Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 386 | Broj poruka: 1226

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Ponašanje kod dvogodišnjaka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Mumofmia

05.09.2021. 12:45

Poštovana
Imam djevojčicu od dvije godine i 3mj. Zdrava, napredna Al u jednom me brine. Naime na druge ljude reagira sa pobunom. Kad joj se netko obrati samo mu kaže papi( u prijevodu ne obracaj mi se). Neki odrasli su izuzetci, odmah se prilagodi. Sad smo bili na go i svih 15 dana nije htjela baki nikako. Samo kad bi joj se obratila, krenula bi sa vikanjem. Kod kuće je s nama jako dobra, priča, pjeva pjesmice Al čim je netko drugi u blizini ili kad idemo kod nekoga, treba joj dosta da se opusti. Sad ne znam da li je to samo faza ili. Hvala na svakom odgovoru

Hana Hrpka, prof.

08.09.2021. 21:25

Draga mama,

za početak Vam želim zahvaliti što ste se javili i time mi iskazali svoje povjerenje. Iz Vašeg sam upita stekla dojam da ste brižna i odgovorna majka koja aktivno prati razvoj svog djeteta i posvećuje pažnju promjenama koje primijeti.

Ako sam dobro razumjela, majka ste dvogodišnje djevojčice koja je urednog razvoja, no brine Vas što na druge ljude, osim Vas roditelja, reagira vikanjem. Kažete i kako se takvo ponašanje ne javi kod susreta sa svima, nego da se na pojedine odrasle brzo privikne. Ono što Vas brine je to što ste dojma da djevojčici ponekad treba dosta vremena da se opusti u blizini drugih ljudi i što u susretu s njima zna burno reagirati pa se pitate je li to uobičajena faza koja će proći odrastanjem.

Prirodno je osjećati zabrinutost u situacijama u kojima primijetite promjene kod djeteta i htjela bih Vas pohvaliti što ste odlučili podijeliti svoja pitanja i brige i potražiti pomoć stručnjaka. Dijete odrastanjem prolazi kroz različite razvojne faze i svaka od njih sa sobom nosi različite procese i promjene. Uobičajeni dio odrastanja i razvoja emocionalnog dijela kod djece su i faze u kojima se pojavljuju i prevladavaju brojni strahovi. Dijete se kroz odrastanje suočava s vanjskim svijetom i počinje strahom reagirati na sve što je nepoznato i strano. Takvi strahovi najčešće nestaju spontano, prelaskom djeteta iz jedne u drugu razvojnu fazu i uglavnom ne zahtijevaju stručnu pomoć. Ono što je u tim fazama potrebno djetetu su podrška, razumijevanje i prihvaćanje kako bi ono samostalno savladalo sve razvojne strahove.
Iz ovoga što ste u svom upitu opisali, čini mi se da dijete prolazi kroz razvojnu fazu u kojoj se javlja strah od nepoznatih ljudi. U razvojnoj fazi od rođenja do druge godine života najčešće su prisutni razvojni strah od odvajanja od emocionalno najbližih osoba, odnosno separacijska anksioznost i strah od nepoznatih ljudi. Strah od odvajanja od osoba s kojima dijete provodi najviše vremena može se često primijetiti u situacijama u kojima djetetu bliska osoba odlazi iz prostorije i odvaja se od njega, a ono nije sposobno u toj dobi shvatiti pojam vremena, odnosno da je taj odlazak privremen i da će se bliska osoba ponovno vratiti. U tim situacijama dijete često zna burno reagirati izraženim plakanjem, a na sam intenzitet izražavanja straha mogu utjecati razlike u temperamentu djece. Dijete u prvim godinama života taj strah ne može verbalizirati, stoga reagira na druge načine iz kojih roditelji uočavaju osjećaje koje ono doživljava. Uobičajeno je da tek nakon treće godine i daljnjeg razvoja govora, dijete može verbalizirati pojedini strah i navesti čega se boji. Također, u dobi od dvije godine, dijete osjeća strah u prisustvu nepoznatih osoba, odnosno osoba prema kojima nije privrženo i jednako tako se mogu javiti burne reakcije. Preporučljivo je dijete polako i postepeno suočavati sa stvarima ili objektima kojih se boji. Vi ste u toj dobi djetetu sigurna baza i kada ste Vi u blizini, ono se osjeća sigurno i može otkrivati svoju okolinu. Postepenim suočavanjem dijete stječe hrabrost koja mu kasnije pomaže u svladavanju straha, a kroz razumijevanje i prihvaćanje roditelja, dijete dobiva potrebnu sigurnost i zaštitu. Ono što je važno napomenuti je i da dijete uči po modelu ponašanja svojih roditelja i da prema reakcijama roditelja uči što je sigurno, a što opasno i da ponekad na djecu može utjecati i ono što osjećaju odrasli oko njih. U ovim situacijama možete pokušati prije samog susreta djeteta s drugom odraslom osobom unaprijed pričati o toj osobi, možda joj predstaviti osobu preko slike i izražavati ugodne osjećaje kroz priču. U svom ste upitu naveli kako djevojčica nekim osobama ne želi prići, no kako pojedinima prilazi, ali da joj treba dosta vremena da se opusti. To mi se čini kao proces u kojem se vrijeme prilagodbe može postepeno početi smanjivati pa Vas potičem da i dalje pratite promjene u situacijama njenog kontakta s nepoznatim osobama kao što ste i do sada. Razvojni strahovi su nešto što dijete treba savladati i ne treba ih potiskivati, a to svakako može predstavljati izazov kako za dijete, tako i za roditelje. Isto tako, ponekad taj proces iziskuje ulaganje truda i puno strpljenja. No kao i za većinu drugih promjena, tako je i za ovu potrebno određeno vrijeme. Vjerujem da će Vaša kći uz brižne i tople roditelje uspješno savladati ovaj izazov i bezbrižno početi provoditi vrijeme s novim osobama u svojoj okolini.

Ako se ponašanje Vaše kćeri u kontaktu s drugim odraslim osobama ne bude mijenjalo kroz duže razdoblje, uvijek možete potražiti stručnu pomoć psihologa ili pedijatra. Ako budete imali još nekih pitanja i briga ili Vam bude potrebna podrška, slobodno mi se ponovno javite ovim putem ili nazovite besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Puno sreće i strpljenja u daljnjim izazovima želi Vam,
Hana Hrpka, prof.