Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 364 | Broj poruka: 1158

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Histeričan plač u snu


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Mekto1

26.08.2016. 12:50

Poštovani,
vjerojatno ste već pisalo o ovoj temi, ali jednostavno nisam uspio ništa pronaći.

Surpuga i ja imamo troje djece ( 3,6,9 ) problem je u srednjem sinu koji je nedavno navršio 6 god. , dosta je vezan za mamu tako da je dosta dugo ( skroro do 5 godine ) ona morala ići s njim leći u krevet, bez obzira što je u sobi i starija sestra. Problem je počeo negdje u 3-4 mjesecu ove godine kada je sa vrtićem išao na izlet ( prvi put ) , nakon čega su uslijedila "buđenja " uz histeričan plač . Stim da to u biti i nije buđenje nego histeričan plač u snu iz kojeg ga je dosta teško probuditi nakon čega se jako teško umiri. To zna potrajati i do 10 min. da on tako jako plače, ali u tom nekom stanju sna - mjesečarenja ili kako bi to već nazvao. Nema neke konstante , zna se desiti 3-4 noći za redom, zaboravio sam napomenuti da se to dešava uglavnom u onom prvom snu ...cca sat ili sat i pol nakon što legne i zaspi.....i zatim zna biti perioda 3-4 tjedna da se ne ponovi. Razgovarali smo sa tetama u vrtiću o tom izletu da li se što desilo što mi uzrokovalo kakvu traumu ili sl. međutim sve je bilo u redu i tete su vrlo krasne osobe jer smo svo troje djece uspjeli upisati u istu grupu kod istih odgojiteljica. On do sada nije doživio nikakvu tramu ili sl. , supruga i ja dosta vremena provodimo s njima što doma ...što idemo na izlete...što putujemo...i sl.

Unaprijed se zahvaljujem na pomoći !

Hana Hrpka, prof.

31.08.2016. 11:55

Dragi tata,

za početak Vam želim zahvaliti što ste odlučili ukazati mi povjerenje podijelivši svoj problem. Iz Vašeg upita stječem dojam da ste brižan roditelj te da ste na razne načine pokušali pomoći sinu da prevlada svoje teškoće sa spavanjem: raspitali ste se kod teta u vrtiću, razmišljali ste o mogućim izvorima traume kod djeteta te ste odlučili informacije potražiti i ovim putem.

Navodite da Vaš sin u posljednjih 5 mjeseci zna neutješno i glasno plakati u snu, pri čemu djeluje kao da se zapravo nije uistinu probudio. Vjerujem da Vas i Vašu suprugu zabrinjavaju takve djetetove reakcije te da može biti obeshrabrujuće kad se dijete ne uspijeva probuditi iz tog stanja bez obzira na Vaše pokušaje da ga smirite. Čitajući Vaš upit, dobila sam dojam da je Vaš sin nešto osjetljivije dijete koje je od ranijeg djetinjstva sklono strahovima te je vrlo vezan uz majku. Prema onome što ste opisali, moguće je da Vaš sin proživljava noćni strah (pavor nocturnus). Noćni strah je intenzivan i neutješan strah pri kojem se osoba panično ponaša, plače, lupa nogama, a ponekad i trči po sobi. Ova pojava je vrlo česta kod djece dobi Vašeg sina, a češće je doživljavaju dječaci, nego djevojčice. Ono što bi Vas moglo donekle utješiti jest činjenica da noćni strah najčešće spontano nestane tijekom djetinjstva. No, to se stanje može ponekad iznova javiti i u odrasloj dobi. Kao što ste primijetili i kod svog sina, noćni strah se pojavljuje tijekom prve trećine noći. Do njega dolazi kada dijete ima poteškoća u prijelazu iz jedne faze sna u drugu. Većina se ljudi s poteškoćama u prijelazu iz različitih faza sna nakratko probudi, no ako se to ne dogodi, može doći do pojave noćnog straha. Istaknuli ste da Vaš sin djeluje kao da se zapravo nije probudio. To je tijekom noćnog straha uistinu i tako jer djeca znaju imati širom otvorene oči i trčati po sobi, a zapravo se još nisu probudila. Djeca gotovo redovito imaju amneziju na te situacije, to jest ne sjećaju se niti svog plača niti zašto su plakala, bilo odmah nakon što se umire tijekom noći, bilo sutradan ujutro kad se probude. Mnoge roditelje malo utješi kad vide da je dijete ostatak dana veselo i bezbrižno ne sjećajući se straha i svojih reakcija tijekom noći. Čini mi se da Vas brine i duljina trajanja tog stanja te navodite da zna potrajati i po 10 minuta prije nego li se Vaš sin probudi. Vjerujem da i Vas i Vašu suprugu to umara. Ono što želim istaknuti jest da je kod pojave noćnog straha to trajanje vrlo uobičajeno te da kod druge djece takvo stanje zna potrajati i do 45 minuta.

Ovo stanje se često događa nakon što dijete doživi neku traumu ili emocionalni stres. Iz Vašeg upita vidim da ste već razmišljali o tome te navodite da dijete nije imalo nikakve traume tijekom djetinjstva, a i da se ništa nije dogodilo tijekom prvog vrtićkog izleta. Važno je znati da svako dijete povremeno doživi emocionalni stres, koji ne mora biti velikog razmjera niti očit odraslima. Možda mu je drugo dijete u vrtiću otelo igračku ili reklo nešto uvredljivo. Također, Vaš je sin mogao doživjeti stres i tijekom prvog izleta s vrtićem čak i ako se ništa loše nije dogodilo, zbog činjenice da se nalazi na novom mjestu bez svojih roditelja. Takvi su stresori neizbježna pojava te je za djetetov razvoj potrebno da se suočava s njima. Osim doživljenih stresora, pojavu noćnog straha može potaknuti i bolest djeteta (npr. povišena temperatura), uzimanje lijekova, odlazak na spavanje s punim mjehurom i manjak sna protekle noći. Također, noćnom strahu može pridonijeti i ako dijete predvečer jede slatkiše ili pije gazirane sokove, igra videoigre ili gleda TV emisiju s mnogo akcije. Bilo bi korisno da izbjegavate ili smanjite izloženost navedenim aktivnostima nekoliko sati prije djetetovog odlaska na spavanje. Također, djetetu bi mogao koristiti umirujući ritual prije spavanja, poput pričanja ili čitanja kratke lijepe priče. Možete upitati dijete da ispriča najljepši događaj koji je taj dan doživio. Na taj način će dijete vjerojatnije utonuti u san s ugodnim mislima.

S obzirom na to da navedeni strah traje već gotovo pola godine, svakako bih Vam preporučila obraćanje djetetovu pedijatru koji bi Vam može dati dodatne savjete te uputnicu za dječjeg psihologa.

Ako budete imali još nekih pitanja vezano uz navedenu ili neku drugu situaciju, možete se obratiti i putem besplatne i anonimne linije Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Želim Vas pohvaliti za vrijeme koje posvećujete svojoj djeci, kako kod kuće, tako i kroz povremene izlete. Takva iskustva korisna su i za razvijanje kvalitetnog odnosa, ali i za njihov razvoj jer se djeca uče lakše prilagoditi na nove situacije i novu okolinu. Želim Vam mnogo mirno prospavanih noći te radosna iskustva s djecom!

Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.