Home / Forum / Specijalizacije - medicina / Dječja psihologija / Ljubomora na brata i frustracija

Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 355

Broj poruka: 1121

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26

Ljubomora na brata i frustracija

Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Lolitas

23.01.2019. 12:40

Poštovana,

javljam se jer sam zabrinuta za starije dijete koje ima 4 i pol godine. Prije 6 mjeseci sam rodila bebicu. Od tada starije dijete prolazi kroz faze zbunjenosti, ljutnje, agresije (udaranje roditelja, u ljutnji i igri, dakle neovisno o raspoloženju), kada se agreija smanjila, počeo je gristi nokte, nakon toga ga je stalno svrbila guza (stolica bo.), kako je nalaz bio uredan, preusmjerio je svoju fiksaciju na mokrenje, mokrio je svake cca 2 minute, kada je nalaz urina bio uredan, učestalost mokrenja se smanjila, ali počeo je piškiti po kupaoni, po zidu, oko školjke, u kutovima, iza vrata... Nisam sigurana kako pristupiti problemu. Pretpostavljam da su navedena ponašanja radi frustracije. Kako reagirati na piškenje po kupaoni, udaranje roditelja? Nedavno je počeo psovati. Kada je osamljen s bratom, nježan je i priča mu, kad sam ja vidljivo uz njega, često me izaziva skačući oko brata, bacakajući se i sl. Takva ponašanja su intezivnija ako je netko prisutan od prijatelja, gostiju...

Hana Hrpka, prof.

25.01.2019. 21:10

Draga mama,
prije svega, voljela bih Vam zahvaliti što ste sa mnom odlučili podijeliti svoje brige i pitanja koja Vas trenutno muče. Također, sama činjenica da ste se javili mi pokazuje da ste brižna i predana majka koja želi prema svojoj djeci postupati najbolje što može. Željela bih Vas pohvaliti za javljanje jer vjerujem kako je za to potrebna hrabrost.
Kažete kako ste primijetili da se Vaše starije dijete u zadnjih šest mjeseci, odnosno otkako se rodilo Vaše mlađe dijete, počelo ponašati neobično. Ako sam Vas dobro razumjela, ponašanja koja iskazuje su bila zbunjenost, fizička i verbalna agresivna ponašanja prema roditeljima, ali i ponašanje usmjereno na različite tjelesne fiksacije kao što je mokrenje. Iz Vašeg upita vidim da ste zbunjeni takvim ponašanjima te da niste sigurni kako biste na njih trebali reagirati.
Želim Vam reći kako mi je žao što trenutno prolazite kroz ovo stresno razdoblje, posebno zato što je ovo period u kojemu su roditelji usmjereni na lijepe vijesti jer je obitelj postala brojnija za još jednog člana. Vjerujem kako se nekada u situacijama koje Vam se događaju možete osjećati preplavljenima, nesigurno te kao da se nalazite u bezizlaznoj situaciji. Voljela bih Vam reći kako je sasvim prirodno da se tako osjećate te da mnogi roditelji doživljavaju slične situacije kada njihov prvorođenac dobije brata ili sestru. Prvorođenci su, kao i Vaše starije dijete, u svojim prvim godinama života naučili kako je sva Vaša pažnja rezervirana samo na njih i njihove potrebe. Djeca su u toj dobi potpuno ovisna o svojim roditeljima te im je teško razumjeti dolazak još jednog djeteta na koje je sada odjednom usmjerena većina pažnje. Zbog te zbunjenosti, koju ste također primijetili, može doći do različitih uznemirujućih ponašanja kojima vjeruju da će pridobiti Vašu pažnju. Tako se neka djeca počnu ponašati tipično za neku raniju razvojnu fazi kao što je na primjer, ponovno mokrenje u gaćice ili ponovno gugutanje, neka ponovno sišu palac ili, u Vašem slučaju, mokre na neprimjerenim mjestima. Ono što je bitno znati je da takva ponašanja ne treba interpretirati kao nešto namjerno ili loše, već jednostavno kao djetetov osjećaj nesigurnosti koji se manifestira kroz promjene u ponašanju.
Pitam se na koje ste sve načine do sada pokušavali djelovati na situaciju u kojoj se nalazite te jeste li svoga sina pripremali za dolazak bebe u obitelj. Ponekada odrasli misle kako ih djeca ne mogu razumjeti jer su premala, no oni dobro osjećaju da dolazi promjena. Također, kada djeca ne razumiju neku situaciju, to narušava njihov osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Ono što možete učiniti je da zajedno sa suprugom svome djetetu pokušate objasniti, na njemu prilagođen način, kako je njegov brate nedavno došao na svijet i da mu zbog toga treba puno pomoći od Vas kako bi narastao. Također, opisali ste mi kako je Vaše starije dijete vrlo nježno prema svome bratu kada su sami te vjerujem kako bi mu značilo da naglasite važnost njegove uloge u brizi za novog člana. Iz toga vidim da je Vaš sin jedno brižno dijete, da je zainteresiran za svog malenog brata te da bi moglo biti korisno kada bi ga se uključilo u neke zajedničke zadatke vezane uz brigu o bratu i za to ga pohvaliti. Tako ga primjerice možete uključiti u odabir odjeće za brata, presvlačenje, hranjenje, zajedničke šetnje te u situacijama kada Vam dođu gosti možete reći starijem sinu da odvede goste do svog brata ili nešto kaže o njemu. Također, djeca u ovom periodu mogu osjećati jake emocije poput tuge i/ili ljutnje te straha od toga da će ih roditelji manje voljeti jer ljubav moraju dijeliti s prinovom. S obzirom na to da djeca nemaju dovoljno razvijenu sposobnost da reguliraju svoje emocije, nastoje ih iskazati ponašanjima i reakcijama koje u roditeljima mogu izazvati brigu, rastresenost ili uzrujanost. Vjerujem kako Vam nije lako nositi se s ponašanjima koja ste mi opisali, no bitno mi je naglasiti kako Vas Vaš sin njima ne pokušava izazvati te povrijediti, nego da trenutno ne poznaje bolji način da izrazi svoje nezadovoljstvo. Kako su ova ponašanja moguća posljedica straha od gubitka roditeljske ljubavi, važno je da mu objasnite kako je on, bez obzira što je dobio brata, za Vas nezamjenjiv te da to ne znači da ga manje volite.
Nadalje, iznijeli ste zabrinutost glede konkretnog postupanja s obzirom na situacije u kojima Vaš sin mokri na neprimjerenim mjestima, udara Vas i supruga te tražite najbolji način kako se u njima postaviti. Pitam se kako ste do sada reagirali na ta njegova ponašanja. Vjerujem da se ponekad osjećate bespomoćno u takvim situacijama, no potičem Vas da ipak nastojite zadržati pribranost te da se, ako Vas dijete udara ili vrijeđa, spustite niže pored njega i smirenim glasom mu kažete kako Vas udaranje boli te da to ne smije raditi. Isto tako, potičem Vas da ne kažnjavate ta ponašanja jer time dijete uči samo što ne smije raditi, bez pokazivanja koja su ponašanja u redu. Naime, u ovakvim situacijama je ponekada primjerenije usmjeriti se prema uzroku, odnosno osjećajima koje Vaše dijete ima, te mu nastojati biti podrška u ovoj za njega novoj i neizvjesnoj situaciji.
Iako, kao što i sami znate, novorođenče oduzima puno Vašeg vremena i pažnje, potičem Vas da nađete neko vrijeme koje ćete posvetiti isključivo starijem sinu, barem sat ili dva. Možete raditi nešto što on posebno voli, ali ga, također, možete uključiti u neke svoje svakodnevne rutine u kojima bi Vam on mogao pomoći, od njih napraviti igru, pohvaliti ga za trud. Ohrabrujem Vas da potražite pomoć od svojih bližnjih, supruga, bake, djedova ili prijateljica koji bi možda mogli pričuvati mlađe dijete dok se družite sa starijim. Također, nadam se kako pronalazite podršku u suprugu te da možete razgovarati o svemu jer i on u ovome ima važnu ulogu.
Ako se navedene poteškoće ipak nastave duži period, možete se posavjetovati s dječjim psihologom za kojeg Vam uputnicu može dati pedijatar. Ako poželite razgovor za sebe ili imate još pitanja, slobodno nazovite liniju Hrabrog telefona za mame i tate, svakim radnim danom, od 9-20 sati na broj 0800 0800. Također, možete se javiti i e-mailom na savjet@hrabritelefon.hr.
Želim Vam svu sreću u daljnjem nošenju sa situacijom te se nadam kako ćete uskoro opuštenije uživati u svojoj dječici i njihovim radostima.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.