|
Pinolino
|
18.03.2024. 22:25
Poštovana,
Sin ide u jaslice oko godinu dana, trenutno ima 2 g i 5 mjeseci. Lijepo se prilagodio, voli ići u vrtić, inače dosta priča za svoje godine i lijepo se izražava. Vrlo često nakon dolaska iz vrtića muž i ja primjećujemo da je dijete jako isfrustrirano, plače na najmanju sitnicu, vrišti, baca se na pod ( inače zna imati tantrume i u zadnje vrijeme sve želi raditi sam što potičemo ali ovo je nekako drukčije) pitali smo ga više puta u čemu je problem, dali se nešto dogodilo u vrtiću na što on kaže da ga jedan dečkić udari i da ga to boli. ( inače znam da taj dečkić zna udariti i drugu djecu) Naš mali je dosta povučen, npr. Kada mu netko uzme igračku ne opire se i sl. Radje će se isplakati ili samo pustiti. E sada zanima me što napraviti u takvoj situaciji, dali samo prijaviti teti i čekati neke promjene ili imate neki drugi savjet? Dali mislite da je to razlog njegovih promjena u ponašanju?
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
22.03.2024. 20:55
Draga mama,
prvo Vam želim zahvaliti što ste odlučili sa mnom podijeliti svoje brige i na taj mi način iskazali povjerenje. Iz Vašeg sam upita dobila dojam da aktivno pratite razvoj Vašeg djeteta i da Vas trenutno brinu ispadi bijesa po dolasku iz vrtića. Činite mi se kao brižna i angažirana majka koja traži smjernice i podršku kada za to osjeti potrebu, zbog čega Vas želim pohvaliti.
Ako sam Vas dobro razumjela, rekli ste kako se Vaš sin dobro snašao u vrtićkom okruženju i da mu se govor uredno razvija. Kažete kako ste primijetili razliku od prijašnjeg izražavanja nezadovoljstva. Također, rekli ste da ste od sina saznali kako ga dječak iz grupe zna udariti, a navodite i da ne udara samo Vašeg sina. Istaknuli ste kako je Vaš sin suzdržan i popustljiv u nesuglasicama s drugom djecom. Dobila sam dojam da ste zabrinuti zbog onoga što primjećujete u posljednje vrijeme te se pitate što možete učiniti i na koji način postupiti u trenutnoj situaciji.
Žao mi je čuti da se Vašem sinu to događa, posebno jer opisujete kako se u početku dobro prilagodio na vrtić, a sad Vam djeluje nezadovoljno i frustrirano. Pitam se koliko dugo Vaš sin ide u vrtić. Ponekad se čini kako se djeca brzo i dobro prilagode jer im je u novom okruženju zabavno i uzbudljivo, no nakon nekog vremena može se pojaviti osjećaj nesigurnosti i preplavljenost promjenama u djetetovoj svakodnevici. U takvim situacijama može se naknadno javiti ljutnja i frustracija koje dijete izražava otporom i odbijanjem. Pitam se je li se još nešto promijenilo od djetetovog polaska u vrtić. Promjene unutar uže obitelji, s kojom djeca provode većinu svog vremena, znaju biti povod promjenama u ponašanju. Odraslima male promjene, poput mijenjanja vremena za ručak, nisu toliko važne, ali djeci mogu predstavljati izvor stresa jer im narušavaju osjećaj predvidljivosti, a time i sigurnosti. One veće, kao što su rođenje brata i sestre ili promjena mjesta stanovanja, mogu u većoj mjeri utjecati na ponašanje djeteta. Djeci nedostaje životnog iskustva i znanja da bi mogli predvidjeti što se će dogoditi nastupanjem promjene i kakve će posljedice ona imati, pa i to može pridonijeti osjećaju straha, neizvjesnosti i u konačnici razdražljivosti. Također, djeca uzrasta Vašeg sina mogu biti sklona tantrumima i iskazivanju ljutnje i frustracije, pri čemu okidač mogu biti naoko sitnice. U dobi od dvije godine još se razvijaju vještine prepoznavanja, imenovanja i samoregulacije emocija, stoga djeca ponekad u nedostatku znanja o adekvatnijim načinima izražavanja emocija mogu pribjeći izljevima bijesa i frustracije. Važno je naglasiti da dijete to ne radi namjerno kako bi dobilo pažnju ili nešto drugo što želi i što mu je potrebno, nego zato što još nije usvojilo vještine samoregulacije koje odrasli imaju. Tad je važno ostati smiren jer time pokazujete djetetu da se Vi osjećate sigurno i da ste tu za njega, što može i njemu biti znak da je na sigurnom. Poželjno je imenovati emociju koje dijete osjeća i dopustiti mu to osjeća. Primjerice, možete reći: “Vidim da si ljut jer ne možeš sada gledati crtiće i vjerujem da bi ti to bilo draže od spremanja igračaka”. Zatim možete ponuditi djetetu neku alternativu kako bi moglo sigurno i primjereno izraziti ljutnju, na primjer trganjem papira, udaranjem jastuka i slično. Može pomoći i to da djetetu date izbor između dvije opcije koje su Vama podjednako prihvatljive kako bi zadržalo osjećaj autonomije, primjerice tako da mu date da izabere između dvije slikovnice koje ćete čitati prije spavanja umjesto gledanja crtića. Pitam se kako Vam to zvuči, kako Vi i Vaš suprug reagirate kad dijete ima tantrum i što poduzmete u tim situacijama.
Nadalje, u tom uzrastu može se dogoditi da djeca pokazuju neka agresivna ponašanja, primjerice mogu udarati i govoriti ružne riječi drugima. Usto se razvijaju i socijalne vještine, pa prijateljstva mogu biti nestabilna i površna, što je prirodno i očekivano s obzirom na razvojnu fazu. Razvojne promjene uključuju želju za uspostavljanjem autonomije i nesrazmjer između onoga što bi dijete htjelo i što ustvari može učiniti samostalno. Ipak, ponašanja poput udaranja, nanošenja boli drugima i korištenja neprimjerenih riječi nisu prihvatljiva i odgovornost je odraslih da na ta ponašanja reagiraju kako bi ih dijete naučilo zamijeniti adekvatnijima. Pitam se jesu li odgajateljice u vrtiću primijetile ponašanje dječaka koji udara drugu djecu i jeste li Vi s njima razgovarali o tome. Bitno je da se Vaše dijete u vrtiću osjeća sigurno i da zna da uvijek može potražiti pomoć odraslih kada se dogode neugodne situacije. Usto, važno je djetetu ukazati načine na koje se može zauzeti za sebe i pokazati mu što može tada napraviti. Primjerice, možete reći djetetu da kada ga netko udari, može potražiti odgajateljicu i reći joj što se događa kako bi ona pomogla da se to više ne ponavlja. Time ga ujedno poučavate kako da se zaštiti od nasilja, a da pritom i sam ne uzvraća agresijom, što je važna poruka koju dijete treba usvojiti kad se suoči s nasiljem.
Vjerujem da može biti zahtjevno ostati smiren i biti uz dijete dok pokušava regulirati svoje osjećaje i frustracije, kao i da Vas može rastužiti i zabrinuti kad primijetite da se dijete vraća iz vrtića nezadovoljno i da se druga djeca neprimjereno odnose prema njemu. Kažete i da se pitate jesu li događaji iz vrtića koje opisujete uzrokovali promjene u ponašanju Vašeg djeteta. Na to pitanje Vam ne mogu dati jednoznačan odgovor jer na ponašanje djece utječu brojni čimbenici. Moguće je kako su se promjene u ponašanju Vašeg sina pojavile uslijed uobičajenih razvojnih procesa, ali i kao posljedica vršnjačkih odnosa u vrtiću i eventualnih noviteta u njegovom životu. U svakom slučaju, važno je da dijete ima podršku odraslih u tome da se nasilna ponašanja zaustave i da pronađe primjerene načine za nošenje s emocijama. Vidim kako se Vi trudite pronaći načine da Vaše dijete bude zadovoljnije i osjeća se sigurnije u vrtiću. Ključno je da odrasli koji su uključeni u djetetov život surađuju u tome, stoga bih Vas potaknula da razgovarate s odgajateljicom o agresivnom ponašanju od strane drugog dječaka o kojem Vam se sin povjerio. Također, o odgojnim i razvojnim pitanjima možete potražiti stručnu pomoć kod psihologa ili pedagoga u vrtiću. Oni su tu kako bi Vas usmjerili i pružili Vam podršku. Htjela bih Vam naglasiti da se ne biste trebali sami nositi s brigama i izazovima roditeljstva, tako da Vas ohrabrujem da potražite podršku i za sebe. Pitam se što mislite o ovim prijedlozima.
Za kraj, željela bih Vam još jednom zahvaliti na iskazanom povjerenju. Vidim da ste uključeni u život Vašeg djeteta i da se trudite biti tu za njega te se nadam ćete i u budućnosti aktivno tražiti pomoć, podršku i smjernice kad osjetite da Vam je to potrebno. Ako budete imali dodatnih pitanja, briga ili nedoumica, uvijek se možete ponovno javiti ovim putem ili možete nazvati besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Savjetovatelji na liniji rado će razgovarati s Vama o ovoj ili bilo kojoj drugoj roditeljskoj temi koja Vam je na umu.
Tople pozdrave šalje Vam,
Hana Hrpka, prof.
|
