Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 425 | Broj poruka: 1376

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Iznenadni problemi sa spavanjem


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Acoha

21.02.2019. 16:25

Poštovana profesorice,

Mama sam djevojčice od 2 god i 3 mj i do sada nismo nikada imali nikakvih problema sa njom što se tiče spavanja, niti sa ičim drugim, lijepo se ponaša! Od početka spava u svom krevetiću u našoj sobi i nikada nismo imali problema sa odlaskom na spavanjem, kada dođe vrijeme spavanja, uzme svoju igračku, odemo sa njom i sobu, ona legne u krevetić, ja ili suprug na krevet kraj nje i za par minuta zaspi, ista je procedura i za dnevno spavanje i navečer! No zadnjih nekoliko dana ona odbija odlazak na spavanje, čim kažemo da idemo spavati ona počne plakati i ne želi u krevetić, ja tada nastavim sa istim postupkom kao i prije i ignoriram plač no ona je u stanju tako plakati i po sat vremena! Priznajem, izgubila sam jednom strpljenje i izvikala se na nju, ali samo je tada nastavila još jače plakati!Uporno želi ili ići u boravak ili na naš krevet! Nikada nije spavala sa nama i nije mi jasno otkud sad takva promjena kod nje doslovno preko noći! Nisam pobornik zajedničkog spavanja i nebi joj htjela sad popustiti pa da joj to pređe u naviku, iako mi je izuzetno teško slušati kako plače svaku večer! Molim Vas, recite mi što da napravim, dali uopće radim dobro to što joj ne popuštam? Ja nekako smatram da ona sada time iskušava naše granice! Molim Vas za neki savjet jer postajem očajna i grozim se kada se bliži vrijeme spavanja

Hana Hrpka, prof. psih.

25.02.2019. 21:10

Draga mama,
za početak, htjela bih Vam zahvaliti na javljanju i iskazanom povjerenju. Čitajući Vaš upit stekla sam dojam da ste brižna majka kojoj je bitno stvaranje i održavanje granica u odgoju, što je za svaku pohvalu.
Ako sam Vas dobro shvatila, Vaša dvogodišnja kći ne želi više spavati u svom krevetiću te odbija proceduru uspavljivanja koju ste do sada imali s njom i za koju ste smatrali da se na nju u potpunosti naviknula. Naglasili ste kako niste popustili i kako se držite granica koje ste postavili i gradili od samih početaka pa vjerujem da Vas novonastala situacija prilično iscrpljuje. Iz navedenog, djeluje mi kao da se osjećate bespomoćno i pomalo frustrirano izazovima koje Vam nosi uspavljivanje kćeri, propitujete moguće razloge njezinog ponašanja i brinete o tome kakve poruke ćete joj poslati određenim postupcima.
Za početak bih se voljela osvrnuti na neke stvari u vezi spavanja Vaše djevojčice i moguće razloge promjene u njezinom ritmu. Zanima me ima li ona točno određeno vrijeme kada ide spavati preko dana i navečer, a koje ste dosad pratili. Općenito se smatra poželjnim da dijete ide spavati u otprilike slično vrijeme svaki dan te da djetetu unaprijed, primjerice pola sata ranije, najavite da dolazi vrijeme spavanja. Ono što često pomaže je prije spavanja stvoriti opuštenu atmosferu te izbjegavati prevelika uzbuđenja i aktivnosti. Također, potrebno je pripaziti da dijete ne spava dugo u kasnim poslijepodnevnim satima jer bi to moglo odgoditi pravovremeno usnivanje noću budući da dijete u tom slučaju navečer nije dovoljno umorno i pospano. Uz to, bilo kakve promjene kod djeteta, poput bolesti ili nečeg sličnog mogu kratkoročno poremetiti ritam spavanja, tako da se pitam jeste li primijetili da se nešto takvo događalo u posljednje vrijeme. Nadalje, Vaša kći trenutno se nalazi u razvojnoj fazi u kojoj postavljanje i održavanje granica zahtijeva veću pažnju roditelja. Djeci te dobi je prirodno propitkivati što im je dopušteno, a što ne, te pokušati pomaknuti već postavljene granice i steći određenu kontrolu nad svojom okolinom. Dijete u dobi od dvije godine često počinje odbijati ili raditi po svome aktivnosti koje je do tada obavljalo bez pogovora, baš kao što ste spomenuli u Vašem slučaju. U tom kontekstu roditeljska odgovornost je brinuti o dva odgojna aspekta, o granicama koje biraju postaviti i o načinu na koji drže do dosljednosti povezanoj s granicama.
Sukladno tome što ste i sami spominjali, važno je da kao roditelji postavite granice. Htjela bih Vas još jednom pohvaliti jer ste spomenuli da od početka imate definirana pravila u vezi odlaska na spavanje, odluke o tome gdje dijete spava i tako dalje.
Kao što sam ranije spomenula, nakon odluke o tome koje granice želite imati u odgoju, bitno je na koji način su granice postavljene i kako ih se držite. Imajte uvijek na umu da sam proces postavljanja i održavanja granica u ovoj dobi djeteta može biti prilično težak i mukotrpan roditeljski „posao“ te je važno uložiti mnogo truda, vremena i strpljenja kako bi bio učinkovit. Dosljednost u vezi postavljenih granica najviše dolazi na kušnju u situacijama kada dijete odbija granice i pravila, protestira protiv njih plakanjem, vikanjem, udaranjem ili molbama da ista ukinete. U takvim situacijama važno je, uz držanje do granica, da pokažete razumijevanje za djetetove osjećaje i ne ignorirate ih. Kada dijete ne može dobiti nešto što želi u određenom trenutku, to kod njega stvara osjećaj frustracije, ljutnje i tuge. To ne znači da Vaša kći mora dobiti ono što želi kada plače, ali u tom trenutku je dobro da Vi kao roditelj budete tu za nju, utješite ju zagrljajem ili nečim drugim, a korisno je i da to ne bude samo Vaš zadatak, već da se izmjenjujete s njezinim tatom. Na taj način ćete se, pretpostavljam, i Vi sigurnije osjećati jer ćete znati da držite do granica koje Vam se čine važne, a bit ćete uz nju i samim time smanjujete vjerojatnost osjećaja krivnje.
Bitno mi je naglasiti da osim što brinete za kćer, morate brinuti i o sebi i vlastitim osjećajima. Priuštite si povremeno aktivnosti i stvari koje Vas opuštaju kako bi se lakše i opuštenije nosili s teškoćama i pitanjima koje donosi roditeljstvo.
Ako imate još pitanja možete se ponovno javiti ovim putem ili nazvati besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linija je otvorena radnim danom od 9 do 20 sati i možete se javiti s ovim ili bilo kojim drugim pitanjem koje se veže uz roditeljstvo. Još jednom bih Vas htjela pohvaliti za trud koji ulažete u odgoj i zahvaliti Vam na povjerenju koje ste iskazali javljanjem.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.