Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 364 | Broj poruka: 1157

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Dispraksija (DCD)\sindrom nespretnog djeteta ili nešto drugo iz spektra autizma


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Eniac

12.06.2013. 13:40

Pozdrav,
ne znam kome da se obratim. Roditelj sam djevojčice od 3:04 i s njom sam puno više nego liječnici koji je gledaju nekoliko minuta i kažu da je sve u dobnim granicama.
Sumnjam u dispraksiju, a tome pridonosi sve primijećeno:
- kasno prohodavanje (18 mjeseci i 1 tjedan), neurorizično dijete, uočeno UZV u 3.mjesecu života manje resorbirano krvarenje koje je bilo najvjerojatnije u trudoći (klinika Sabol),
- Centar MAKA i fizioterapeut na Goljaku dijagnosticiraju hipotoniju,
- specifičan hod/trčanje, zgrčena/savinuta jedna ruka dok trči,
- izuzetno spora pri penjanju i općenito u fizičkim aktivnostima u usporedbi sa svojim vršnjacima,
- vidna nekoordinacija ekstremiteta prilikom penjanja,
- do 3:01 godine ne zna skočiti sa stube, pokušava, no strah ju je i ne može procijeniti visinu\udaljenost od predmeta. Sada, prilikom doskoka (u konačnici), nestabilno zatetura naprijed-natrag, no ostane stajati,.
- ponekad nestabilna, kao da „zanosi“ prilikom stajanja, stalno se naslanja na nešto-nekog,
- izgleda umorno, tako i hoda, umoran pogled,
- vrlo nemiran noćni san (buđenja, plakanja, okretanja), no ne i dnevni,
- izuzetno nespretna, blagi stisak rukom, sve joj ispada iz ruke, tiho govori,
- ne prati loptu uopće prilikom loptanja, ne zna šutnuti ni baciti loptu, ne prati kretnje prstom ispred nosa lijevo-desno, nego samo u jednom smjeru i onda zastane pogledom, kao da procesuira što i kako dalje, no ako je kretnja prstom dovoljno spora, prati...,
-često plješće-tapše kad je uzbuđena,
- pažnja fluktuira, ne fokusira se dugo na jednu stvar, KONTAKT OČIMA OK,
- začuđujuće visok stupanj empatije, senzibilnosti i long-term memorije,
- postavlja desetak puta za redom isto pitanje (kratkotrajna memorija)?
- nije voljela velike igračke (strah!), no privikla se, ali još uvijek ne voli životinje (paničan strah),
- ne svrstava oblike (ne pridružuje trokut trokutu, četverokut četverokutu, kuglu kugli),
- ne voli lego kocke, problematično slaganje, zazire od svega što treba učiti\razmišljati\analizirati (igrice na iPadu),
- brzo se umara, potrebno joj je dosta više sna nego njenim vršnjacima,
- velik fond riječi, no rečenice su kratke i nejasne (izgovor i poredak riječi loši). Poteškoće prilikom izričaja (kao da traži riječ), razumije rečeno, dobro vidi (percepcija loša, 3D?) i čuje, gutanje i žvakanje uredno, nezreo govor u odnosu na vršnjake,
- zazire od fizičkih aktivnosti, vožnje bicikla (bez pedala i tricikla\bicikla sa pomoćnim kotačima),
- ne imenuje\razaznaje boje, no kao da je počela razaznavati rozu,
- naopačke stavljenu slikovnicu ispred sebe ne okreće na pravu stranu,
- poteškoće prilikom zvonjenja na zvonce – pritišće bilo gdje na njemu,
- voli hrskavu hranu, začinjeno, papreno, odbacuje hranu mekane strukture (pire samo pljune),
- voli bebe i starije, u društvu je podređena\vođena, voli zagrljaj, dežurni je tješitelj u vrtiću kada čuje plač djeteta,
- izuzetno otvorena, dolazi ljudima sama i neselektivno, ne prati sadržaj priče, fokusira se na lica, u zoo vrtu promatra ljude koji gledaju životinje
- vesela\nasmijana, samo rijetke ne voli,
- nije potpuno izdiferencirana dominantna strana (L ili D),
- nestabilno ide uz i niz stube,
- stalno se pravi bebom, imitira bebe, traži dudu, no kad je dobije, čudno je gleda i ne zna što bi s njom, izbaci je,
- (samo) piški u pelene, no ne redovito. Rijetko noću, a još rjeđe popodne. Odvikla se sa 2,5 godina, ali opet je počela,
- izuzetno druželjubiva, nježna, voljena, „zaštitnica“
- uključena je u komercijalni program škole gimnastike sa 2,5 godina (2 x tjedno), u zimskom periodu provodila tjedno po nekoliko sati u igraonicama (toddler, tuneli, vrtuljci, labirinti, trampolin(!)
- (subjektivno!) zaostatak nekih primitivnih refleksa (Moro), primijećeno na toboganu
Već dulje vrijeme nikakvog pomaka nema. Mlađa djeca su je prestigla u svemu. Ne znam što činiti, kome ići\obratiti se...
Nitko nema sličan problem da bih mogli zajedno u obostranu korist djelovati, a statistika kaže da je 7% djece pogođeno dispraksijom.
Ono što se nazire je diskalkulija, disgrafija, disleksija i još puno toga.
Ako mi možete barem pokazati put kojim krenuti, bio bih sretan.
Otac

Hana Hrpka, prof.

18.06.2013. 17:20

Dragi tata Eniac,

zahvaljujem Vam što se pomoć i savjet potražili upravo na ovom forumu. Iz Vašeg upita vidim da ste uočili neke poteškoće u ponašanju svoje djevojčice. Također, vidim da ste vrlo brižan otac koji detaljno prati njen razvoj. Vrlo je pohvalan Vaš trud, to što ste svjesni problema i što ste spremni potražiti savjet kako bi pomogli svojoj kćerkici da prevlada poteškoće na koje nailazi u svom razvoju.
Čini mi se da ste vrlo zabrinuti trenutnom situacijom. Vjerujem da bi ona bila vrlo stresna i za druge roditelje. Brižni roditelji žele sve najbolje za svoje dijete, no nekad se nađu pred izazovima koji mogu dovesti do brige i straha jer nisu sigurni kako se postaviti i što učiniti. Ako sam Vas shvatila, zbog ovih problema već ste se obratili liječnicima koji misle kako je s njenim razvojem sve u redu. Kažete kako, unatoč njihovim procjenama, ipak primjećujete neke poteškoće kod Vaše djevojčice. Vjerujem da se zbog toga ponekad osjećate bespomoćno. No, vidim da ste puni volje za rješenjem ove situacije i zato bih Vas još jednom pohvalila.
U svom upitu naveli ste čitav niz simptoma koji mogu, ali i ne moraju upućivati na dispraksiju. Kada je riječ o dispraksiji, svako dijete može pokazivati poteškoće na drugačiji način i drugačijeg stupnja. Upravo zato je nužna suradnja niza stručnjaka kako bi se utvrdilo u čemu je problem i kako bi se odredio daljnji tretman. Kažete kako ste se već obratili nekim liječnicima, no nisam sigurna gdje ste sve bili. Spominjete Maku i Specijalnu bolnicu Goljak, no nisam sigurna kakve pretrage ste ondje obavljali. Možda bi bilo dobro da se ponovno javite u bolnicu Goljak upravo zato što imaju stručni tim koji bi Vam u ovom slučaju mogao biti od velike pomoći. Isto tako, drugo mišljenje možete potražiti u Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u kojem se provodi klinički stručni rad koji uključuje savjetovanje, prevenciju, dijagnostiku, tretman i rehabilitaciju u različitim područjima dječjeg razvoja. Ondje rade stručnjaci različitih profila, poput logopeda, defektologa, pedijatra, psihologa itd. Nešto više o Centru možete saznati na http://centar.erf.unizg.hr/. On se nalazi na adresi Znanstveno - učilišni kampus, Borongajska cesta 83f. Svoj dolazak možete dogovoriti ponedjeljkom od 15 do 20 sati, utorkom od 11:30 do 16:30 sati, srijedom i petkom od 8 do 13 sati, a četvrtkom od 13 do 18 sati, na broj telefon 01/24 57 560 ili putem mail-a na centar.info@erf.hr.
Vjerujem da Vam ova situacija nije laka, da ste u neizvjesnosti što se tiče njenog ishoda i to je posve razumljivo. Vjerujem da je teško gledati svoje dijete i uočavati neke probleme. Toga se boji svaki roditelj. Potaknula bih Vas da i dalje budete tako brižan roditelj i dajete svojoj djevojčici puno ljubavi, truda i pažnje. Isto tako, s obzirom da sumnjate na dispraksiju, voljela bih naglasiti da se s njom može živjeti. Mnoge osobe s dispraksijom su naučile vještine koje im omogućuju da kompenziraju svoje nedostatke i sudjeluju u svakodnevnom životu. No, dijagnozu je potrebno ostaviti stručnjacima koji će u izravnom kontaktu s Vašim djetetom najbolje reći postoji li neki problem ili ne. Ne zaboravite da, bez obzira na sve probleme, s Vama je jedno malo biće koje će od Vas učiti što znači ljubav i podrška.
Također, mislim da je vrlo bitno da u tome svemu ne zaboravite sebe. Vjerujem da se u ovakvim situacijama roditelji svu svoju snagu i volju usmjeravaju na dijete te stoga često zaborave na to kako se oni osjećaju. Potaknula bih Vas da o svemu pričate s bliskim ljudima u svojoj okolini koji Vam mogu pružiti podršku i koji Vam mogu biti ´rame za plakanje´. Također, podršku uvijek možete pronaći u Hrabrom telefonu. Savjetodavna linija za roditelje na broju telefona 0800-0800 radi svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Na kraju, želim još jednom pohvaliti Vašu brigu za kćerkicu. Biti roditelj je prekrasno, ali ponekad i teško i zahtjevno. Nadam se da ćete uspjeti riješiti ove teškoće i nastaviti uživati sa svojom djevojčicom. Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno nam se ponovno javite.

Puno sreće i lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Eniac

21.06.2013. 10:00

Pozdrav, od šume ne vidim drvo pa sam preskočio i neke bitne stvari na koje me upućujete. Odvojene su proredom u već napisanom tekstu.

XXXXXX



Pozdrav,
ne znam kome da se obratim. Roditelj sam djevojčice od 3:04 i s njom sam puno više nego liječnici koji je gledaju nekoliko minuta i kažu da je sve u dobnim granicama.
Sumnjam u dispraksiju, a tome pridonosi sve primijećeno:
- kasno prohodavanje (18 mjeseci i 1 tjedan), neurorizično dijete, uočeno UZV u 3.mjesecu života manje resorbirano krvarenje koje je bilo najvjerojatnije u trudoći (klinika Sabol),
- Centar MAKA i fizioterapeut na Goljaku dijagnosticiraju hipotoniju,

----------------------------
- na Goljaku ide na pregled kod fizijatra i na pregled EEG u dva navrata, prvi puta sa 18 mjeseci, kada je dijagnosticirana hipotonija, a drugi puta nakon pola godine. EEG je prvi puta karakterističan za mlađe dijete, no ponovljen nakon nekoliko mjeseci je uredan. Fizijatar u oba pregleda ne nalazi ništa loše, sve je u granicama dobi. Na drugom pregledu kod fizijatra u nalazu piše da je "negativistična",
- sa 2,5 godina na inicijativu roditelja (dakle, ne uz uputu) zatražena pomoć na ERF (prof. Ljubešić) gdje je i pregledana, nalazi su u dobinim granicama (iako je napomenuto da nemaju prikladnu metodu ispitivanja za taj uzrast),
- na pregledu u Centru za autizam nakon što je snimljena kamerom (snimak dužine cca 45min) i nakon napravljenog anketiranja roditelja, donosi se dijagnoza "blaži poremećaj senzorne integracije" te su dane upute za vježbe,
- posjet logopedu sa 3 godine na Goljaku: sve OK (nismo logopedu iskazali nikakvu sumnju ni dali ikakve smjernice),
- ponovo naručena na ERF (sada ima 3:05), isto kod prof. Ljubešić, no sad je starija i mogućnost točnosti procjene veća. Prisutan će biti i logoped, a naručena je i na pregled u 7. i 8. mjesecu na Goljak kod logopeda i fizijatra na Goljak,

- osobna procjena (nadam se kriva!): blaži poremećaj funkcije Corpus Callosum,

----------------------------



- specifičan hod/trčanje, zgrčena/savinuta jedna ruka dok trči,
- izuzetno spora pri penjanju i općenito u fizičkim aktivnostima u usporedbi sa svojim vršnjacima,
- vidna nekoordinacija ekstremiteta prilikom penjanja,
- do 3:01 godine ne zna skočiti sa stube, pokušava, no strah ju je i ne može procijeniti visinu\udaljenost od predmeta. Sada, prilikom doskoka (u konačnici), nestabilno zatetura naprijed-natrag, no ostane stajati,.
- ponekad nestabilna, kao da „zanosi“ prilikom stajanja, stalno se naslanja na nešto-nekog,
- izgleda umorno, tako i hoda, umoran pogled,
- vrlo nemiran noćni san (buđenja, plakanja, okretanja), no ne i dnevni,
- izuzetno nespretna, blagi stisak rukom, sve joj ispada iz ruke, tiho govori,
- ne prati loptu uopće prilikom loptanja, ne zna šutnuti ni baciti loptu, ne prati kretnje prstom ispred nosa lijevo-desno, nego samo u jednom smjeru i onda zastane pogledom, kao da procesuira što i kako dalje, no ako je kretnja prstom dovoljno spora, prati...,
-često plješće-tapše kad je uzbuđena,
- pažnja fluktuira, ne fokusira se dugo na jednu stvar, KONTAKT OČIMA OK,
- začuđujuće visok stupanj empatije, senzibilnosti i long-term memorije,
- postavlja desetak puta za redom isto pitanje (kratkotrajna memorija)?
- nije voljela velike igračke (strah!), no privikla se, ali još uvijek ne voli životinje (paničan strah),
- ne svrstava oblike (ne pridružuje trokut trokutu, četverokut četverokutu, kuglu kugli),
- ne voli lego kocke, problematično slaganje, zazire od svega što treba učiti\razmišljati\analizirati (igrice na iPadu),
- brzo se umara, potrebno joj je dosta više sna nego njenim vršnjacima,
- velik fond riječi, no rečenice su kratke i nejasne (izgovor i poredak riječi loši). Poteškoće prilikom izričaja (kao da traži riječ), razumije rečeno, dobro vidi (percepcija loša, 3D?) i čuje, gutanje i žvakanje uredno, nezreo govor u odnosu na vršnjake,
- zazire od fizičkih aktivnosti, vožnje bicikla (bez pedala i tricikla\bicikla sa pomoćnim kotačima),
- ne imenuje\razaznaje boje, no kao da je počela razaznavati rozu,
- naopačke stavljenu slikovnicu ispred sebe ne okreće na pravu stranu,
- poteškoće prilikom zvonjenja na zvonce – pritišće bilo gdje na njemu,
- voli hrskavu hranu, začinjeno, papreno, odbacuje hranu mekane strukture (pire samo pljune),
- voli bebe i starije, u društvu je podređena\vođena, voli zagrljaj, dežurni je tješitelj u vrtiću kada čuje plač djeteta,
- izuzetno otvorena, dolazi ljudima sama i neselektivno, ne prati sadržaj priče, fokusira se na lica, u zoo vrtu promatra ljude koji gledaju životinje
- vesela\nasmijana, samo rijetke ne voli,
- nije potpuno izdiferencirana dominantna strana (L ili D),
- nestabilno ide uz i niz stube,
- stalno se pravi bebom, imitira bebe, traži dudu, no kad je dobije, čudno je gleda i ne zna što bi s njom, izbaci je,
- (samo) piški u pelene, no ne redovito. Rijetko noću, a još rjeđe popodne. Odvikla se sa 2,5 godina, ali opet je počela,
- izuzetno druželjubiva, nježna, voljena, „zaštitnica“
- uključena je u komercijalni program škole gimnastike sa 2,5 godina (2 x tjedno), u zimskom periodu provodila tjedno po nekoliko sati u igraonicama (toddler, tuneli, vrtuljci, labirinti, trampolin(!)
- (subjektivno!) zaostatak nekih primitivnih refleksa (Moro), primijećeno na toboganu
Već dulje vrijeme nikakvog pomaka nema. Mlađa djeca su je prestigla u svemu. Ne znam što činiti, kome ići\obratiti se...
Nitko nema sličan problem da bih mogli zajedno u obostranu korist djelovati, a statistika kaže da je 7% djece pogođeno dispraksijom.
Ono što se nazire je diskalkulija, disgrafija, disleksija i još puno toga.
Ako mi možete barem pokazati put kojim krenuti, bio bih sretan.
Otac


Hana Hrpka, prof.

26.06.2013. 23:30

Dragi tata Eniac,

drago mi je zbog Vašeg ponovnog javljanja te što ste mi dodatno opisali situaciju u kojoj se nalazite. Dodatne informacije uvijek su dobrodošle kako bi što bolje razumjela problem i kako bi što detaljnije mogla odgovoriti na upit.
Iz napisanoga stječem dojam da ste zaista vrlo angažirani oko ovog problema i da se trudite osigurati svojoj djevojčici najbolju moguću skrb. Vidim da ste se već obratili i u bolnicu Goljak i u Centar Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Ako sam dobro shvatila, dogovoreni su daljnji pregledi te se iskreno nadam kako ćete saznati nešto više o poteškoćama Vaše djevojčice i što Vam je dalje činiti. Ono što Vam ovim putem još mogu dati su kontakti udruga i centara koji rade privatno, a bave se dijagnosticiranjem i tretmanom razvojnih poteškoća. Možete im se obratiti ukoliko želite dodatno mišljenje. U Zagrebu djeluje Dnevni centar za rehabilitaciju djece i mladeži ˝Mali dom˝. U Centru radi tim stručnjaka (edukacijski rehabilitatori, fizioterapeuti, psiholog itd.), koji se svakodnevno susreću s raznim razvojnim poteškoćama. Nalaze se na adresi Baštijanova 1D, a možete im se javiti na broj telefona 01/6521-096 ili na e-mail adresu malidom@malidom.hr. Više o njima možete saznati na njihovoj internet stranici http://www.malidom.hr/default.aspx. Također, razvojnim poteškoćama, poput senzorne integracije koju ste spomenuli, bavi se i Udruga Dira. Nalaze se na adresi Katančićeva 3, a javiti im se možete na broj telefona 01/4816-074 ili na e-mail info@dira.hr. Više o njima možete saznati na web-u http://www.dira.hr/.
Iz Vašeg odgovora mi se čini da ste vrlo brižan roditelj i da ste vrlo usmjereni na svoju djevojčicu. Čini mi se da ste oko nje okupili cijeli stručni tim, a to je vrlo bitan temelj za napredak. Stoga bih Vas potaknula da imate povjerenja u stručnjake koji se svakodnevno u svom radu susreću sa sličnim problemima. Njihov zadatak je da svoj posao obavljaju odgovorno, da postavljaju dijagnoze i provode tretman. Također, voljela bih napomenuti kako većina roditelja ima neku predodžbu kako bi život njihovog djeteta trebao izgledati, a pri vrhu želja je da ono bude zdravo. No, ponekad kada roditelji primijete neke poteškoće u djetetovom razvoju te u želji da mu osiguraju najbolju skrb i brigu, zaborave da je ono dijete kao i svako drugo. Potrebna mu je ljubav, nježnost, smijeh, igra s roditeljima i vršnjacima. Želim reći da je važno s oprezom pričati o djetetovim poteškoćama u njegovoj blizini i da ga je potrebno na neki način zaštititi od stalnog medicinskog okruženja kako dijete sebe i svijet ne bi počelo promatrati isključivo očima ˝bolesnog djeteta˝. Čak i onda kada mi roditelji ili odrasli pokušavamo pred djetetom sakriti našu zabrinutost ili napetost, oni to česti vide i osjete. To ne znači da treba potpuno ignorirati problem pred njom, ali čini mi se važnim dati joj do znanja da ste bez obzira na sve uz nju te joj omogućiti da što više uživa u običnim svakodnevnim aktivnostima. Potaknula bih Vas da slušate mišljenja i preporuke liječnika, ali i da ne zaboravite uživati u djetinjstvu Vaše djevojčice zajedno s njom.
Na kraju bih Vam se još jednom zahvalila na javljanju i povjerenju koje ste mi ovim putem iskazali. Vjerujem da ćete i dalje ostati brižan otac i nadam se da će skorašnji pregledi pokazati imate li razloga za daljnju brigu. U slučaju nedoumica slobodno nam se ponovno možete javiti. Želim Vam puno sreće, smijeha, dječjeg veselja i zagrljaja te puno strpljenja.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Idran

12.05.2019. 23:00

Pozdrav, vidim da je prošlo puno vremena od zadnjeg posta, ali jako bi me zanimao ishod i eventualna dijagnoza djevojčice tate Eniaca. Imamo djevojčicu s 95% istim sličnostima i bilo bi nam neprocjenjivo dobiti povratnu informaciju o spoznajama do kojih ste došli. Sada s njezinih 5 godina vjerujem da smo u Hrvatskoj prošli sve institucije, no i dalje bez jasnog stava i smjera, trenutno istražujemo cerebralno oštećenje vida i nježno nam je na jednom mjestu natuknuta mogućnost dispraksije. Bila bih neizmjeno zahvalna ako bi nam se tata Eniac povratno javio na bilo koji način. Hvala, Idran

Hana Hrpka, prof.

15.05.2019. 20:20

Draga mama,
hvala Vam na javljanju. Ako sam dobro shvatila iz Vašeg upita, rado biste podijelili iskustva s tatom koji se ranije javljao s upitom na ovaj forum, a njegova pitanja Vam se čine slična Vašima. Nadam se da ćete uspjeti doći do njega i da će Vam razmjena iskustava biti korisna. Ako želite i sa mnom podijeliti neka pitanja ili opisati što Vas brine, tu sam za Vas.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.