Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 370 | Broj poruka: 1177

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Iznenadni problemi sa spavanjem


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Sandra27

03.07.2017. 13:25

Postovani,
Javljam Vam se u nadi da mi mozete pomoci nekim savjetom.
Ukratko cu Vam objasniti situaciju i problem.
Roditelji smo vesele i razigrane dvogodisnje djevojcice. Od samog rodjenja je velika spavalica, i spava puno, vise nego sva djeca koju poznajem. Imamo ritam i ritual spavanja uspostavljen par mjeseci nakon njezinog rodjenja. Kada je vrijeme spavanja odnesemo ju u njezinu sobu i u njezin krevetic, damo joj bocicu i izadjemo van, ona sama zaspi. Uvijek je voljela spavati i cesto je trazila u krevet i prije nego li je vrijeme za to. Ona nocu spava od 20h do 7 ujutro bez ikakvog budjenja, a preko dana po 3-4 sata u komadu ovisi koliko je umorna. Nakon toga se budi vesela, odmorna i bez plakanja, spremna za igru. Mali problem se dogodio kada je prije nekoliko mjeseci bila prehladjena, tada je jedno kratko vrijeme pravila probleme, tj. kratko je protestirala i plakala kada bi ju odnjeli u krevet ali to je bilo po par minuta i mozda max. dva tjedna. Nakon toga se vratila na stari ritual do neki dan. Tada sam ju odnjela u krevet kao i uvijek i ona je uzela bocicu rekla mi laku noc i okrenula se spavat a ja izasla van. Kroz 10 minuta se javlja iz sobe ne placuci vec vristeci i moleci me da ju spustim van iz kreveta i da izadje iz sobe. Pokusavali smo ju umiriti na razne nacine cak pokusavali i pustiti da se isplace ( to me proganja jos uvijek, ne mogu zaboraviti plac i dozivanje mene) i nakon skoro tri sata smo popustili jer je vec bilo kasno i dozvolili joj da legne u dnevnu na cemu je stalno inzistirala. Sljedeci dani ista procedura cim se blizi vrijeme spavanja se unervozi i sklupca u dnevnoj u nadi da cemo ju tamo ostaviti. Dakle ona nema problem s time da ne zeli spavat, odma zaspe i dalje sama i bez uspavljivanja ali u dnevnoj umjesto u sobi. Pokusavali smo ju prenjeti u snu ali se odma razbudi panicno vikajuci da ne zeli. E sad sve mi je to cudno jer ona nikada nije spavala nigdje osim u svom kreveticu, odakle joj ideja za spavanje tamo i koji je razlog. Da napomenem nekoliko puta u njezinoj sobi je pokazala na odredjeno mjesto i govorila "nece lisica nece lisica", i inzistira da upalimo svijetlo u njezinoj sobi. S time mislim da se je necega uplasila. E sad mene zanima kako postici da ponovno ide spavati u sobu. Strah me je da sam joj ucinila jos gore obzirom da sam ju ostavila u sobi da place. Ja sam odgajateljica predskolske dobi i mnoge sam situacije mogla predvidjeti i sprijeciti ali za ovu situaciju nemam ideju. Obzirom da je jos mala za nekakve dogovore nije spremna a i strah me da ne dozivi dodatne traume. Sada se ne budi vise tako vesela i odmorna kao i prije. Mozete li mi pomoci savjetom kako bezbolno vratiti spavanje u sobu. Moj najveci strah je da zbog toga ne dozivi traumu. Vremena i strpljenja imam ( obzirom da nemam srca se jos odvojiti od nje i vratiti na posao) samo mi fali da me netko usmjeri u dobrom pravcu da to prodje bezbolno prvenstveno za nju.
Unaprijed Vam zahvaljujem!

Hana Hrpka, prof.

06.07.2017. 18:30

Draga mama,
na samom početku Vam želim zahvaliti na ukazanom povjerenju. Iz situacija koje ste mi opisali dojma sam kako ste brižna majka koja pomno prati razvoj svoje curice. Veseli me čuti kako je Vaša djevojčica radosna i razigrana, kao i to da je već u ranoj dobi usvojila ritam spavanja.
Ako sam dobro shvatila, Vaša kći do prehlade nije imala nikakvih problema sa spavanjem u svojoj sobi, a odbijanje spavanja se ponovilo nedavno. Od tada kod nje primjećujete teškoće s usnivanjem te sada spava u dnevnom boravku. Razumljiva mi je Vaša zabrinutost i vjerujem da Vas je iznenadilo nova situacija s usnivanjem. Nekoj djeci treba manje vremena na navikavanje na samostalno spavanje, drugima pak više. Važno mi je da znate da su te razlike i promjene dio djetetovog razvoja.
Rekli ste kako ona i dalje nema problema sa snom i usnivanjem, već isključivo s odlaskom na spavanje u svoju spavaću sobu. Isto tako, isprobali ste razne načine umirivanja i muči Vas što ste ju ostavili da plače kako bi se sama smirila i zaspala. Imam dojam da Vam to nije bilo ugodno ni lako odlučiti i da imate grižnju savjesti, ali isto tako, sigurna sam da je to bilo u najboljoj namjeri. Važno je poznavati dječji razvoj, ali mislim da se svakom roditelju dogode razdoblja rastresenosti, umora i preplavljenosti brigama oko djeteta. Također, poželjno je da roditelji nastoje isprobati brojne tehnike i odgojne metode u odnosu s djetetom kako bi vidjeli što najbolje funkcionira kod njihovog djeteta. Ono što je najvažnije je da metode koje procijenite nepovoljnima za dijete jednostavno prestanete koristiti. Čini mi se da vodite računa o Vašim postupcima i posljedicama koje mogu imati na dijete, a istovremeno, roditeljska uloga je zahtjevna, puna izazova i nemoguće je ne činiti povremene propustee. Rekli ste da ste odgojiteljica i vidim da imate puno znanja te da pomno pratite razvoj Vaše kćeri što u ovoj situaciji može samo doprinijeti dodatnoj podršci i pomoći koju pružate Vašoj djevojčici.
S obzirom na ono što ste naveli, čini mi se da je moguće da je kod Vaše djevojčice došlo do javljanja razvojnog straha. To je uobičajeno za djecu tijekom razvoja, a specifičnost strahova ovisi o dobi djeteta. Razvojni strahovi bitan su dio emocionalnog sazrijevanja djeteta. Oni se pojavljuju, mijenjaju i spontano nestaju kako dijete prelazi iz jedne razvojne faze u drugu, a sadržajno su povezani s djetetovim procesima mišljenja. Tako su za dvogodišnjake tipični strahovi od nepoznatih ljudi, bučnih kućanskih uređaja, strah od različitih životinja. Spomenuli ste kako je Vaša curica jednom prilikom rekla ,,neće lisica!'' pa se pitam je li možda gledala neki crtić ili priču gdje se spominju lisica i mrak. Dječji strahovi nama odraslima izgledaju iracionalni, međutim od velike je važnosti uvažiti ih. Nikako djeci ne trebamo slati poruku kako su oni neutemeljeni, već ih je važno prihvatiti i poštovati. U redu je dopustiti djeci da ih slobodno izraze, jer im na taj način šaljemo poruku kako ih razumijemo i kako je u redu bojati se, dok je istovremeno moguće truditi se nadjačati taj strah. Kako biste mogli pomoći joj izraziti i prevladati strah, možete zajedno s njom otići na počinak u njezinu sobu i biti s njom dok ne zaspi uz svjetlo. Ona ispočetka može to odbijati i inzistirati na spavanju u dnevnom boravku, no Vi joj možete biti primjer. Također, možete pokušati izmisliti priču u kojoj su glavni likovi upravo oni kojih se vaša kći boji te je ispričati na umirujuć, pozitivan i podržavajuć način kako bi pokušali prebroditi strah zajedno. . Tako, kada dođe vrijeme spavanja, važno je da Vi budete što je više moguće opušteni i smireni te na taj način pokažete kćeri kako nema razloga za brigu. To će vjerojatno potrajati, ali važno je da ustrajete i budete strpljivi. Uz to, ako vidite da plače i boji se, zagrljajem i utjehom joj možete poslati poruku da ste uz nju i na taj način joj pomoći u reguliranju emocija. Djeca njezine dobi nemaju vokabular potreban za detaljan razgovor o strahovima, tako da je u redu da Vaša blizina bude nešto što će joj pomoći u nošenju s neugodnim emocijama.
Željela bih Vam ponuditi opcije gdje se možete dodatno javiti za savjet. Jedna od njih je i Telefončić, savjetodavna linija za roditelje gdje možete dobiti stručnu pomoć o razvoju djeteta. Na telefonskoj liniji 01/4850-555 možete svakodnevno, od 7 do 22, dobiti stručne informacije o razvoju djeteta i odgovore na Vaša pitanja, a također im se možete javiti i na e-mail: info@telefoncic.hr.Još jedna opcija je i Hrabri telefon na čiju savjetodavnu liniju za mame i tate možete nazvati svakim radnim danom od 9 do 20 na broj 0800 0800. S našim educiranim volonterima možete razgovarati o izazovima koje roditeljstvo nosi sa sobom i o svim Vašim nedoumicama. Obratiti se možete i putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr

Za kraj, htjela bih Vam reći kako vidim da ste zaista uključeni u odgoj kćeri, brižni ste i sigurna sam kako ćete Vi i Vaša djevojčica uspješno prebroditi trenutne teškoće.
Želim Vam puno veselja i radosno vrijeme provedeno s Vašom obitelji.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Sandra27

07.07.2017. 09:45

Postovana doktorice,
Zahvaljujem Vam se na detaljnom odgovoru i velikoj podrsci.
Prvo da se nadovezem na temu "zloceste lisice". Naime lisica joj je do nedavno bila omiljena zivotinja zbog jedne pjesmice i imala je dosta stvari sa slikom lisice, pa smo te stvari za sada sklonili. Kroz ovih par dana ju je dosta spominjala i pokazuje nam tocno mjesto u ormaru gdje ona smatra da se nalazi. Tako da smo taj dio ormara ispraznili i pokazujemo joj da je nema i da je otisla. Uz taj strah javio se i strah od mraka u njezinoj sobi, ne smije se zamraciti niti gasiti svjetlo. Sto se tice spavanja uspjeli smo se prebaciti ponovno u sobu na spavanje tako sto smo sklonuli njezin krevetic i donjeli sofu iz dnevnog boravka u njenu sobu jer smo primjetili da se na njoj osjeca sigurno. A kada se dovoljno opusti kupit cemo joj novi krevet umjesto njenog krevetica. Spavanje nije kao prije ali smo zadovoljni i ovim napretkom, (dati cemo joj vremena koliko joj je potrebno). Otkada ne spava u dnevnom boravku ne voli da joj se govori da ide spavati i inzistira da gledanju pjesmica sto ju uspava. Na nasu srecuni to ide vrlo brzo i glatko dok postujemo njenu potrebu. Kada je vrijeme spavanja donesemo joj mlijeko i pustimo pjesmice i odemo iz sobe i ona za 10-15 minuta zaspi. Jedina promjena sto se sada zna probuditi u noci placuci gdje ju ja tjesim dok ponovno ne zaspi i sto se budi u 5 sati ujutro sa prvim zrakama sunca obzirom da vise ne smije biti mrak u sobi. Nadam se da cemo joj pomoci prebroditi taj strah i da vrati ponovno osjecaj sigurnosti u sobu. Ukoliko ne bude islo u dobrom pravcu pokusat cemo i zamijeniti njezinu sobu sa nasom, posto primjecujemo da je problem jedino u njezinoj sobi.

Jos jednom Vam veliko hvala na Vasem trudu i vremenu.

Hana Hrpka, prof.

07.07.2017. 14:10

Draga mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju i na opisu razvoja situacije. Rekli ste što ste sve dosad pokušali kako bi Vaša kći ponovno uspostavila redovit ritam spavanja. Iz svega što ste opisali stekla sam dojam da ste topla i savjesna mama te da imate brojne ideje kojima joj nastojite olakšati nošenje s ovim strahom. Također, želim pohvaliti i Vašu kreativnost. Još jednom bih Vam željela spomenuti da se kod Vaše kćeri vjerojatno radi o razvojnom strahu. Takvi strahovi spontano dođu, a nakon nekog razdoblja isto tako i nestanu. Potičem Vas da imate to u mislima te da povremeno napravite odmak i sagledate situaciju kako ne biste usmjeravali više pažnje na trenutni strah nego što je potrebno. To znači da i dalje možete biti uz kćer i truditi se olakšati joj nošenje s njim, no da istovremeno budete svjesni i granica i količine prilagodbe na koju Vas taj strah može navesti. I sami ste naveli da već primjećujete napredak i vjerujem da će s vremenom njezin osjećaj sigurnosti dodatno narasti.
Želim Vam puno sreće!

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.