|
josk0
|
02.09.2012. 05:20
Imam 14 godina ,skoro 15 i cijeli zivot me muci 1 stvar koja me pocinje sve vise zabrinjavati...zvucat ce vjerojatno cudno ali molim pomoc
Naime nisam bojazljive naravi inace,normalan sam skroz, al imam jedan problem koji pokusavam skriti, ovako
inace me uopce nije strah stvari poput krvi,ljudskog organizma,puberteta itd al kad o tome ucimo u skoli,,posebno stvarima vezanim za pubertet , menstruacija ,polucija, razvoj, krv meni svaki sad dode od toga slabo, uznojim se ,padne mi mrak naoci i jednostavno zamantam...
kad sam sam ili negdje van prica je potpuno drugacija, tog straha kao da niti malo nema.normalno o tom mislim i razgovaram,skoro sam skroz drugaciji, ali u skoi, i na bilo kaakvim predavanjima koje moj organizam registrira da cu ih do kraja morat slusat, bilo kod doktora,bilo skola,bilo nesto drugo samo ako smo da se izrazim prisiljeni to slusat i da nemoze bit drugacije , uvijek mi dode od takvih stvari slabo i jednostavno mrak naoci i zamantam...
mozda izgleda ludo i glupo,ali nazalost istinito i veoma zabrinjavajuce, svaka lekcija pubertetu me skoro dotuce i jel to bolest,imali to svoj naziv,jel se to moze lijecit??
osim toga,ako su neke preozbiljne situacije, npr zatvoren prostor, velika visina itd, isto mi bude... imam dojam da mi taj strah dode kad se sam sa sobon kao posvadam u glavi,kao da mi neki glas govori, ti se bojis krvi,ti se bojis visine itd zamantaj...i onda to sve krene
neznam jos nikog da mu dolazi slabo od puberteta i mensturacije, a posebno ne tako od stvari koje ga inace ne plase...
najveci je problem u tom sto ja nisam plasljive naravi inace,bas sam suprotnog karaktera,i inace se tog niceg kad sam sam ili negdje na otvorenom toliko ne bojim, al kad mi se glasici nekakvi nekad posvadaju u glavi tijekom slusanja o tome, odmah mi slabo dode ...
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
10.09.2012. 21:25
Dragi josk0,
Jako mi je drago što osjećaš da je ovo sigurno mjesto na kojem možeš ispričati ono što te čini zabrinutim. Ako sam te dobro razumjela, općenito se ne smatraš bojažljivom osobom, ali primjećuješ da te u određenim situacijama preplavi strah, pojave ti se određene misli koje te uznemiruju, a ponekad i tjelesne reakcije. To se događa pri razgovoru o određenim temama u situacijama kada to ne možeš izbjeći te u nekim drugim situacijama (kao što su zatvoren prostor, visina i slično). Vjerujem da ti nije bilo lako to podijeliti sa mnom te da si se možda u početku osjećao nelagodno. Upravo zato te želim pohvaliti što si podijelio svoj problem i što si počeo tražiti rješenje.
Iz tvojeg upita sam stekla dojam da si veoma zabrinut i vjerujem da ti nije lako suočavati se sa strahovima koje doživljavaš. Međutim, strahovi s kojima se suočavaš ne moraju biti neobični ili čudni kao što si se pribojavao. Neka djeca i mlade osobe ponekad doživljavaju određene strahove koji se javljaju bez pravog razloga ili su pretjerani. To ih može zbuniti i zadavati im brige. Budući da su to strahovi koji često nemaju svoju podlogu u stvarnosti, možemo se bojati bilo koje pojave, predmeta ili situacije zbog čega tvoji strahovi nisu nimalo neobični. Strahovi izazivaju osjećaj nelagode, ali ih se ne treba sramiti već je poželjno podijeliti ih s bliskim osobama u koje imamo povjerenja te stručnjakom poput psihologa kako bi uz njihovu pomoć mogao živjeti život punim plućima, bez strahova koji te koče. Mladi se često boje psihologa ili nisu zapravo sigurni što od njih mogu očekivati, no nema razloga za strah. Psiholozi su stručnjaci koji nam pomažu u situacijama kada smo suočeni s nečim što nam je teško te nam je potrebno malo vjetra u leđa da to prevladamo.
U upitu nisi spomenuo jesi li ispričao roditeljima o svojim strahovima. Vjerujem da ti je možda pomalo neugodno, no mnoga djeca i mladi doživljavaju slične situacije i to nije nešto čega se treba sramiti. Čini mi se da je jako važno da, ako to do sada nisi učinio, podijeliš ono što ti se događa s roditeljima. Najteži izazovi s kojima se suočavamo su oni s kojima se suočavamo sami, bez podrške i razumijevanja drugih. Naši roditelji su najčešće oni kojima najvažniji na svijetu naša sreća i dobrobit i vjerujem da ti mogu olakšati prevladavanje izazova pred kojim si se našao.
Strahovi koje opisuješ su neugodni te ti u nekim situacijama stvaraju poteškoće, no uz pomoć stručnjaka se možeš naučiti kako se nositi s njima i prevladati ih. Stoga bih ti preporučila da se s punim povjerenjem obratiš školskom psihologu za pomoć. Psihologu ćeš moći detaljno opisati svoje brige i strahove te će te psiholog saslušati i savjetovati kako se suočiti sa svojim strahovima i kako ih se riješiti. Ukoliko u školi nemaš psihologa, s roditeljima možeš zatražiti uputnicu od liječnika opće prakse koji će te dalje uputiti na psihologa ili drugog stručnjaka.
Do tada bih ti voljela predložiti jednu jednostavnu vježbu koje ti može pomoći u situacijama kakve opisuješ. Osjećaj straha si opisao kao javljanje glasića te znojenje, osjećaj slabosti, vrtoglavicu, mrak pred očima. To su tzv. fiziološke reakcije uznemirenosti i javljaju se kad je osoba pod velikim stresom. U takvim situacijama je vrlo važno pravilno disati jer ćeš na taj način opustiti tijelo i um. Stoga idući put kad osjetiš da će te uhvatiti osjećaj straha, pokušaj izvesti ovu vježbu disanja: Stani s rukama opuštenim niz tijelo i udahni zrak kroz nos. Pokušaj udahnuti zrak iz trbuha i ne micati gornji dio prsnog koša. Zatim nasloni ruku na trbuh i ispusti zrak kroz usta, pritom neka ti trbuh bude opušten i miran. Ponavljaj udisanje i izdisanje polaganim tempom dok ne osjetiš da si se malo primirio. Ono što je najvažnije je da dišeš polako i duboko, iz trbuha i da se pokušaš u potpunosti usmjeriti na svoje disanje.
Ukoliko bi volio porazgovarati o tome s nekim tko te može saslušati i ohrabriti preporučam ti da se javiš Hrabrom telefonu, čiji će volonteri rado porazgovarati s tobom i pružiti ti podršku. Njegova besplatna i anonimna savjetodavna linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20h na broju 0800 0800, a možeš im se obratiti i putem chata (radnim danom od 15 do 18 sati na stranici www.hrabritelefon.hr/chat) ili e-maila (hrabrisa@hrabritelefon.hr).
Na samom kraju željela bih još jednom pohvaliti tvoju spremnost da sa mnom podijeliš ono što te čini zabrinutim. Nadam se da ćeš uskoro uz pomoć stručnjaka osjetiti da tvoji strahovi polako postaju dio prošlosti i ponovno se osjećati sigurno i slobodno. Sretno i samo hrabro naprijed, vjerujem da ćeš uspjeti!
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
