Još bi samo dodala, da je dosta osjetljiva, mislim, sve dosta prima k srcu. Bez obzira što ponekad u prvi moment pokaže da joj je svejedno vidim kasnije da joj bude krivo i žao, ali njeni postupci ostaju isti. U vrtiću su je sve tete hvalile, i uvijek su govorile kako je dobra, pristojna, spremna pomoći drugima sve naj, nikad s njom nisu imali problema. Ali taj njen neposluh i revolt prema meni nemogu nikako prokužiti. Nisam je umazila jer nije uvijek dobivala što je htjela, nastojim da dosta vremeno provodimo skupa (čitajući priče, sa mnom i tatom ide gdje god idemo i mi, nikad nije ostala doma, vodim je i u park i igramo se i sve) ali opet nikako nemogu dobiti kod nje da ima bar malo poslušnosti prema meni, Kada smo same doma to je super, dogovorimo se i posluša ali kada su ostali doma to je strašno, ja kao da sam netko deseti.
