Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 427 | Broj poruka: 1386

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Dijete u potpunosti odbija hranu


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

ZubaTruba

18.06.2012. 14:20

Poštovani,

imam sina starog 2 i pol godina. Unatrag godinu dana počeo je slabo jesti, sve slabije s vremenom, da bismo sad došli do toga da jede samo mlijeko i čaj, ponekad jogurt. Slatkiše bi jeo, ali mu ih strogo ograničavamo, odnosno ne jede ih. Počeli smo ograničavati i unos mlijeka, na max 5-6 dcl dnevno, jer smo dobili takav savjet od pedijatrice. Unatoč ograničenjima, odbija svu hranu, pripremljenu na bilo koji način.

Obzirom da je normalno razvijen, kod pedijatrice nismo naišli na razumijevanje. Ne gubi na težini, ali niti ne dobiva.

U posljednje vrijeme primjećujem da je često loše raspoložen, bezvoljan, plačljiv i nezainteresiran za igru. I uvjerena sam da je to zbog manjka kalorija i nedovoljno raznolike prehrane. Jer kad nešto pojede, raspoloženje mu se vrlo brzo popravi.

Iako nismo radili detaljne pretrage, pedijatrica isključuje fizičke uzroke odbijanju hrane. Stoga se obraćam vama, tražeći druge uzroke našeg problema i smjernice za pravilno postupanje s djetetom.

Hvala unaprijed na vašem odgovoru. Lijep pozdrav!

Hana Hrpka, prof. psih.

27.06.2012. 11:55

Poštovanje,

Vjerujem da ste veoma zabrinuti oko problema sa sinovom prehranom. Zdrava i uravnotežena prehrana je nužna za zdravlje. Iz Vašeg upita vidljivo je da ste suočeni s tim da Vaš sinčić u posljednjih godinu dana nema takvu prehranu.

Vidi se da ste motivirani riješiti problem. Odlazak pedijatru je odličan prvi korak jer je zaista moguće da djeca odbijaju hranu jer osjećaju fizičku nelagodu zbog nje, zbog alergija, grčeva ili nekih drugih fizičkih uzroka. Drago mi je što se pokazalo da Vam je sin zdrav. Vjerujem da je i Vama olakšanje znati da se loše prehrambene navike nisu rezultat bolesti niti da su se odrazile na njegovo zdravlje.

Napisali ste da održava tjelesnu težinu što znači da ipak dobiva dovoljne količine kalorija. Mlijeko, zaslađeni čajevi i jogurt mogu biti izvor dovoljno kalorija. Isto tako, ako dijete mnogo pije, moguće je da uistinu ne osjeća dovoljnu glad da bi pojeo nešto što mu nije osobito fino. Tekućine zbog svog volumena smanjuju osjećaj gladi. Želudac je u biti pun, bez obzira što se ne radi o hrani niti o jako kaloričnim namirnicama.

Također ste napisali da želi jesti slatkiše. Većina djece preferira slatku hranu, no njome se dobivaju samo kalorije, ali ne i sve potrebne hranjive tvari. Djeca znaju izrazito inzistirati na jednoj vrsti hrane koja im se sviđa, često su to slatkiši i odbijaju jesti bilo što drugo. Roditelji se u takvim slučajevima zabrinu jer dijete nije ništa jelo te mu daju ono što traži. Odrasli često smatraju da je bolje da dijete pojede išta nego da bude gladno. Takva reakcija roditelja djetetu poručuje da može dobiti onu hranu koju hoće odbijanjem svega drugoga i zapravo se povećava vjerojatnost da će odbiti svu ostalu hranu. Ukoliko dijete želi jesti samo jednu stvar koja za njega nije zdrava i odbija svu drugu hranu, ponekad je dobro dopustiti djetetu da neko kraće vrijeme ne jede. Dijete može preuzeti odgovornost za svoje hranjenje i možete biti sigurni da neće dopustiti da dulje vrijeme bude gladno. Ako je dijete uistinu gladno pojest će i nešto drugo, a nekoliko sati bez hrane mu neće naštetiti. Roditeljima je često teško djetetu uskratiti nezdravu hranu, pogotovo ako dijete protestira i ako je jako uporno, no važno je imati na umu dugoročne koristi koje može donijeti samo dosljednost. Rekli ste da mu ne dajete slatkiše, što je dobra odluka, jer biste time ne biste postigli ništa konstruktivno.

Napisali ste da mu se raspoloženje popravi nakon što nešto pojede. Što tada jede i kako izgleda to hranjenje? Što se točno događa? Iako kažete da većinu vremena odbija hranu ipak nekada jede. Bitno je osvijestiti što se događa kada uspije nešto pojesti. Tko mu daje hranu? Postoji li osoba od koje češće uzima hranu? Što mu osoba pri tom govori? Jede li dječak sam ili ga netko drugi hrani? Takve situacije mogu uvelike pomoći u identificiranju toga što je problem ili pak kako ga riješiti.
Bolje raspoloženje nakon hranjenja ne mora biti rezultat same hrane nego interakcije tijekom hranjenja. Npr. ako ste posebno nježni prema njemu dok jede, hvalite ga i sl. moguće je da mu to poboljša raspoloženje. Problemi s hranjenjem su u velikoj većini slučajeva problemi interakcije između roditelja i djeteta. Kao što je raniji primjer sa slatkišima, odbijanje može biti pokušaj da dobije ono što želi. Također, odbijanje hrane može biti pokušaj dobivanja pažnje. Ako dijete najviše pažnje dobiva kada ne želi jesti, upravo će to i raditi. U svakodnevnoj strci ponekad manje pažnje pridajemo pohvalama za dobra ponašanja te iskazivanju nježnosti i pažnje kada je dijete dobro pa već veći dio pažnje (iako negativne) dijete iskusi kada napravi nešto što nismo željeli.

Odbijanje hrane može biti i posljedica emocionalne neugode koju je dijete povezalo uz hranjenje. Djeca su prilikom hranjenja ponekad nemirna ili neuredna, što ponekad može uzrujati roditelje. Situacije kada dijete već dulje vrijeme odbija hranu unose napetost u odnos roditelja i djeteta pa već samo očekivanje ponovnih poteškoća može izazvati određenu dozu uzrujanosti roditelja. Roditeljske opomene i uzrujanost kod djeteta nenamjerno mogu potaknuti osjećaj neugode koji povezuju sa situacijom hranjenja, pa je važno ostati smiren, iako to naravno nije uvijek lako.

Još jedna stvar koja je djeci jako bitna je način hranjenja. Kada se jede, gdje se jede, jede li dijete samo ili ga netko hrani, sve su to važne komponente kada želimo uvesti reda u prehranu. Jasna struktura je nešto što djeci puno znači. Ako možete, organizirajte obroke tako da budu otprilike u isto vrijeme i na određenom mjestu kao što je npr. kuhinjski stol. Početak i kraj obroka neka budu jasni. Jednostavna rečenica kao što je „Sada ćemo jesti.“ može označiti početak obroka. Moguće je da na početku vaš sin neće htjeti jesti te će samo sjediti za stolom ili protestirati da ide raditi nešto drugo. Probajte ga pridobiti da sjedi koliko može, no nemojte previše inzistirati. Cilj je naučiti ga da su obroci ugodna aktivnost što nećete postići ako se budete svađali oko toga što ne želi ostati za stolom. Isto tako je bitno jasno odrediti kraj obroka. Djeca se često krenu igrati s hranom ili im pažnja krene lutati kada su siti. Kada to primijetite možete ga pitati želi li još jesti. Sklanjanje hrane sa stola je vrlo jasan kraj obroka. Također, ponekad je dobro ne nužno inzistirati na tome da dijete pojede sve na tanjuru. Ako želite da počisti tanjur možda je bolje servirati hranu nekoliko puta nego da se dijete sili pojesti više nego mu je ugodno. Važno je kontrolirati i međuobroke. Ako mu npr. date da popije velike količine mlijeka između dva obroka velika je šansa da neće biti gladan kada dođe vrijeme obroka.

Stvaranje granica u djetetovom svijetu nije lako, no uz njihovo dosljedno pridržavanje dijete može shvatiti što mu je činiti ako ne želi biti gladno i prilagoditi se pravilima. Otpor je očekivan, pogotovo na početku, no važno je da Vi znate zašto radite to što radite i da ste svjesni da mu sada nešto uskraćujete zbog dugoročne koristi. Vjerujem da će sin s vremenom razviti preferencije i za drugu hranu. Ako imate priliku ponuditi mu više jela pitajte ga koje mu se jede. Na taj način će obroci postati nešto u čemu on aktivno sudjeluje, a za nagradu će dobiti jelo koje želi, ali birajući između onih koje ste prethodno Vi odabrali u skladu s onim što je Vama važno. Također ga možete nagrađivati. Npr. ako pojede neko povrće može dobiti slatkiš nakon obroka ili ako ne pojede povrća taj dan možete mu omogućiti nešto što jako voli, bila to aktivnost ili možda samo zajedničko vrijeme uz gledanje crtića. Djeca mogu razumjeti takve jednostavne odnose ako im ih jasno kažete.

Nije na odmet istaknuti da je Vaš sin u dobi kada je očekivano da će dijete pokazivati otpor bez posebnog razloga. Možda vam se događa da vam kaže 'Ne.' na sve što ga pitate. To je normalna razvojna faza kada se dijete uči boriti za sebe i razvija osjećaj vlastite volje. U toj fazi djeca obično vole stvari raditi samostalno, a hranjenje nije iznimka.

Ponavljam da je cilj hranjenje pretvoriti u ugodnu aktivnost, kako za vašeg sina, tako i za vas. Vjerujem da je nakon toliko dugo vremena hranjenje postalo stresno i Vama i sinu, no isto tako imate sve što je potrebno da to promijenite. Pronađite način koji Vam najviše odgovara da se maknete od dosadašnjih negativnih iskustava. Pričajte o hrani na zanimljiv način, mogu pomoći i slikovnice ili crtići gdje se vide objedi ili mu pak možete dati da sudjeluje u pripremi ili pospremanju stola koliko može. Na taj način ćete stvoriti nova, pozitivna iskustva vezana uz hranu.

Ukoliko Vas ova ponašanja nastave zabrinjavati, toplo Vam preporučam razgovor s dječjim psihologom koji Vam može pomoći u prevladavanju ovog izazova. Vaš liječnik obiteljske medicine može Vam dati uputnicu i preporučiti Vam kome se obratiti. Također Vam možemo preporučiti i dolazak u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba čiji stručnjaci imaju iznimno iskustvo u radu s djecom te su Vam, neovisno o Vašem mjestu stanovanja, dostupni kao pomoćni kotačić u zdravom i skladnom razvoju Vašeg djeteta. Ukoliko ste iz Zagreba, preporučamo Vam Savjetovalište za roditelje i djecu u Dječjoj kući Borovje u kojem možete pronaći podršku stručnjaka mentalnog zdravlja s iskustvom u radu s djecom i njihovi obiteljiam. Savjetovalište se nalazi u ulici Bože i Nikole Bionde 32, a možete im se obratiti na broj telefona 01/6117-190.
Ako želite i smatrate da je to potrebno, uvijek možete i potražiti mišljenje drugog pedijatra kako biste bili sigurni u njegovu procjenu. Zdravlje Vašeg djeteta ipak je na prvom mjestu.

Podršku i razgovor koji Vam mogu pomoći osvijetliti situaciju koju opisujete možete potražiti i na besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona otvorenoj svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Ako Vam to više odgovara, Hrabri telefon nudi i mogućnost savjetovanja putem e-maila (savjet@hrabritelefon.hr) ili chata. Chat možete pronaći na web stranici www.hrabritelefon.hr/chat svakim radnim danom od 15 do 18 sati.

Nadam se da ste u svemu napisanome uspjeli pronaći nešto za sebe, nešto što mislite da biste mogli primijeniti. Iz Vašeg upita osjeća se brižnost i želja da svom malom dječaku pružite sve što mu je potrebno. Vjerujem da će vam Vaša brižnost i ljubav donijeti i upornost u traženju odgovora i približavanju cilju svakog dobrog roditelja, dobrobiti tog malog bića, za koje vjerujem da Vas koje Vas unatoč ponekim nedoumicama i izazovima ispunjava svojim postojanjem.

Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.

ZubaTruba

30.08.2012. 16:45

Poštovana,

iskreno se zahvaljujem na vašem iscrpnom i motivirajućem odgovoru. Pročitala sam ga nebrojeno puno puta. Moram reći da ste mi pružili puno veću podršku nego sam mislila da je putem foruma moguće.

Imali smo dug godišnji odmor, koji smo maksimalno koristili za zajedničko druženje. Razmišljala sam o vašim savjetima i pokušala ih primjeniti u našoj svakodnevici. Primjećujem pomake po pitanju prehrane mog sinčića. Počelo je sasvim pomalo, i još to nisu obroci kako ih ja idealno zamišljam, niti je svaki dan raspoložen za jelo, ali poboljšanje u smislu raznovrsnosti prehrane i količina je primjetno.

Međutim, skrenuli ste mi pozornost na širu sliku, a to je da odbijanje hrane možda nije izoliran problem, nego jedna od manifestacija emocionalne nelagode, čiji uzrok ne mogu prepoznati. Naime, prije nekoliko mjeseci prmjetili smo da žmirka. Imala sam ga namjeru odvesti na pregled vida, ali do sada nisam. U posljednje vrijeme žmirkanje je postalo puno češće i jače izraženo, a u kratkom razdoblju, unatrag otprilike mjesec dana razvio je i druge navike, koje smo, iz neznanja, ali uz nabolje namjere, pripisivali raznim razlozima. To su dodirivanje ramena bradom, mrštenje i oblizivanje. Tek sada mi je postalo jasno da se radi o tikovima. Iako čitam da su prolazni i neopasni, jako sam zabrinuta jer se iz dana u dan njihov broj povećava i postaju kompleksniji. Preplašena ovim saznanjem, a iz članaka dostupnih na internetu, prepoznala sam cijeli niz "nepoželjnih" obrazaca ponašanja koja ranije nisam primjećivala, a koja se tiču načina i stupnja razvoja govora, usmjeravanja pažnje, kontakta očima, izostanka snažne povezanosti i ovisnosti o roditeljima, te općenito socijalne interakcije. Moram reći da do prije godinu dana niti jedan od ovih oblika ponašanja, uključujući odbijanje hrane, nije bio prisutan. To se poklapa s prestankom pohađanja jaslica iz kojih smo ga ispisali u listopadu 2011.

Naručili smo se za pregled kod dječjeg psihologa u bolnici u našem gradu, čekamo termin sljedeći tjedan. Rado bih se obratila stručnom timu u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, kako ste mi savjetovali, međutim, krenuli smo prvo od lokalne bolnice. Vjerujem i nadam se da ćemo i tu dobiti korisne informacije.

Vjerojatno razumijete iznenađenje i nelagodu koju suprug i ja osjećamo suočivši se s činjenicom da su uzroci svega navedenog psihološke prirode, i da su uzrokovani nelagodom i nezadovoljstvom koje on osjeća u svojoj neposrednoj okolini, a to smo nas dvoje.

Iako ćemo skoro dobiti mišljenje psihologa, iskreno me zanimaju vaši dojmovi i napuci kako mu pomoći.

Unaprijed hvala na vašem vremenu, vašem mišljenju i savjetima.

Lijep pozdrav.

Hana Hrpka, prof. psih.

10.09.2012. 21:30

Poštovanje,

Izrazito mi je drago što ste u odgovoru pronašli korisne informacije i podršku. Isto tako, jako mi je drago čuti da se navike hranjenja Vašeg dječaka poboljšavaju. Za sve promjene treba vremena, a kada se radi o poboljšanjima često nam se čini da dolaze presporo jer naravno, želimo rezultate što prije. Drago mi je da prepoznajete važnost malih napredaka jer jedino tako možemo doći do konačnog cilja, polako, ali sigurno.

Naveli ste da ste u posljednje vrijeme kod dječaka primijetili žmirkanje te ponašanja koja smatrate tikovima, a da ste čitajući različite članke na Internetu posumnjali i na neke promjene u razvoju govora, usmjeravanja pažnje, kontakta očima, povezanosti i socijalne interakcije.

Vjerujem da Vas uznemirava pomisao na mogućnost da se Vaš sinčić možda razvija drugačije od svojih vršnjaka, no važno je imati na umu da su informacije koje pronalazimo na internetu i u literaturi često nepotpune te da nas, bez procjene stručnjaka, često mogu navesti na pogrešne zaključke. One često nabrajaju niz obrazaca od kojih se neki mogu pojaviti kao dio uobičajene razvojne linije, a razlogom za zabrinutost postaju tek kada su dio šire slike promjena u ponašanju ili doživljavanju. Također, u literaturi se obično opisuje prosječno dijete, no malo stvarne djece odgovara tom opisu. Svako dijete je posebna priča, svako dijete se razvija svojim tempom i to različito u različitim područjima, a tek stručnjak pažljivom procjenom može zaključiti je li određeni aspekt djetetova razvoja van onoga što očekujemo s obzirom na njegovu dob.

Ovim putem je doista teško zaključiti radi li se o tikovima, koliko su oni izraženi te postoji li razlog za zabrinutost na ostalim područjima razvoja, posebice budući da mi nije poznato kakva ste točno ponašanja uočili kod svojeg dječaka. U svakom slučaju, iznimno mi je drago što pažljivo pratite djetetov razvoj te što ste s brižnošću i ljubavlju uvijek spremni poticati ga. Vaša odluka da posjetite psihologa korak je koji Vam može pružiti najbolje odgovore na Vaše trenutačne nedoumice. Vjerujem da će Vam procjena stručnjaka razjasniti ima li doista razloga za zabrinutost te, ukoliko ima, kako je najbolje reagirati.

Kakav god roditeljski izazov možda bude pred Vama, u njegovom prevladavanju su najvažniji trud i toplina roditelja što vidim da Vašem sinu ne nedostaje. Stručnjaci koji su na raspolaganju su tu da Vas upute koje točno radnje s Vaše strane mogu dodatno pomoći, ali iz Vaših upita jasno vidim da imate odlične temelje.

Ispravite me ako griješim, ali kroz Vaš sam upit dobila dojam da možda razmišljate o tome da ste Vi na neki način krivi za poteškoće s kojima ste možda suočeni. Vjerujem da Vam teško pada uopće pomisao da je Vašem sinu teško zbog nečega i još je teže ako sumnjate u to da ste to mogli nekako spriječiti. Iako stres i emocionalni problemi mogu uzrokovati probleme nekim aspektima djetetovog života (npr. hranjenje , spavanje, tikovi), no oni nisu jedini razlozi pojava mogućih smetnji. Također, sama emocionalna nelagoda ne mora biti povezani s našim ponašanjima ili stavovima, već najčešće nastaje kao rezultat određene promjene koje dijete doživljava značajnom (iako je u očima nas odraslih ona možda malena). Naša nesvjesna i nenamjerna ponašanja unatoč našoj najboljoj namjeri u očima djeteta ponekad mogu izazvati određenu nelagodu, no takvi su trenuci najčešće normalni dio roditeljstva te bez prisutnosti drugih okolnosti neće imati posljedice. Na djetetov razvoj utječe mnogo čimbenika te pri traženju uzroka često ne možemo izdvojiti samo jedan uzrok neke promjene već se često radi o spletu više okolnosti, a u nastanku nekih stanja je naš mogući utjecaj gotovo beznačajan.

Iako je ovim putem gotovo nemoguće pronaći mogući razlog, ono u što sam sasvim sigurna je da ćete, i ako Vaš dječak osjeća stres ili emocionalnu nelagodu zbog nečega, dati sve od sebe da mu olakšate situaciju. Konkretne savjete je najbolje potražiti od stručnjaka koji će procjeniti o čemu se točno radi, a ja ću tada vrlo rado s Vama podijeliti još neke prijedloge kako provoditi vrijeme s dječakom kako bi poticali neka područja njegovog razvoja, ukoliko bude potrebno.

Željela bih Vas upoznati s još jednim mjestom gdje roditelji odnedavno mogu potražiti podršku i informacije, a koje nam može olakšati suočavanje s izazovima s kojima se susrećemo s našim najmlađima. Radi se o Telefončiću – savjetodavnoj liniji namijenjenoj roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Linija je otvorena od 7 do 22 sata na broju 01 4850 55, a njenim stručnjacima se možete obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr. Stručni tim telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje, s iskustvom u radu s djecom predškolske dobi i dodatnim edukacijama iza sebe.

Biti roditelj je predivna, ali i vrlo izazovna uloga, koja nas često ispunjava brojnim pitanjima. Kao što i sami znate, ono što je najvažnije su topli odnosi prema djetetu, iskrena briga i trud, a vidim da tog imate u izobilju te ne sumnjam da ćete učiniti sve od sebe da Vaš sinčić odrasta uz svu moguću potporu.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.