Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 394 | Broj poruka: 1248

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Motoricki zastoj i vrtic


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Martina0212

13.04.2022. 21:45

Pozdrav,
Mama sam djevojcice od 2.god i 4 mj. Kasnila je motoricki pa smo isli na vjezbe te je prohodala sa 1.5 god. Krenula je u vrtic sa 1 god te je prvi dan pala sa stolice te se jako uplasila. Prilagodba je trajala 2 mj uz neprestano plakanje. U jednom danu je stala plakati i od tad ne pokazuje emocije u vrticu, ne place, ne ljuti se, ne sudjeluje u aktivnostima..dok drugi plesu ona ih gleda sa strane. Kada sam tetama poslala videa kako se ponasa doma ostale su sokirane i rekle da one nista od toga nisu vidjele. Nisam poslala nista neobicno, znaci svakodnevne stvari, kako se igra, kako plese, kako jede juhu, kako "prica" na svom jeziku...Jos uvijek dosta zaostaje motoricki u smislu da ne moze po stepenicama bez pridrzavanja, skakutati na mjestu... jos ne govori, tj ne slaze recenice. Doma ima nekih 20ak rijeci koje koristi. Apsolutno sve razumije sto joj kazem. Pokazuje prstom, odaziva se na ime, plese, igra se, smije, ljuti... kad ju dovedem u vrtic, kad vidi svoje prijatelje, veseli im se, imenuje ih, meni ih pokazuje prstom ali kada ude u sobu vise im se ne veseli.. u drustvu poznate djece, igra se s njima bez problema.. kada dodemo u nepoznati prostor gdje su djeca koju ona ne poznaje, jako se srami te vuce mene da se idem igrat s njom. Prepoznaje zivotinje u slikovnici ali ih ne imenuje nego oponasa, krava je muuu, ovca je beeee... izuzetno je pazljiva, ne juri kao ostala djeca..ona ce svaki korak izanalizirat..pored svakog praga ce zastat, primiti se za stok pa onda proci... zna sama jesti sa zlicom ali ako je netko u blizini tko ce ju nahranit, pustit ce zlicu i cekat da ju netko nahrani i tako u svemu...hoda po travi ali ako je netko u blizini, trazit ce ruku da ima sigurnost. Kada dodem po nju u vrtic, a ona je na kraju sobe, jako ce pazljivo zaobic ostalu djecu uz strah da ju netko ne gurne. Mase pa pa i daje pusu samo kome ona zeli i kada zeli, npr. Tetama u vrticu nikad nece mahat ili im mahne dok ja vec zatvorim vrata. Ne voli ljude sa grubim pristupom, ali ako joj netko pride njezno bez problema ce se sprijateljit s njima, odvest ih na pod da se igraju s njom...

Hana Hrpka, prof.

19.04.2022. 23:35

Draga mama Martina,
hvala Vam što ste se javili i ovim nam upitom iskazali povjerenje. Voljela bih Vas pohvaliti što na ovaj način iskazujete brigu za kćer te posvećeno i s puno ljubavi pratite njeno ponašanje i djelujete u skladu s njime. Time pokazujete da ste spremni učiniti sve što je potrebno da Vašoj kćeri osigurate ono najbolje za njenu dobrobit.

U svojem upitu spominjete motoričko kašnjenje Vaše kćeri, kao i razne izazove u vrtićkom okruženju, poput nešto teže prilagodbe te emocionalnog i ponašajnog povlačenja nakon pada u vrtiću. Također, brine vas njen jezično-govorni razvoj i opisujete izraženu nelagodu u kontaktu s nepoznatom djecom. Stekla sam dojam da se pitate što možete učiniti kako biste kćeri pružili adekvatnu podršku u vezi izazova s kojima se suočavate.

U Vašem upitu osjećam određenu dozu bespomoćnosti i zabrinutosti te Vam želim reći da je u redu ako se tako osjećate. Roditelji u svojoj ulozi ponekad nailaze na prepreke i mogu se osjećati frustrirano, tužno, izgubljeno, preplašeno, što je sve posve prirodno. U razdoblju između prve i treće godine događaju se brojne razvojne promjene poput savladavanja govora, učenja samostalnog kretanja, razvijanja pojma o sebi, učenja socijalizacije i razumijevanja osjećaja, a svako dijete na njih reagira na sebi svojstven način. Sve to može izazvati intenzivnu frustraciju kod djece, što nerijetko rezultira frustracijom i kod odraslih.
Osvrnula bih se na dio gdje navodite da se Vaša kći srami u društvu nepoznate djece. Prirodno je da su neka djeca sramežljivija, pogotovo u društvu nepoznatih osoba. Također, u dobi od dvije godine djeca nerijetko doživljavaju razne razvojne strahove, a jedan od najčešćih je strah od nepoznatih osoba. Razvojni strahovi su reakcija na suočavanje s vanjskim svijetom i najčešće nestaju prelaskom iz jedne razvojne faze u drugu, a ono što je djeci tada prije svega potrebno su ljubav i prihvaćanje roditelja. U trenutcima kada se Vaša kćer drži Vas i vidite da joj je nelagodno, nastojte biti tu za nju i pružiti joj podršku. Možete joj reći nešto poput: „Čini mi se da ti je neugodno kad si s djecom koju ne poznaješ i to je u redu. Možeš se ići igrati s njima kada ti to budeš htjela.“ Na taj način ćete joj pružiti razumijevanje i uvažavanje emocija, što je važno jer joj time šaljete poruku da ste tu za nju, da je čujete, razumijete i volite je takvu kakva jest. To je također važno jer joj verbalizirate emociju koju primjećujete pa je na taj način i podučavate emocijama - njihovom prepoznavanju i imenovanju, te joj šaljete poruku da je u redu osjećati sve emocije - i ugodne i neugodne. Na kraju krajeva, tom rečenicom se može osjećati ohrabreno i osnaženo odlučiti se za igru s djecom ako joj to bude ugodno.

Osvrnula bih se i na situaciju u vrtiću. Spomenuli ste pad sa stolice prvi dan kad je stigla u vrtić. Kako bih bolje razumjela situaciju, pitam se kako se ponaša na drugim mjestima, primjeriece vani u parku, te sudjeluje li u aktivnostima s djecom tamo. Spomenuli ste da ste s odgajateljicama u vrtiću razgovarali o situaciji, pa se pitam kako one reagiraju kada se Vaša kćer povlači iz aktivnosti dok je s njima te kako su reagirale na sami pad. Polazak u vrtić za djecu predstavlja značajan stres, budući da im je to okruženje novo i nepoznato, a događa se i odvajanje od roditelja, zbog čega se može javiti separacijska anksioznost. Nadalje, djeci je važna predvidljivost, nenadani pad koji je doživljela mogao joj je poljuljati osjećaj predvidljivosti i sigurnosti u vrtićkom okruženju. Moguće je da se nesudjelovanjem u aktivnostima Vaša kći štiti od novih padova ili nepredvidljivih okolnosti. U tom pogledu bi moglo koristiti da joj nastojite ponovno osigurati predvidljivost na način da joj prije odlaska u vrtić kažete što će sve tamo raditi, kako će izgledati njen dan, kada ćete doći po nju i slično.

Što se tiče Vaših briga u vezi govornog razvoja Vaše kćeri, većina djece do navršene dvije godine lako slijedi jednostavne upute i može izgovoriti najmanje 50 riječi. Djeca u dobi između druge i treće godine u pravilu doživljavaju intenzivan razvoj govora te bi do navršene treće godine trebala slagati jednostavne rečenice te imati razvijen vokabular od 200 do 300 riječi. Dječji rječnik se može obogatiti govorom usmjerenim na dijete (kratke rečenice, naglašena intonacija, jasne stanke i jasni izgovor riječi, ponavljanje novih riječi u različitim kontekstima). Također, govor možete poticati kroz igru, primjerice pjevanjem pjesmica koje uključuju pokrete i riječi, čitanjem priča te postavljanjem pitanja koja zahtijevaju promišljanje.

S obzirom na sve navedeno, pitam se je li Vaša kćer bila uključena u neki oblik procjene ili tretmana logopeda, dječjeg psihologa ili pedijatra. Pitam se i ima li njen vrtić psihologa. Bilo bi poželjno da kontaktirate psihologa u vrtiću te porazgovarate s njim o svemu što Vas brine. Psiholog Vam može pružiti podršku, korisne smjernice i objašnjenja oko kojih se interesirate. Pitam se kako Vam to zvuči.

Nadalje, spominjete da Vaša kći može sama jesti i hodati, ali kada je netko u blizini traži pomoć. Svakom djetetu, posebice u tako ranoj dobi, puno znači pažnja odrasle osobe koju time dobiva. No, ako primjećujete da određene razvojne zadatke uspješno izvršava i sama, slobodno joj omogućite samostalnost. Na taj način se kod djece potiče razvoj autonomije i samopouzdanja.

Voljela bih naglasiti da je roditeljstvo izazovno te je važno misliti na sebe i uzimati vrijeme u kojem ćete raditi nešto samo za sebe. Nadam se da izdvajate to vrijeme jer na taj način ne samo da činite nešto dobro za sebe, već i obnavljate energiju kako biste mogli provoditi kvalitetno vrijeme sa kćeri. Također se pitam imate li u roditeljstvu, kao i životu općenito, podršku oca djevojčice, obitelji ili drugih bliskih osoba.

Ako budete imali daljnjih briga ili Vam bude potrebna podrška, slobodno se ponovno javite ovim putem ili nazovite besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800, dostupnu svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Pozivi su besplatni, a sve što kažete na liniji je povjerljivo i anonimno. Ako Vam je ugodnije pisati, možete se javiti i e-mailom na savjet@hrabritelefon.hr.

Želim Vam puno radosti i veselih trenutaka s Vašom kćeri!
Hana Hrpka, prof.