Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 362 | Broj poruka: 1146

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Dvogodisnjak, jaslice, nova trudnoca


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Deino215

17.05.2019. 21:40

Postovani, imam dijete 2 god i 3 mj, i trenutno sam u 25 tjednu trudnoce.. Krenuo je u jaslice sa godinom i pol, malo teza prilagodba, promijenio je do sada 6-7 teta, izuzetno aktivno dijete, voli trcati hodati igrati se, tek sada slaze recenice (iznimno velika frustracija zbog ne govorenja-lupanje glavom, vristanje - to je prestao radit, al je ponovno počeo) ucestalo bolestan - viroze, upale uha, grla i slično.
Teta nas je upozorila vec prije da je jako osjetljivo dijete, da mu svaka promjena jako tesko pada. Teta J-uspijeva doprijeti do njega razgovorom, sve ju slusa, zatomi napade bijesa, nema agresivnosti. Teta K-ne dira djecu, ne grli ih, mali svaki put kad ide u vrtić i vidi nju- place (drugima ide u zagrljaj, cak i teti koju prvi put vidi). Teta J otisla na bolovanje i radi samo teta K. Zove me doma da dođem po njega, da ona ne moze s njim, da je preagresivan (ne zeli uopce s njim razgovarat), da se baca po podu, da sve lupa, da štipa i slicne agresivne stvari. Da bi trebali odmah posjetit psihologa jer da mu se mora odmah pomoci. Teta iz druge grupe ih je cuvala jedan dan i rekla je da je sve napravio i druzio se bez problema, bez ispada. Da ga bez ikakva razloga zna ulovit vikanje i bacanje stvari i da to niti jedno drugo dijete ne radi. Da bi saznala naknadno da druga dijeca u grupi imaju jos vecu agresivnost, ali se to ne govori i ne prica i oni ne moraju psihologu jer svi imaju stariju bracu i sestre. Znaci, sve tete mogu s njim, ali po toj jednoj je on tezak slucaj za psihologa. Cak mi je rekla da posto jos imam jako puno do termina, da mu moram dat vise paznje (da ostane doma samnom) a ja moram strogo mirovat i jos radim od doma. Da se ne bavimo dovoljno djetetom i da on nju nista ne slusa. Cak sam ju par puta cula iz hodnika kako za drugu djecu govori Moj ovaj, Moj onaj, a moj sin joj je okretanje ocima. Uz to atopicar je, i uopce ne pita sto se dogada ako se dijete bez razloga baci na pod. Naravno, pomoc psihologa nije na odmet, rado bi poslusali savjete kako da ga pripremimo na dolazak brace, ali da me svaki dan doceka sa izjavama da se pobrinem o svom djetetu, to me uznemirava. Jako ga frustrira sto ne moze govorit i svaki dan radimo na tome. Doma isto ima ispade (vristanje, baci se na pod) ali kad se ne zna izraziti, pa kad mu pomognemo, uspije se smiriti. Nadam se da imate neki utjesni komentar za mene jer sam i ja bila jako zahtjevno dijete, a ne bih voljela da on pati svaki dan sto u vrticu, sto doma.
Hvala lijepa

Hana Hrpka, prof.

22.05.2019. 17:45

Draga mama,
za početak, želim Vam zahvaliti što ste mi se obratili i time pokazali da ste brižni i zainteresirani za Vašeg sina, kao i da želite napraviti nešto da mu boravak u vrtiću bude ugodniji. Stekla sam dojam da ste spremni na rješavanje poteškoća s kojima se susrećete i želite promijeniti trenutnu situaciju koja Vas brine, što je važan korak.
U svom upitu napisali ste da Vaš sin ima 2 godine i 3 mjeseca, da je krenuo u jaslice prije otprilike devet mjeseci te da je u tom razdoblju promijenio više odgajateljica koje su brinule o njemu. Naveli ste da se s odgajateljicom koja je trenutno na bolovanju dobro slagao, kao i s onom koja ga je čuvala samo jedan dan, ali primijetili ste teškoće povezane s odgajateljicom koja ga trenutno čuva. Kažete da plače kada ju vidi, a ona za njega navodi da je agresivan i da biste trebali posjetiti psihologa kako biste mu pomogli. Čini mi se da se osjećate tužno i bespomoćno zbog toga što imate dojam da ga ona na neki način izolira i kritizira. Isto tako, dojma sam i da se osjećate uznemireno zbog toga što Vam govori da se ne bavite dovoljno djetetom, ali i zabrinuto jer imate osjećaj da nema dovoljno razumijevanja za zdravstvene poteškoće s kojima se on nosi. Želim Vam reći da mi je žao zbog toga.
Napisali ste da se Vaš sin igra, slaže rečenice i općenito je vrlo aktivan dječak. Isto tako, opisali ste da u situacijama kada nešto ne uspijeva lupa glavom i da je to ponovno počeo raditi. Zanima me što mislite postoji li neka promjena koju povezujete s ponovnom pojavom takvih reakcija. Uz to, pitam se kako točno izgleda situacija kada Vaš sin počne vrištati i bacati se na pod. Ako sam dobro razumjela, takve situacije se događaju kada je kod kuće, ali i u vrtiću.
Djeca u razdoblju od prve do treće godine prolaze kroz velike promjene kao što su savladavanje govora i samostalnog kretanja, razvijanje pojma o sebi te sve to može izazvati veliku frustraciju. Frustracija se javlja i zbog toga što djeca u toj dobi puno toga razumiju, ali se ne mogu dobro izraziti, odnosno njihove sposobnosti razumijevanja se razvijaju brže od govora. Ponašanja kao što su bacanje po podu i vrištanje su česta u tom razdoblju i naziva se tantrumi, a, koliko god izazovno bilo za roditelje, prirodan su dio razvoja djeteta. Koliko često će se takva ponašanja javljati ovisi od djeteta do djeteta. Kod neke djece se javljaju na svakodnevnoj bazi, a kod neke se događaju rijetko. Može biti povezano sa situacijom u kojoj dijete ne zna izraziti što želi ili ne može dobiti nešto bi htjelo. Frustracija tada izazove navalu različitih emocija koju dijete ne može kontrolirati. Osjećaji djece su često intenzivniji od osjećaja odraslih, a njihova sposobnost samoregulacije je još nedovoljno razvijena da bi se mogli sami umiriti. U tom trenutku važno je da ostanete smireni, budete uz njega i pokažete razumijevanje, ali i da ne popustite i ne date mu nešto što možda traži u tom trenutku. Dijete u takvom emocionalnom stanju ne može ni čuti ono što mu govorite od intenzivnih osjećaja koje doživljava pa nema smisla tada pokušati razgovarati. Isto tako, dobro je da dijete bude s Vama u istoj prostoriji, da zna da je netko tu blizu njega. S obzirom na to da ste spomenuli da radite na njegovoj frustraciji, zanima me kako to točno izgleda, odnosno što mu kažete i jeste li već pokušali raditi nešto prema ovim smjernicama. Ako želite, možete mi napisati nešto više o tome pa da vidimo možemo li smisliti neke nove ideje.
Isto tako, djeca u toj dobi vole rutinu i nekad ne prihvaćaju baš najbolje promjene, pogotovo ako su one česte, što je bio slučaj s izmjenama odgajateljica u vrtiću Vašeg sina. Ponekad je korisno pripremiti dijete na neke nove i za njega neočekivane situacije, ako znate da će se one dogoditi. Primjerice, možete mu najaviti koja će ga odgajateljica čuvati i što će raditi kada stigne u vrtić. Također, neka djeca imaju jače reakcije od druge djece, neka se brže prilagođavaju novim situacijama od drugih. Svako dijete je posebno i važno mu je pristupiti s razumijevanjem. Vrlo je važno poštovati posebnost i različitost svakog djeteta. Naravno, to se ne odnosi samo na roditelje, već i na sve odrasle koji brinu o djetetu, što uključuje i odgajatelje. Vrtić bi trebao biti sigurno mjesto za dijete, a odgovornost djelatnika koji rade u vrtiću je da se dijete osjeća prihvaćeno, da može izražavati svoje osjećaje, igrati se s drugom djecom i osjećati se zaštićeno. Iz svega što ste napisali stekla sam dojam da nemate povjerenje u to da nova odgajateljica o Vašem sinu brine na takav način. Pitam se jeste možda pokušali razgovarati o tome s njom i ako jeste, kako je taj razgovor izgledao. Vidim da i sami zaključujete da bi podrška i stručna pomoć psihologa mogle biti korisne u ovoj situaciji, ali isto tako, važno je i da Vam odgajateljica to ne predstavlja kao neki oblik kazne i da to ne bude opravdanje za to da se njemu posvećuje manje pažnje prilikom boravka u grupi. Svakako Vas potičem na to da pokušate još jednom ostvariti komunikaciju s odgajateljicom, no ako i dalje ne budete zadovoljni, možete se obratiti stručnom suradniku, ali i ravnatelju/ici vrtića te im iznijeti svoje brige. Napisali ste da ste u 25. tjednu trudnoće te da morate mirovati, a uz to i radite od doma, pa me zanima imate li podršku partnera ili neke druge bliske osobe oko brige o djeteta. Roditeljstvo nosi sa sobom puno odgovornosti i važno je da imate podršku za sebe. Isto tako, naveli ste da ste otvoreni za opciju psihologa vezano za dolazak prinove pa Vas i na to želim potaknuti ako osjećate potrebu.
Još jednom želim pohvaliti Vašu brigu za sina. Ako imate bilo kakvih pitanja, možete mi se ponovno obratiti ovim putem. Također, možete nazvati liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800, radnim danima od 9 do 20 sati ili se javiti putem e-maila na adresu savjet@hrabritelefon.hr. Želim Vam puno sreće u daljim koracima!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Deino215

29.05.2019. 14:30

Postovana profesorice Hrpka,
Hvala Vam na odgovoru. Naime, u međuvremenu smo saznali da nam sin ima uvucen bubnjic (česti bolovi, vjerojatno sebe slabije cuje). Kad smo saznali, obavijestili smo mlađu tetu (jos jedna zamjena), i ona je htjela saslusati. Popodne je bila spomenuta teta K u smjeni - nije htjela ni poslusati, jako ruzno me "otpilila". Razgovarala sam sa prethodnom pedagogicom koja je vodila jaslicke grupe- da Rafael je sramezljiv, jako mu smetaju promjene, ali da nikada nije bilo problema niti ikakve naznake za njima. Saznala sam takoder da je jedan decko iz grupe (najstariji, koji ih je uvijek tjesio i pricao s manjima) ne zeli vise ici u vrtic jer ga je dijete D, stravicno grebao svaki dan. To sam se uvjerila na vlastite oci kada sam u ponedjeljak ostavila svog sina i ostala 5 minuta. Taj isti D je nicim izazvan, dosao, sjeo kraj Rafaela i zavrnuo mu usi tri puta. Vjerojatno je dijete doma tako kaznjavano te samo projicira sto mu se dogada. Takoder, u razgovoru sa pedagogicom, cim sam spomenula maloga D, rekla je da je otpocetka s njim bilo problema. U petak idemo psihologici na razgovor, i ja to ne dozivljavam kao kaznu, ali teta to tako prikazuje. S time da ne postoji dan, kada dodem po Rafaela, on vice Jos vode mama, jos vode, i ispije 2 case vode. Teta K je starija teta, koja po navodima ne moze jos u penziju i svake generacije "nađe" neko dijete od kojeg ona odustane. Sto se tice bacanja i ispada, otkad smo poceli tretirati uho, nije se ponovio niti jedan, osim uobicajenom kad nesto ne dobije, pa se baci na guzicu, ali stvarno pokusavam to rjesavat razgovorom. Suprug radi svaki dan od 8-18 sati, pokusava sve osjecaje i odgoj ugurat u 2 sata dnevno i vikendom, ali vidi se da Rafaelu fali, jer osjeca da ja fizicki ne mogu. Za mjesec dana se spajaju u drugi vrtic gdje ce bit velika rotacija djece i teta, pa zaista ne znam kako cemo to iskombinirati. Citam cesto kako izgledaju ponasanja dvogodisnjaka, i zaista ima "teskih" slucajeva, ali ti roditelji ne pisu da jos imaju problema i sa tetama u vrticu...Ako postoje neke radionice gdje se uci komunikacija s djetetom, odlicno, za sve smo, prvo nam je dijete i zelim da bude sretan. Jer ako je on sretan i mi smo, ali i obrnuto.

Hana Hrpka, prof.

31.05.2019. 21:05

Draga mama,
još jednom bih Vam željela zahvaliti na ukazanom povjerenju i pohvaliti Vas za pokazanu angažiranost i posvećenost u odgoju Vašeg sina.
U Vašem odgovoru naveli ste da ste saznali kako Vaš sin ima uvučen bubnjić. Kažete da ste o tome obavijestili mlađu odgajateljicu u vrtiću koja Vas je saslušala, ali starija odgajateljica o kojoj ste mi i ranije pisali, nije pokazala interes za to što ste joj htjeli reći. Također, razgovarali ste i s pedagoginjom o teškoćama koje ste naveli u prethodnom upitu i od nje dobili povratnu informaciju o ponašanju Vašeg sina. Pitam se jeste li rekli pedagoginji teškoće na koje nailazite u suradnji s odgojiteljicom. Rekli ste da ste naručeni kod psihologinje u čemu ne vidite problem, ali od odgajateljice dobivate dojam kako ona to smatra kaznom za ponašanje Vašeg sina. Zaista mi je drago čuti da primjećujete pozitivne promjene u ponašanju svog sina te da teškoće rješavate razgovorom. Isto tako, ako sam Vas dobro razumjela, brine Vas neprimjereno ponašanje dječaka prema Vašem sinu u vrtiću. Kažete da se nasilno ponašao i prema drugoj djeci u što je pedagoginja upućena.
Prije svega, voljela bih Vas pohvaliti što ste se obratili pedagoginji i s njom razgovarali. Vjerujem da Vas nemogućnost suradnje s odgajateljicom može ispuniti osjećajem bespomoćnosti, ljutnje i frustracije. Žao mi je što s njom niste uspjeli ostvariti efikasnu komunikaciju. U upitu ste naveli da Vaš sin bude žedan uvijek kad dođete po njega i vjerujem da Vas to zabrinjava jer bi mu ta potreba trebala biti zadovoljena uvijek, pa tako i tijekom boravka u vrtiću. Pitam se jeste o tome pokušali razgovarati s odgajateljicom. Vjerujem da je prvotno odbijanje razgovora od strane odgajateljice u Vama moglo stvoriti otpor za daljnjom komunikacijom, ali voljela bih Vas ohrabriti da i dalje ustrajete na razgovoru. Mogli biste pokušati dogovoriti neki termin u kojem je ona dostupna za razgovor. Tada biste joj mogli reći sve što Vas brine u njezinom pristupu prema Vašem sinu. U tom razgovoru je važno potruditi se da se odgajateljica ne osjeća napadnutom jer to može stvoriti dodatan otpor s njezine strane za daljnjim rješavanjem problema. Kako biste to ostvarili korisno je što više govoriti iz svoje pozicije, o svojim osjećajima i biti otvoren za prijedloge rješavanje problema. Također, možete joj navesti što su Vam druge odgajateljice i pedagoginja rekle o ponašanju Vašeg sina i izraziti zbunjenost. Pitam se kako Vam se čini taj prijedlog. Osim toga, čini mi se važnim da sve situacije koje ste imali s odgajateljicom kažete na razgovoru s psihologinjom. Psihologinja Vam također može dati neke smjernice u pristupu odgajateljici ili Vam pružiti podršku tako što će sama razgovarati s njom. Naveli ste da bi Vam bilo korisno čuti više o tome kako komunicirati s djetetom pa predlažem da i te brige podijelite s njom. Veseli me čuti da Vam je sreća djeteta važna i čini mi se da činite sve što možete kako biste to i postigli. Kao što ste i sami naveli, roditeljstvo je za Vas nova uloga i prirodno je da ste ponekad nesigurni ili zbunjeni, a osobito u situacijama kad se suočite s nekim teškoćama.
Žao mi je čuti da u vrtiću postoji dječak koji se na neprimjeren način odnosi prema drugoj djeci. Dobila sam dojam da je pedagoginja upoznata s problematičnim ponašanjem dječaka pa se pitam je li se do sad nešto učinilo po tom pitanju. O tome što ste vidjeli možete reći psihologinji na razgovoru koja potom može razgovarati s roditeljima tog dječaka, raditi sa samim dječakom na unapređenju socijalnih vještina i pružiti podršku djeci koja su doživjela neprimjerena ponašanja od strane dječaka. Kao što sam navela i u prethodnom odgovoru, vrtić je mjesto gdje bi se djeca trebala osjećati sigurno i zaštićeno pa je u skladu s tim dužnost odgajatelja i stručnih suradnika u vrtiću spriječiti bilo kakav oblik nasilnog ponašanja. Iz Vašeg upita ostalo mi je nejasno je li ovo bio prvi put da se taj dječak ponio agresivno prema Vašem sinu i kako to utječe na Vašeg sina. Sukladno dobi možete Vašem sinu objasniti kako bilo kakav oblik nasilnog ponašanja nije dozvoljen i da svaki put kad mu netko nanese bol potraži odgajateljicu za pomoć.
Voljela bih se osvrnuti i na to što ste spomenuli da Vaš sin nema prilike puno vremena provesti s tatom zbog njegovih radnih obaveza. Pohvalno je da Vaš suprug većinu svog slobodnog vremena posvećuje sinu i to mi je drago čuti. Djeci je važnija kvaliteta samog odnosa i iskustva zajedničkog provođenja vremena s roditeljima od količine vremena. Iz Vašeg upita stekla sam dojam da se Vaš suprug trudi posvetiti zajedničkom druženju sa sinom što vjerujem da njemu puno znači. Kao što i sami navodite, Vama je potrebno više mira i vremena posvećenog samoj sebi. Pitam se postoji li netko u Vašem okruženju od prijatelja ili šire rodbine tko Vam može pričuvati sina u trenucima kad se osjećate iscrpljeno i umorno. Htjela bih Vas ohrabriti da, kao što ste se obratili meni, potražite pomoć i podršku u svojoj okolini. Važno je da ne zaboravite brinuti o sebi i svojim potrebama.
Nadam se da ste u ovom odgovoru pronašli podršku i odgovore na pitanja koja Vas brinu. Ako nakon navedenih prijedloga ne primijetite promjene, možete se ponovno javiti pa možemo osmisliti neke nove ideje. Također, ako imate potrebu razgovarati o bilo čemu što Vam predstavlja teškoću ili samo trebate uho za slušanje, svakim radnim danom od 9 do 20 sati Vam je dostupna besplatna i anonimna linija Hrabrog telefona za mame i tate čiji broj sam navela u prethodnom odgovoru. Ako Vam je ovaj način komunikacije draži, možete mi pisati i ovim putem. Želim Vam puno sreće u daljnjim izazovima.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.