|
ninaana2010
|
17.11.2017. 11:40
Poštovani,
moje djete (dob 7 god) krenuo je ove godine u prvi razred osnovne škole.
Na informacijama učiteljica napominje da je učenik bistar međutim da povremeno ne prati nastavu te da ima problem u pažnji i koncentraciji.
Također napominje da je razmažen,ponekad neposlušan te da znanje nije problem već disciplina.
Ne šeta se po razredu, sjedi uz povremeno ljuljanje stolice.
Nekoliko puta je imao fizički sukob sa pojedincima iz razreda inače ima nekoliko stalih prijatelja sa kojima se dobro slaže.
U čitanju i pisanju je napredan i nema poteškoća.Napomena od učiteljice stoji da izvrsno čita i poznaje slova.
Ja- majka sa njim radim , čitamo i učimo čak i unaprijed s obzirom da dijete samo traži ,osobito ga zanima matematika.
Ponekad kući zna sam sjesti crtati i bojati.
Generalno učenje nam nije problem ali najneugodnije mi je kad dođem u školu i kada čujem primjedbe na svog sina.
Npr: lupao je drugu djecu pred učiteljicom ,ignorira zadano već radi po svom, ometa drugu djecu dok pišu zadaće itd.
Dva puta je bio kod psihologa, a nedavno je ok nije bilo učiteljice rekao glupa učiteljica.
Često koristi ržne riječi poput: glup, odvratan,lud.
S obzirom da mi je ovo prvo dijete zaista neznam kako pristupit i kako ukloniti ova njegov negativni naboj u školi i spomenutu nedisciplinu.
Da li je to faza prilagodbe koja još uvijek traje kod njega ili su ovo indikacije za ozbiljan problem.
Želim napomenuti da je dok je bio u vrtiću također bio živahan te je znao imati sukobe sa drugom djecom.
Suprug i ja odgajamo dijete skupa i posvećeni smo mu maksimalno.
Da li je u ovoj priči potreban psiholog/defektolog ako da na koji način se pristupa ovakvoj djeci kroz pshologiju?!
Želim napomenuti da ga ja i suprug puno hvalimo i smatram da sa samopouzadnjem nema problema.
Nekoako najviše smatram da je problem neodgoj odnosno da smo mu suprug i ja previše dozvolili.
Molim Vas preporuku na koji način da pokušam riješiti ovu situaciju ili bar je poboljšati.
Unaprijed hvala!
Nina
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
21.11.2017. 22:10
Draga mama Nina,
za početak bih Vam htjela zahvaliti na javljanju i ukazanom povjerenju. Iz Vašeg sam upita stekla dojam da ste vrlo brižna majka, ali da u nekim situacijama niste sigurni što učiniti. Vidim da za svoga sina želite najbolje i drago mi je da ste odlučili potražiti savjet.
U upitu opisujete kako Vaš sin ima poteškoća s ponašanjem u školi. Kažete kako ste saznali da ne prati nastavu te da mu je teško skoncentrirati se. Isto tako, nekoliko je puta imao i fizički sukob s učenicima u razredu. Naveli ste da su se slični sukobi događali i s djecom u vrtiću. Primjećujem da Vas to čini bespomoćnom te se pitate griješite li Vi u primjeni odgojnih metoda ili je ovakvo ponašanje dio prirodnog procesa prilagodbe na novu situaciju, a razmišljate i o obraćanju stručnjaku.
Za početak Vas želim pohvaliti za brižnost i uključenost u odgoj sina. Drago mi je čuti da i suprug i Vi sudjelujete u odgoju i da ste posvećeni roditeljskoj ulozi. Mislim da je to važno i da na to možete gledati kao na prednost u razdobljima kada zamijetite neku teškoću u vezi odgoja Vašeg sina. Polazak u školu jedan je od najvažnijih, ali i najzahtjevnijih trenutaka u životu svakog djeteta. Naime, Vaš sin se u školi upoznaje s prvim velikim obvezama, susreće se s novim ljudima, kako vršnjacima, tako i učiteljima. Sve ove situacije mogu dovesti do toga da se dijete osjeća nesigurno i zbunjeno. Pravila koja vrijede u školi, drukčija su od onih na koje je navikao u obiteljskom domu pa se djetetu često nije lako prilagoditi, što rezultira promjenama u ponašanju.
U upitu ste napisali kako kod kuće zajedno učite, čitate i vježbate zadatke. S obzirom na to da mi se iz Vašeg upita čini da sve što ste naveli proizlazi iz Vaših razmišljanja i komunikacije s učiteljicom, pitam se jeste li razgovarali sa sinom o njegovom ponašanju u školi. Zanima me kako on doživljava školu i na koji način vidi svoje ponašanje. Primjerice, možda mu u školi nije ugodno i osjeća se frustrirano, a možda mu je i gradivo jednostavno i zabavno i on sam ne osjeća teškoće. Možete ga pitati o čemu razmišlja kada se tako ponaša, kako se osjeća, kako drugi u školi reagiraju na njegovo ponašanje i slično. Na taj način i on i Vi možete dobiti bolji uvid u cijelu situaciju, a sina možete potaknuti da primijeti kako se drugi osjećaju dok se on ponaša na taj način.
Ono što mi je iz upita ostalo nejasno, je kako Vi reagirate na ova ponašanja Vašeg sina, odnosno na sukobe i uvrede prema drugima. Isto tako, nisam shvatila jesu li ta ponašanja nešto što i sami primijetite i ponaša li se on tako i pred Vama, ili je to nešto za što čujete samo iz škole ili dok je bio mlađi iz vrtića. Primjerice, ako se s vršnjacima druži na primjeren način u Vašoj blizini, to može biti znak da može regulirati i kontrolirati svoje ponašanje u nekim situacijama. U svakom slučaju, mislim da je važno postaviti mu jasne i konkretne granice. Uz to, važno je da Vi budete ustrajni i dosljedni u njihovom provođenju. Pri tome možete zajedno sa svojim sinom dogovoriti pravila ponašanja koja su prihvatljiva u određenoj situaciji. Uz ta pravila, dogovorite se i što će se dogoditi u slučaju da se ona prekrše. Vjerujem da se ponekad može dogoditi da pod utjecajem sinova nagovaranja, odlučite popustiti. No, tada zbunjujete dijete i on više ne zna što od Vas može očekivati. Iz tog je razloga važno da se Vi držite dogovorenih pravila i od njih ne odstupate. Naravno, u cijelom tom procesu, jednako je važno da ste i topao i podržavajući roditelj, koji primijeti kada je dijete učinilo nešto što je dobro i za to ga pohvali. Isto tako, Vaš se sin trenutno nalazi u razdoblju kada mu roditelji predstavljaju model kako se treba ponašati. Dijete Vas promatra i onda kada Vi toga niste svjesni te upija i Vaše riječi, ali i Vaša ponašanja. Iz tog razloga, budite primjer onoga kako želite da se i Vaše dijete ponaša.
Iz upita sam shvatila kako ste bili kod psihologa dva puta do sada. Pitam se kako je to prošlo, jeste li razgovarali sa sinom o tome i kakvo je njemu iskustvo to bilo. Naime, vidim da se ponovno pitate je li potreban odlazak psihologu. Važno je da pratite promjene koje se događaju Vašem sinu te razgovarate s njim o onome što mu se događa i kako se osjeća. Međutim, ako primijetite da se događaju neke promjene koje ne razumijete i s kojima se teško nosite, važno je i korisno obratiti se stručnjaku. Naime, roditelji ponekad znaju biti nesigurni i oklijevati kada je u pitanju traženje psihološke pomoći. Međutim, kako sam već navela, u ovoj dobi Vi kao roditelj djetetu predstavljate model za ponašanje. Odlaskom psihologu sinu šaljete vrijednu poruku i učite ga kako je mentalno zdravlje važno te kako i o njemu trebamo brinuti svakodnevno.
Za kraj bih Vam voljela reći da je važno da u ovom razdoblju nađete vremena za sebe i radite nešto u čemu uživate, jer djeca uvijek osjete u kakvom su im raspoloženju roditelji. Drago mi je čuti da u svemu imate podršku partnera i nadam se da ćete zajedno dijeliti još puno lijepih i bezbrižnih trenutaka.
Nadam se da će Vam napisane informacije biti od koristi. Ako budete imali dodatnih pitanja, slobodno se ponovno javite ovim putem ili nazovite savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
