|
Mladen1985
|
16.01.2023. 11:10
Pozdrav,
Moj sin je rodjen 2 mjeseca ranije. Rodjen je sa poremecajem misicnog tonusa i moze se reci da je to bila jedina posljedica prijevremenog rodjenja. Godinu dana vjezbanja po Vojti i Bobathu dalo je rezultat i djecak je prohodao sa 16 mjeseci i danas nema nikakvih problema sa motorikom.
Kao beba prematurus prosao je sve moguce pretrage i procjene u prvih 2 godine zivota i svi nalazi su bili uredni. Isli smo sa 20 mjeseci na psiholosku procjenu, gdje smo dobili nalaz da je dijete urednog psiholoskog razvoja i da je u skladu sa svojom dobi.
Danas djecak ima 2,5 godine i jos uvijek nije progovorio. Zna da broji na nasem i na engleskom (do 10), zna da pjeva pjesmice koje su mu pjevane (buci buc, vuce vuce, sijaj sijaj zvijezdo mala), kad si sretan radi zajedno sa nama ali ne zna da pjeva, zna da dozove mamu kad je uplasen, zna da kaze cao kad se pozdravlja (ne uvijek) i to je jedino da kazem smisleno sto zna.
Sto se tice ponasanja i igre, najvise voli da se igra sa kockicama. Slaze nizove kockica, slaze kockice po brojevima, slaze kolutove od najveceg do najmanjeg, voli da lista slikovnice, voli da radi "zabranjene" stvari u smislu da vadi sudje iz masine za pranje, iz masine za susenje vesa ili ormara razbacuje odjecu, otvara komodu u kuhinji i vrsi "inventuru" i sl.
Ono sto vidimo kao problem, a zbog cega se javljamo, jeste taj nedostatak govora, kao i nedostatak saradnje djeteta. Npr, jako tesko mu je zadrzati paznju na ucenje bilo cega sto njega ne interesuje, ni dan danas nismo uspjeli da dopremo do njega kako bi naucio da slikovnice koje voli listati lista sa smislom, da pokaze macu, cuku, loptu itd. Lista ih onako i posmatra, covjek bi rekao sve razumije, ali nikakve reakcije. Kada mu pokusamo pokazati "ovo je maca, ovo je lopta" samo baci slikovnicu i podje da place.
Kada pokusamo zajedno da slazemo kockice, ono sto ja napravim on srusi i pravi nesto svoje. Kada kazem hajdemo zajedno, vrlo rijetki su momenti kada to i radimo zajedno, obicno on pocne da place i odustaje.
Jos uvijek nema mnogo pokaznih gesti, npr ne zna da trazi vidu, ne zna da trazi hranu, dok recimo zna da donese kutiju sa igrackama da mu otvorim.
Na ime se u 90% slucajeva ne odaziva, osim kad ga se zove malo glasnijim tonom.
Na pojavu nove osobe u prostoriji nekad reagira, nekad ne. Kada reagira, obicno je to sa osmijehom, ako mu je osoba poznata pridje u zagrljaj. Kada ne reagira onda to bukvalno znaci da nema nikakve reakcije, odnosno da jednostavno nastavi ono cime je trenutno okupiran.
Djecu svog uzrasta ne voli, ide u vrtic ali svakodnevno dobijamo upise da ne ucestvuje u usmjerenim aktivnostima, da ne saradjuje sa uciteljicama, da se ne deuzi sa djecom vec se igra samostalno, da kad pokusaju da ga ukljuce u igru ili aktivnost obicno place, da udara drugu djecu ako mu pokusaju uzeti igracku itd. Puno bolje reaguje na odrasle ili stariju djecu, nego na svoje vrsnjake.
Sto se tice igranja, puno vise voli "divlju" igru, u smislu trcanja, ganjanja, skakljanja, autice, nego staticnu (osim kockica, to bi mogao satima).
Sto se tice TV-a i crtica, voli sve, i na nasem i na engleskom jeziku. Izbjegavamo da ga puno izlazemo ekranima, i to smanjujemo u najvecoj mogucoj mjeri (prosjek pola sata dnevno) i to uglavnom kada jede, jer je jako tezak za hranjenje bez neceg sto ce mu drzati paznju (crtic, slikovnica, igracka i sl.). Mada u zadnje vrijeme ga i od toga odvikavamo, jer bi trebao jesti bez crtica i slicnih stvari.
Od hrane jede sve, i cvrsto i pasirano, ali jos uvijek ne jede sam. Ne koristi kasiku niti zeli da pokusa. Do sada smo uspjeli dva puta da ga "privolimo" da sam jede kasikom i pokazao je da zna, ali jednostavno nece. I mogla bi hrana satima stajati ispred njega, ne bi je pojeo. Izuzetak su kifle i plazma keks, to jede samostalno, ostalo nista.
Zna da pije iz case ali ako mu neko drzi casu, sam ne.
Napominjem da je to dijete koje je rodjeno 2020 godine u jeku Covid krize i da se dugo nismo druzili ni s kim jer su komunikacije bile zabranjene, a vrtici i parkovi zatvoreni. Jedino drustvo smo mu bili supruga i ja, i to uglavnom supruga jer je ona uvijek sa njim, dok sam ja vecinu dana na poslu.
Zbog svega ovog, jako smo zabrinuti, pogotovo zbog tog teskog ucenja odnosno pridobijanja paznje za ucenje. Isli smo na procjenu u EDUS po savjetu pedijatrice, gdje smo dobili procjenu da dijete kasni u razvoju. Mada, na procjeni dijete zaista nije pokazalo dosta toga jer ne zna, ali isto tako nije pokazalo ni stvari koje zna jer je doslo u novu sredinu sa puno igracaka i sve tou je odvuklo paznju od testiranja. EDUS je inace nemedicinska odgojna ustanova koja radi sa djecom sa poremecajima u razvoju, autisticnom djecom i sl.
Do te procjene, vecina doktora, i vecina ljudi sa kojima smo komunicirali su nam govorili bice ok, djecaci su lijeni, dajte mu vremena. Medjutim, nakon ove procjene jako smo uplaseni zbog moguceg razvoja autizma, jer kako su mam rekli, prematurus djeca su rizicna kategorija. Mada, ja sam misljenja da je on jedno jako tvrdoglavo dijete, i da je to sve, medjutim, opet ne zelim da ispustim ni trenutka ukoliko je stvarno u pitanju neki poremecaj razvoja, autizam ili sl.
Pokusao sam sto detaljnije napisati razvoj situacije, izvinjavam se na dugoj poruci.
Molim Vase vidjenje svega navedenog, te savjet sta i kako dalje, te ukoliko imate preporuku za nekog strucnjaka u Sarajevu.
Hvala
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.01.2023. 16:00
Dragi tata,
hvala Vam što ste nam se javili i što ste svoju brigu odlučili podijeliti s nama te na taj nam način iskazali povjerenje. Iz svega navedenog dobila sam dojam da ste brižan otac i da se trudite doći do rješenja i svojemu sinu osigurati što bolje uvjete za njegov razvoj, što bih voljela pohvaliti.
Iz Vašeg upita saznajem da imate sina koji ima 2 i pol godine. Kažete da je rođen prijevremeno te se, nakon manjih motoričkih problema, uredno razvijao do poteškoća s govorom. Kažete kako zna par osnovnih riječi, pjevati određene pjesmice i brojati do deset. Osim toga, spominjete i teškoće u zadržavanju pažnje na aktivnosti, kao i interakciju s drugima te Vam je općenito teže zadobiti njegovu suradnju, nakon koje zna i emocionalno reagirati. Kažete kako Vam pruža otpor kada pokušate nešto zajednički napraviti, kao i na Vaš poticaj da pokuša sam jesti. Ono što voli je dinamična igru, poput trčanja i skakanja te slaganje kockica. Nadalje, ističete kako ponekad ne reagira na druge ljude, ali općenito pokazuje više negodovanja u odnosima sa svojim vršnjacima nego sa starijom djecom i odraslima. Konačno, govorite kako ste išli na procjenu kod pedijatrice koja Vam je rekla kako Vaš sin kasni u razvoju.
Za početak, ponovno Vas pohvaljujem na trudu te aktivnom traženju smjernica koje ste pokazali i ovim javljanjem. Važno mi je napomenuti da postoji neki generalni razvojni tijek koji slijede djeca, no postoje također i individualne razlike među njima. Ono što me brine uz nedostatak s govorom jest razvoj pažnje. Za vrijeme prve godine života djecu privlače novi i upadljivi podražaji i objekti, no približavajući se drugoj godini života, djeci se poboljšava združena (sposobnost da usmjeri pažnju zajedno s drugom osobom na isti objekt) i kontinuirana pažnja, osobito za vrijeme igranja. Budući da djeca imaju sve složenije aktivnosti tako se i trajanje pažnje produljuje. Također, djeca počinju davati ciljeve svojim aktivnostima, poput slaganja u neki red ili, kako ste naveli, vršenja „inventure“. Razvoj združene pažnje bitan je jer čini preduvjet za izgradnju početnih emocionalnih odnosa s drugim osobama putem razmjene iskustava i interesa. Ona uključuje dijete, drugu osoba i objekt ili događaj. Stoga razvoj združene pažnje započinje kada dijete aktivno pokušava uključiti i ostale osobe pokazivanjem, izmjenom pogleda, gestama i slično. Također, to formiranje ponašanja združene pažnje može biti povezano i s kasnijim razvojem jezičnih i komunikacijskih vještina. Iz ovoga što ste mi napisali, primjećujem kako je govor razvijen u mjeri da može spojiti nekoliko riječi što je vrlo dobro i s obzirom na dob, no ima poteškoća s korištenjem govora i komunikacijom. Vidim da se uistinu trudite komunicirati s njime i zajednički se uključivati u neku aktivnost. To još jednom pohvaljujem i potičem Vas da nastavite poticati komunikaciju, a time i razvoj njegovog razumijevanja Vaših gesti i pokreta.
Nadalje, osvrnula bih se na igru. Spomenuli ste kako voli slagati kockice, nizati stvari i slično. Između prve i druge godine života djeca počinju shvaćati smisao i namjenu samih igračaka, a kasnije počinje razvijati simboličku igru pridajući igračkama razna značenja i identitet. Ponovno Vas pohvaljujem što mu pokazujete slikovnicu i pokušavate potaknuti razumijevanje. Vjerujem da može biti iscrpljujuće kada ne vidite povratnu informaciju i reakciju Vašeg sina koju biste voljeli, no potičem Vas da ustrajete i da pokušate pridodati neki identitet ili simboliku tom objektu.
Konačno, spomenuli ste kako ste bili na procjeni i kako su Vam rekli da Vaš sin kasni u razvoju. Iz Vašeg upita stekla sam dojam da je to u Vama izazvalo osjećaj straha i brige, stoga se pitam jeste li imali priliku svoje strahove i brige podijeliti sa stručnjakom uključenim u obradu. Ako niste imali detaljniji razgovor sa stručnjakom, potičem Vas da podijelite svoju zabrinutost i zatražite smjernice kako pružiti svome sinu okolinu u kojoj će ostvariti svoje potencijale.
Želim Vam ponovno napomenuti kako je razvoj svakog djeteta individualan pri čemu je najvažnije da ono bude u podražavajućoj okolini kako bi razvilo svoje potencijale. Iz Vašeg upita saznajem kako mu pružate bogatu okolinu, kako ga potičete na interakciju, igru i sami razvoj te Vas podupirem da tako i nastavite. Voljela bih naglasiti kako je važno poticanje igre jer to jedan od najboljih načina na koje djeteta razvija razumijevanje i uči o svijetu. Što se tiče autizma, potičem Vas da odete na dodatnu provjeru. Naime, aspekti razvoja koje sam Vam spomenula mogu biti prisutni kod djece s autizmom, no naravno, može biti i sam izraz kasnijeg razvoja. Potičem Vas da još jednom kontaktirate liječnicu koja je dala navedenu dijagnozu i raspravite o svojoj zabrinutosti vezanoj za sam razvoj i za autizam. Nažalost, nemam informaciju o određenom stručnjaku u Sarajevu, no u Hrvatskoj pomoć možete potražiti u Centru za rehabilitaciju Edukacijskog-rehabilitacijskog fakulteta gdje postoji cjelokupan tim različitih stručnjaka poput psihologa, pedagoga, logopeda i drugih stručnjaka posebno educiranih po pitanju autizma. Možete ih nazvati na broj 01 2338 022, telefonski izraziti svoju brigu i pitati mišljenje.
Naposlijetku, predlažem Vam da se, ako imate nekih dodatnih pitanja i nedoumica, možete javite na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linija je besplatna i anonimna te otvorena svakim radnim danom od 9 do20 sati.
Sretno i srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
