Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 361 | Broj poruka: 1142

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


gubitak kontrole


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

dajana83

24.04.2019. 15:15

Postovani,
molim vas misljenje u promjeni ponasanja kod 4,5 god djecaka. Do prije 2 mjeseca odlazak u vrtic bio je normalna stvar, kao i na gimnastiku 2x tjedno i engleski 1x tj,, doista je u svemu uzivao. Do tada nuzdu nije obavljao u vrticu, uvijek je cekao da dodje kuci, trpio je. Do tog dana, kada vise nije mogao trpiti i ukakio se u gacice u vrticu, taman kada je tata dosao po njega. Od tog dana, do danas, sve to sto je prije bilo normalno, sada je veliki problem. Na gimnastiku ne zeli ici, place i kaze da se boji. Na engleski samo ako netko bude s njim cijeli sat. Svako jutro prije vrtica je plakanje, moli da ga ostavimo kuci. Isprva se, nakon te nezgode, zalio na bol u trbuhu i znao je obaviti veliku nuzdu do 5 puta u jednom poslijepodnevu. Obavili smo sve crijevne i mikrobioloske pretrage, sve je u redu. Bili smo i kod psihologa, i ona je zaista krasno objasnila stanje stvari: on je izgubio kontrolu, i dok ju ponovno ne stekne treba biti strpljiv, da on ne glumi bol u trbuhu i strah, vec on to doista osjeca. Po njenoj preporuci mi o tome nismo pricali, nismo pridavali tome puno paznje, pristup je bio: svima se to dogadja.
Ono sto nas kao roditelje zanima, jer smo sad vec polako na rubu snaga i zivaca, da li to jos uvijek osjeca ili iskoristava situaciju da dobije sta hoce? svako jutro je plakanje i preklinjanje da ne ide u vrtic ( objasnjenje je kad ga pitamo zasto ne zeli, kaze da mu je tamo dosadno, ne da mu se uciti (?), on bi u neki drugi vrtic..), na gimnastiku ni dalje ne ide..
Znam da nema carobnog stapica, ali sta se mora dogoditi da se stvari vrate u normalu? i kako?
hvala unaprijed!

Hana Hrpka, prof.

29.04.2019. 13:40

Draga mama Dajana,
hvala što ste mi se javili i ukazali svoje povjerenje. Kažete da imate sina od 4 i pol godine koji pohađa vrtić, trenira gimnastiku i uči engleski. Navodite da je do prije dva mjeseca rado odlazio u vrtić i na ostale aktivnosti, no da je u posljednje vrijeme počeo iskazivati negodovanje, odnosno nakon situacije u kojoj je izvršio nuždu u gaćice za vrijeme boravka u vrtiću. Spomenuli ste da od tad ne želi ići u vrtić, ne ide na gimnastiku, a na engleskom ostaje samo ako netko od roditelja ostane s njim. Kažete i da često plače, govori da se boji i žali se na bolove u trbuhu.
Stekla sam dojam da ste brižna i odgovorna majka koja se trudi zadovoljiti djetetove potrebe i brinuti za njegovu dobrobit. Naveli ste da je dijete obavilo medicinske pretrage i da ste bili kod psihologa pa Vas želim pohvaliti za poduzete korake. Kažete da Vam je psihologinja rekla da ima dojam da je Vaš sin izgubio osjećaj kontrole, kako je bol koju osjeća stvarna i da je potrebno određeno vrijeme kako bi se počeo osjećati bolje. Spomenuli ste i da niste pridavali pažnju toj situaciji i da ste joj pristupili kao nečemu uobičajenom što se svakome može dogoditi i to mi je drago čuti. Vjerujem da je Vašem sinu bilo neugodno i da je osjećao sram u toj situaciji pa je poželjno da roditelj reagira toplo i podržavajuće kako bi ublažio neugodne emocije koje dijete doživljava. Važno je ne posramljivati dijete zbog toga što se dogodilo i uvažiti njegove osjećaje koji se javljaju. Iz ovoga što ste mi napisali sam stekla dojam da ste Vi na taj način pristupili, što mi je drago čuti.
Pitam se kako od tad pristupate njegovom odlasku u vrtić, na gimnastiku i engleski. Ako sam Vas dobro razumjela, na gimnastiku je prestao ići, a na engleski ide samo uz pratnju. Pitam se kako izgledaju dogovori i odluka o tome hoće li ići te tko ju donosi. U ovoj situaciji je važno da vi kao roditelji razgovarate o tome što Vam se čini kao najbolja odluka za Vaše dijete i da se te odluke držite. Moguće je da će sin negodovati oko odlaska na aktivnosti, ali Vi kao roditelji ste u tim situacijama odgovorni držati se granica koje ste donijeli. Isto tako, stekla sam dojam da se pitate osjeća li se Vaš sin još uvijek jednako ili pokušava iskoristiti situaciju kako bi dobio ono što želi. Vjerujem da Vas ponašanje Vašeg sina može umarati i da se osjećate iscrpljeno te da preispitujete razloge takvog ponašanja. Svakom djetetu je potrebno određeno vrijeme kako bi mu se vratio osjećaj kontrole i to je razdoblje koje od roditelja zahtijeva strpljenje i ustrajnost. Kao što ste i sami rekli, čarobni štapić ne postoji, a čini mi se da radite sve što je u Vašoj moći kako bi Vaš sin što prije prevladao ove teškoće. U svakom slučaju, potičem Vas da poštujete njegove osjećaje i date mu slobodu da ih s Vama podijeli i razgovara o njima. Zanima me jeste li primijetili nešto što Vašem sinu odgovora i otkrili neki način na koji se može umiriti kad se jave plač i strah. Ako niste do sad pratili te promjene, potičem Vas da obratite pažnju na to. Također, s obzirom na to da ste se već obratili psihologinji, predlažem da joj se ponovno obratite ako primijetite da se ponašanje Vašeg sina ne promijeni. S obzirom na to da je upoznala Vaše dijete može Vam dati dodatne savjete i smjernice koje Vam mogu biti od pomoći.
Za kraj Vas želim još jednom pohvaliti za trud koji ulažete u odgoj svog sina. Vjerujem da će uz Vašu angažiranost prevladati teškoće. Ako imate još nekih pitanja ili Vam je potrebna podrška i razgovor, možete mi se ponovno javiti ovim putem, ili se možete javiti na liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati, kao i na e-mail savjet@hrabritelefon.hr
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.