Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 370 | Broj poruka: 1177

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Dijete sa histeričnim napadima


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Reasimba

04.01.2020. 23:05

Poštovana,ja sam mama dva divna dječaka. Na žalost,stariji sin ima problema u govoru i razumijevanju. E sad,danas je on opet imao svoju histeriju i vikao mi da se gubim i tako. Ja sam ga stukla po guzi,jer dok sam pokušavala pričat me gurao i vikao. Ima pet godina. U afektu sam ga ostavila ispred vrata dvije sekunde(ulaz u stan), kad sam mu rekla da uđe,ne,on neće unutra. Kasnije,kad se smirio smo shvatili da je to zbog programa na TV u(hrt 2-reklama sa snjegovićem). Ja znam da sam užasno pogriješila, plačem od kad su zaspali i razmišljam koliko bi im bolje bilo uz drugu mamu, volim ih više od svega,ali danas se više nisam znala kontrolirati,reagirala sam silom, umjesto da ga smirim. Molim vas,kako da to riješim,kako te napade vrištanja i udaranja i plača te ubrzanog disanja smiriti, ja sam na izmaku snaga, danas mi je pokazalo da ne znam dalje. Ide na terapiju u Slavu Raškaj, inače je dijete koje voli sve i mazi se, nije neposlušan,zaigran. Znam da sam pogriješila,znam to,pomozite mi da budem bolja majka,da mu pomognem

Hana Hrpka, prof.

09.01.2020. 17:40

Draga mama,
zahvaljujem na Vašem upitu i povjerenju koje ste mi ukazali. Roditeljstvo je lijepa, ali i izazovna uloga te je uobičajeno ponekad osjećati se nesigurno te potražiti pomoć. Iz Vašeg upita vidim da ste brižna majka koja voli svoju djecu te da ste spremni potražiti savjet kako biste se nosili s izazovima roditeljstva.
Kako sam razumjela iz Vašeg upita, ono što Vam predstavlja brigu su povremena agresivna ponašanja Vašeg petogodišnjeg sina, poput vrištanja, udaranja i plača. Iz situacije koju ste opisali shvatila sam da ste na posljednju epizodu takvog ponašanja u afektu reagirali fizičkim kažnjavanjem i ostavljanjem djeteta nakratko ispred ulaznih vrata. Nadalje, naveli ste da dijete ima poteškoće u govoru i razumijevanju te odlazi na terapiju u Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj. Ako sam dobro shvatila, pitate se što učiniti kako bi se njegova agresivna ponašanja zaustavila te kako mu možete pristupiti i biti podrška.
Vjerujem da je opisana situacija kod Vas izazvala osjećaje krivnje, bespomoćnosti, ali i straha da se takva situacija ne bi ponovila. Svako dijete tijekom svog razvoja ima razdoblja u kojem iskazuje neposluh, otpor i neslaganje te su takva ponašanja najčešća u predškolskoj i ranoj školskoj dobi. Pitam se koliko godina imaš Vaš sin i koliko dugo primjećujete takva ponašanja te kako ste im u drugim situacijama pristupili. Ponekad se roditeljima može biti teško suočiti s nepoželjnim ponašanjem djeteta, a djeca s poteškoćama mogu predstavljati dodatan izazov i zahtijevaju određene prilagodbe u pristupu od strane roditelja. U nekim situacijama kad su roditelji preplavljeni i nisu sigurni kako reagirati znaju koristiti fizičko kažnjavanje kao način iskazivanja svoje ljutnje i neodobravanja ponašanja djeteta. No, želim istaknuti kako fizičko kažnjavanje djeteta ne smije biti opcija i nipošto nije dobra odgojna metoda te može imati brojne negativne posljedice na psihofizički razvoj djeteta, a dodatno šteti i kvaliteti odnosa između roditelja i djeteta. Također, napomenula bih kako mi djeluje da je u takvim trenucima smanjene kontrole potencijalno opasno dijete ispuštati iz vida ili iz sigurnosti doma, makar to bilo samo nakratko. Važno mi je naglasiti da je upravo dosljedno iskazivanje strpljenja i smirenost Vas kao majke u tim situacijama od velike važnosti. Ponašanje sina kod Vas može izazivati snažnu emocionalnu reakciju, uznemirenost ili povrijeđenost, ali bitno je da te emocije ne kontroliraju Vaše postupke.

Osjećaji krivnje i grižnje savjesti koje navodite u upitu govore mi da ste svjesni neprimjerenosti takvih postupaka u odgoju za dobrobit djeteta i osjećam Vašu potrebu za prijedlogom kako drukčije djelovati u takvoj sljedećoj situaciji. Prirodno je da i roditelji ponekad pogriješe, a ono što je u toj situaciji važno jest to prepoznati i potražiti pomoć. Vi ste to učinili i zbog toga Vas želim pohvaliti. Isto tako, važno je i djetetu dati do znanja da niste trebali ni htjeli reagirati na taj način i ispričati mu se. Predložila bih da zajedno s djetetom radite na tome da emocije koje doživljava izrazi na prihvatljiv način, bez vikanja, udaranja i vrijeđanja i da je pri tome na mjestu na kojem se osjeća sigurno. Uz to, važno je da u toj situaciji ne reagirate i ne ulazite u sukob, već da pričekate da se dijete smiri dovoljno da možete na njemu razumljiv način porazgovarati o tome što je izazvalo njegovu reakciju i kako je u redu ponašati se kad je osoba ljutita, a što se ne smije raditi. Isto tako, važno je biti svjestan vlastitog emocionalnog stanja i u situacijama kad primijetite da se ne možete umiriti, uzmite predah i objasnite djetetu da ćete razgovarati kasnije kad se oboje umirite. Na taj mu način dajete primjer kako se nositi s ljutnjom, a djeca poželjna ponašanja često usvajaju gledajući, slušajući i imitirajući roditelje. Dodatno, u sljedećoj situaciji važno je pohvaliti dijete ako promijeni neko od ponašanja o kojem ste prethodno razgovarali. Djelotvorno je i raditi s djetetom na načinima na koje se može smiriti kada se osjeća ljutito ili uzrujano, odnosno što može učiniti umjesto vikanja, deranja ili udaranja. Jedna od takvih tehnika je duboko disanje. Primjerice, u situacijama ljutnje sin i Vi zajedno možete nekoliko puta duboko udahnuti i izdahnuti uz zajedničko brojanje udisaja i izdisaja, kako bi se oboje malo smirili i usmjerili na nešto drugo, a tek onda razgovarati o njegovom ponašanju i što ga je izazvalo. Pitam se kako Vam se čine ovi prijedlozi. Bitno mi je napomenuti da promjene neće biti odmah vidljive te da je riječ o procesu učenja i razvoja kako Vašeg sina tako i Vašeg međusobnog odnosa, no ističem važnost Vaše dosljednosti i smirenosti u idućim situacijama. Važno je djetetu jasno objasniti što se od njega očekuje kako bi mu to služilo za usmjerenje i ukazalo na prihvatljiva ponašanja.
Ako i dalje budete imali dojam da se situacija ne mijenja, predložila bih Vam da potražite savjet stručnog suradnika u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, koji zbog mogućnosti izravnog kontakta s Vama i sinom, ali i bolje upoznatosti s djetetom i specifičnostima teškoća, može steći bolji dojam o situaciji te ponuditi dodatne informacije za daljnje djelovanje. S ovime se ne biste trebali nositi sami i važno je da pronađete podršku, pomoć i razumijevanje u svojoj okolini. Isto tako, ako budete imali dodatna pitanja, pozivam Vas da mi se ponovno javite ovim putem, da nazovete besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili se javite na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Za kraj, voljela bih još jednom pohvaliti Vašu želju za savjetom i učenjem kako biste bili što bolja majka svojoj djeci. Vjerujem da ćete uz ljubav, trud i želju za promjenom koje iskazujete u tome i uspjeti. Želim Vam puno sreće u daljnjem odgoju i puno lijepih trenutaka provedenih s Vašim sinovima!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.