec dana i skoro slicno se ponasa kao i vasa deca on nije pricao do letos sad sve ponavlja sta mu kazemo peva pesmice pomalo nerazgovetno razume dosta toga sta mu se kaze ali kao da kasni za svojim vrsnjacima. Jako se plasim da nije nesto drugo u pitanju svaki savet je dobro dosao.