Home / Forum / Specijalizacije - medicina / Dječja psihologija / Kidanje noktiju-zabrinuta mama

Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 348

Broj poruka: 1096

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26

Kidanje noktiju-zabrinuta mama

Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Maja0108

15.03.2018. 09:45

Postovana,sin ima jedanaest godina i vec par godina unazad ima obicaj da gricka nokte.Da bih mu stala na put kupila sam sredstvo u apoteci strasno gorkog ukusa i delovalo je,ali donekle.Zadnjih par meseci je poceo da kida nokte,a kada vise nema noktiju,pocinje da kida kozicu oko noktiju i ispod na jagodicama.Prsti mu izgledaju strasno,negde se vide i krvave pukotine!to narocito radi kada ima utakmicu i u sred utakmice kida nokte!Pricali smo mu da je to ruzno,da ce ga svi cak i devojcice zadirkivati zbog ruznih ruku.nije vredelo,kaznjavali- nije vredelo,vikala nista.inace od one dece je kada ga terate da uci,on uvek placljivo "a sto bas sad moram da ucim".I tako stalno.Molim vas,da li mozete da mi pomognete u cemu je problem pa se tako ponasa,da bih mogla da mu pomognem da to vise ne radi!

Hana Hrpka, prof.

19.03.2018. 15:15

Draga mama,
hvala Vam što ste se javili i iskazali mi povjerenje podijelivši ono što Vas muči. Htjela bih Vas pohvaliti jer ste prepoznali teškoće s kojima se susreće Vaš sin i odlučili potražiti savjet. Cijenim Vaše povjerenje i pokušat ću Vas što bolje razumjeti.
Kažete da Vaš sin od jedanaest godina unazad par godina grize nokte te prepoznajete da je zadnjih nekoliko mjeseci počeo kidati nokte, kožicu oko noktiju i na jagodicama. Navodite da to najviše radi kada ima utakmicu te da ste mu pokušali pomoći mazanjem sredstva gorkog okusa na nokte, ali da nije u potpunosti djelovalo. Osim toga, pokušali ste ga odgovoriti od takvog ponašanja razgovorom i kaznama. Vjerujem da Vas zabrinjava kada vidite kako mu izgledaju prsti i da mu želite pomoći da to prestane raditi.
Griženje noktiju jedna je od najčešćih navika koje se pojavljuju u dječjoj dobi. Kao jedan od razloga griženja noktiju kod djece stručnjaci navode nošenje sa stresnim situacijama, a takva situacija može biti sportska utakmica. Griženje noktiju pruža nesvjestan osjećaj ugode koji osobi pruža utjehu u stresnim situacijama, a može i smiriti osobu prije obavljanja nekog teškog zadatka. U većini slučajeva griženje noktiju je bezopasna navika, ali dugotrajno može dovesti do ozbiljnih posljedica, kao što su nepravilan rast noktiju, ozljeda tkiva oko noktiju, nisko samopoštovanje ili negativno vrednovanje vršnjaka. Kada griženje noktiju preraste u dugotrajnu naviku i kada dovodi do ozbiljnih posljedica, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Jedan od stručnjaka kojemu se Vi i Vaš sin možete obratiti je školski psiholog, ako je zaposlen u školi Vašega sina. Stručnjaci navode da je najbolji način odvikavanja od ove navike otkriti razlog zbog kojega dijete to radi. Naveli ste da Vaš sin najviše grize nokte kada igra utakmicu. Utakmica za djecu i za odrasle može predstavljati izvor stresa jer se veliki naglasak stavlja na rezultat i na dokazivanje vlastitih sposobnosti. Pitam se kakve su metode rada trenera Vašeg sina, na koji način motivira djecu i što im govori ako naprave neku pogrešku ili izgube utakmicu. Također, htjela bih znati kolika se važnost daje utakmicama u Vašoj obitelji. Kada se dijete bavi nekim natjecateljskim sportom, važno je manji naglasak stavljati na rezultat, a veći na sam proces. Točnije, bitno je dijete pohvaliti za trud koji ulaže u trening i igru. Pitam se jeste li primijetili da Vaš sin grize nokte u nekim drugim situacijama i ako jeste, u kojima. Ako je stres zbog utakmice razlog zbog kojega Vaš sin grize nokte, školski psiholog može mu pomoći u opuštanju prije utakmice i pronalaženju drugačijih načina nošenja sa stresom.
Kažete da ste pokušali razgovarati sa sinom o toj navici i da ste ga kažnjavali zbog takvog ponašanja. Vjerujem da ste zabrinuti za Vašeg sina i da Vas ponekad može frustrirati njegova navika. Međutim, u odvikavanju od ove navike kazne i prijetnje ne pomažu, već kod djece stvaraju osjećaj krivice zbog toga što rade. To im može dodatno povećati stres i zabrinutost, a takvi neugodni osjećaji mogu djecu još više potaknuti na griženje noktiju jer im ono pruža osjećaj smirenja i ugode. Smatram da je važno da sinu objasnite koje su moguće posljedice griženja noktiju te da se zajedno dogovorite na koji ćete se način boriti protiv te navike.
Osim razgovora sa psihologom, postoje i neki drugi načini kojima možete pomoći sinu. Kada primijetite da Vaš sin grize nokte, možete mu ponuditi neke zamjenske aktivnosti koje će njemu biti privlačne, a koje će mu držati ruke zaposlenima (anti-stres loptica, pisanje, crtanje). Također, možete sinu na prste nalijepiti flastere da ga podsjećaju na to da grize nokte. Htjela bih Vam naglasiti da odvikavanje od bilo koje navike može trajati neko vrijeme te je potrebno naoružati se strpljenjem. Tijekom tog proces, bitno je da pohvalite sina svaki put kada primijetite da ne grize nokte u situacijama kada bi ih inače grizao. Tada će se osjećati zadovoljnije i uspješnije te će mu to dati snage za nastavak odupiranja toj navici.
Vidim da ste zabrinuti zbog sina i da Vas cijela situacija opterećuje pa me zanima na koji se način Vi nosite s time. Pitam se imate li nekoga u okolini s kime možete razgovarati o svojim brigama. Smatram da razgovor sa školskim psihologom, osim što može pomoći Vašem sinu, može pomoći i Vama. Stoga Vas potičem da otvoreno razgovarate s njim i da suradnjom pomognete Vašem sinu da se odvikne od grizenja noktiju i da nauči neke adekvatne tehnike nošenja sa stresom, o kojima Vam nešto više može reći i psiholog.
Bilo bi mi drago kada biste nam odgovorili na pitanja kako bismo vas mogli bolje razumjeti i pomoći Vam. Možete se javiti i na telefonsku liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati te na chat svakim radnim danom od 17 do 20 sati. Također, možete potaknuti i sina da se javi na dječju liniju na broj 116 111 ili na chat u istom radnom vremenu.
Želim Vam puno sreće i hrabrosti u daljnjim koracima,
Hana Hrpka, prof.

Maja0108

22.03.2018. 07:45

Postovana Prof.Hana,
Isla sam pre par dana kod skolskog psihologa na razgovor,pre svega da vdimo i uzrok i da pokusamo da nadjemo resenje za to sto radi.
Moj sin vise ne gricka nokte nego kida nokat o nokat i meso na jagodicama i zanokticama prstiju.
Skolski psiholog je obavio razgovor sa njim i kaze da je trenutno mnogo opterecen odnosom jednog ili dva druga ,da ga vredjaju,psuju,zovu ga nekim nadimkom iz nekog crtanog filma-sto mu ne odgovara,pa odreaguje tako sto udari druga,a onda kida zanoktice od krivice sto ga je udario.Tako joj je objasnio.,Inace neka od te dece zajedno sa njim treniraju.
Ona kaze da on ima ulogu kako bih vam pojasnila,kao da trpi na neki nacin psihicko nasilje(doslovce njenim recima" i jeste nasilje i nije"blunk,jer na njihove provokacije odgovara,a onda oni jos vise to rade,pokusala je da mu objasni da ih ignorise,da to vise ne radi.
Dogovor je ostao da obavi jos par razgovora sa njim,pa da vidimo sta dalje.
Iskreno zelim da mu pomognem,ako ne resimo u skoli sa psihologom,postoji i u Skolskom dispanzeru psiholog pa bih ga odvela,sta vi mislite o tome?
Da li treba kako ona kaze "kopati"dublje u srz problema?Ja licno smatram da treba jer kako drugacije da mu pomognemo!
Hvala vam na odgovoru,kao i na savetu da ga ne kritikujemo,jer sam se plasila kako da postupimo a da ne napravimo gresku.
Probala sam flastere da mu lepim na svih deset prstiju sada za vikend ali je svih deset poskidao i opet isto radio,sto se tice pritiska na utikmici-niko od nas iz porodice ga ne tera ni da trenira fudbal,sam je izabrao i niko iskreno ni kad gube ne pridaje nekakav znacaj tome(bilo pa proslo idemo dalje)!Pobedicete sledecu!
Da bih vam pojasnila blize, vrlo dobar je djak i isto tako od njega ne trazimo da bude odlican,ali mu jasno kazemo da nije u redu da dobija veoma slabe ocene poput jedinica i dvojki!Stekla sam utisak bar tako on izgleda da se nesto i ne sekira kad dobije trojku,dvojku!
Motorika mu je slabija,malo je sporiji,nosi naocare,slabo prihvata obavezu da uci,jedino ako ja sednem sa njim da citam i preslisavam ga !
Nadam se da sam vam malo blize opisala sina!

Maja0108

23.03.2018. 16:40

I jos nesto da ne izostavim,sin je veselo,vedro,dosta zivahno dete,pun je pozitivne energije,ali i on voli da se zadirkuje!Tako se i ponasa sa mladjim bratom!
Kida nokte i van utakmice,u skoli.Javili bi vam se telefonom,ali nismo iz Hrvatske!Zelimo da cujemo vase misljenje,a ako mislite da treba mozemo ga odvesti kod drugog psihologa da radi sa njim na oslobadjanju od stresa,kao sto ste nam rekli!
Puno pozdrava

Hana Hrpka, prof.

26.03.2018. 22:40

Draga mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju i pojašnjenju situacije. Drago mi je što ste otišli školskom psihologu. Vidim i da ste razgovarali s njim o tome što Vaš sin proživljava te mi je drago što ste dobili povratnu informaciju. Ipak, žao mi je zbog toga što mu se događa.
Ponašanja koja Vam je psihologinja opisala mi zvuče kao vršnjačko nasilje, odnosno bullying. Iz toga što Vam je ona rekla, stekla sam dojam da nije sigurna radi li se o tome. Ako sam dobro shvatila, ona misli da se može reći da se radi o nasilju, ali isto tako kaže i da Vaš sin nekad odreagira nasilno prema drugoj djeci.
Vršnjačko nasilje može poprimiti različite oblike. Postoji tjelesno nasilje, ali i verbalno koje uključuje vrijeđanje, nazivanje pogrdnim imenima i tako dalje. Osim toga, postoji još socijalno vršnjačko nasilje koje se manifestira tako da djeca isključuju druge vršnjake iz društva, a postoji i nasilje na internetu među vršnjacima. Nekada je teško procijeniti radi li se o vršnjačkom sukobu ili o nasilju. Sukob među vršnjacima je trenutan, traje kraće i djeca ga mogu sama riješiti. S druge strane, vršnjačko nasilje traje dulje i u pravilu je karakterizirano razlikama u moći. Primjerice, više djece napada jedno dijete, ili snažnije dijete napada ono koje je slabije. Prirodno je da se u takvim situacijama dijete pokuša obraniti, ali uloga odraslih je u takvim uvjetima reagirati i zaštititi djecu. Drago mi je čuti da je psihologinja u školi Vašeg sina upoznata s teškoćama na koje on nailazi i da je spremna raditi s njim kako bi mu pomogla jer je to i uloga stručnih suradnika u školama. Iz Vašeg upita mi se čini da se pitate je li potrebno da potražite psihologa i negdje drugdje. Mislim da je najbolje da se o tome posavjetujete s njom, da ju pitate što joj se čini kako je Vaš sin i da ju zamolite da procijeni može li ona raditi s njim ili je potrebno obratiti se nekom drugom stručnjaku. U svakom slučaju, vrlo je pohvalno što se joj se obratili i što ste spremni potražiti drugo mišljenje, ako to bude potrebno. Potičem Vas da se za početak svakako obratite njoj i zajedno dogovorite neki plan za Vašeg sina.
Ako Vam se pojave neka nova pitanja ili dileme, možete mi se ponovno javiti, ali i pisati Hrabrom telefonu na e-mail savjet@hrabritelefon.hr. Zaista sam stekla dojam da ste motivirani i ustrajni te Vas potičem da se i dalje tako trudite biti uz sina i pomoći mu da prebrodi teškoće na koje nailazi u životu.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Maja0108

18.06.2018. 22:10

Draga Hana,hvala vam puno na pomoci i pre svega na podrsci.Idemo kod drugog psihologa u Dispanzeru.Sin je vec posle 2-3 odlaska,bar mi se tako cini smanjio kidanje prstica.Psiholog nam je objasnio da to radi naravno od nervoze(neko gricka nokte,neko vrti kosu),da nije nista alarmantno,ali da ce ipak polako sa njim da radi da bi to prestao.Kaze lakse mu je da ga"bole prsti nego dusa"kada oseti teskobu,jer je veoma osetljiv! Rekao je da ga ne opominjemo da prestane,jer niko sebe svesno nepovredjuje!
Dogovorili smo se da vidjamo tokom leta,pa cemo videti dalje!Hvala jos jednom i svako dobro vam zelim!

Hana Hrpka, prof.

21.06.2018. 17:45

Draga mama,
hvala Vam što ste se ponovno javili i ukratko opisali pomake koji su se dogodili otkad smo se posljednji put čule. Imam dojam da imate povjerenje u psihologa kod kojeg Vaš sin ide te da već sada primjećujete da mu je bolje, što me veseli čuti. Potičem Vas da i dalje ustrajete kao dosad i želim Vam ugodno ljeto!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.