Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 370 | Broj poruka: 1177

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Problematicni skolarci


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

glissy

14.11.2017. 22:30


Poštovani,
čitajuci clanke na internetu o odgoju djece naisla sam na Vas mail i javljam Vam se u nadi da ce te mi uspjeti pomoci i dati nekakve savjete koji ce mi barem malo olaksati sadasnji zivot.
Majka sam troje djece,cetvrto je na putu..imam blizance,decke koji su krenuli u skolu..imaju 6 godina..i djecaka 3 godine.
Stvar je u tome da su starija djeca postala nepodnosljiva..stalno se tuku,psuju,svadaju se..postali su zlocesti do te mjere da sam im pocela prijetiti popravnim domom,u ljutnji cak pribjegnem i fizickom kaznjavanju a kasnije mi je samo jos gore zbog toga.pokusala sam i razgovarati s njima..i kaznjavati ih ali nista..tada su jos gori..bas me izbacuju iz takta.mlađi sin je vec sve to od njih pokupio i bojim se da ce biti samo jos gore i vise ne vidim izlaz iz situacije.vise nemam zivaca i ponekad sam toliko ljuta da im izgovorim uzasne stvari..a najgore je to sto se oni na sve to jos smiju iimam osjecaj da namjerno provociraju..bas smatram to sve cistim bezobrazlukom..zbog svega toga stalno je napeta situacija u kuci,nitko vise nema zivaca i ne moze se kontrolirati..suprug i ja smo neprestano u svadi,izludeni smo vec i molim vas da mi pomognete.hvala

Hana Hrpka, prof.

20.11.2017. 14:05

Draga mama,
na početku bih Vam voljela zahvaliti što ste javili i ukazali mi povjerenje. Vjerujem da nije lako s nekime dijeliti svoje osjećaje i situaciju u kojoj se nalazite, stoga mi je drago što ste skupili hrabrosti za javljanje. Iz Vašeg upita mogu zaključiti da promišljate o situaciji u kojoj se nalazite, a to mi govori da ste brižna majka koja je spremna na neke nove korake.
Ako sam dobro shvatila, imate tri sina, dvojicu starijih od nepunih sedam godina i jednog mlađeg od nepune tri godine te još jedno dijete na putu i zabrinuti ste oko ponašanja starijih blizanaca koji se često međusobno svađaju. Također, kažete da ste pokušali razgovarati s njima te da ste ih fizički kažnjavali, no smatrate da niste postigli ono što ste željeli. Uz to, rekli ste da imate dojam da Vas djeca na neki način namjerno provociraju. Naveli ste i da ste napeti, da se svađate sa suprugom i da općenito niste zadovoljni trenutnim odnosima u Vašoj obitelji.
Kada kažete da se navedena ponašanja Vaše djece događaju stalno, pitam se što to znači i otkada su se počela javljati takva ponašanja i situacije. Djeca često reagiraju na promjene koje se događaju u njihovoj okolini. To može biti vezano uz mnoštvo različitih uzroka, od odnosa s vršnjacima ili promjene u obitelji, poput dolaska novog člana obitelji. Djeca svoje osjećaje ponekad pokazuju na način koji nije u skladu s željama i očekivanjima odraslih te je ljutnja jedan od načina na koji ih iskazuju. Kažete da ste pokušali razgovarati s njima, no oni ne reagiraju na vaše pokušaje razgovora. Vjerujem da se u takvim situacijama možete osjećati bespomoćno i obeshrabreno. Često roditelji pokušavaju razgovarati s djecom u trenucima kada su frustrirani ili ljuti, što smanjuje vjerojatnost da će na djeci primjeren način objasniti kako to da im neko ponašanje nije prihvatljivo. Također, djeca često pribjegavaju testiranju granica i intenzivno izražavaju svoje osjećaje, što je uobičajeno za njihovu dob te je dio njihovog razvoja. Upravo zbog toga je vrlo bitno postavljanje granica i dosljednost u istom. To znači da je važno da zajednički sa svojim suprugom odlučite o granicama koje su vam prihvatljive, ali isto tako da djeci objasnite zašto je to tako. Na primjer, ako se odlučite uskratiti im neku privilegiju poput gledanja televizije, trebate im objasniti kako to da ste donijeli tu odluku i koliko će dugo to trajati te se te odluke trebate držati. Možete ih i uključiti u osmišljavanje pravila i posljedica nepridržavanja istih prije nego što se određena situacija dogodi kako biste pokušali povećati vjerojatnost da će razumjeti što očekujete . Na taj način ćete doprinijeti kasnijem poštivanju pravila i dogovora. U razgovoru s djetetom može biti koristan i koncept JA poruka. Kada se vaši sinovi neprimjereno ponašaju nije dobro reći im „Zločest si i sad nećeš smjesti koristit računalo!“ jer tim načinom vrednujete njega kao osobu tj. obilježavate ga kao zločesto dijete, umjesto da se osvrnete na ponašanje koje nije primjereno. Kada želimo ukazati da je dijete u nečemu pogriješilo važno je istaknuti neželjeno ponašanje, a ne osobine. Kada se nađete u situaciji koja Vam je neprihvatljiva, možete im reći putem JA poruka „Osjećam se ljuto kada me ne slušate jer me to boli, ako to budete i dalje radili, nećete smjeti koristiti računalo.“ Koncept JA poruka izgleda ovako: Osjećam se (važno je prepoznati kako se osjećate) kada (konkretno ponašanje koje nije prihvatljivo) zato što (zbog čega nam to ponašanje izaziva taj osjećaj), stoga želim (opis naše želje ili potrebe ). Korištenjem JA poruka izbjegava se obilježavanje druge osobe i bolje objašnjava Vaše osjećaje te olakšava drugoj osobi da nas bolje razumije.
Važno mi je naglasiti da me zabrinjava pribjegavanje fizičkom kažnjavanju i prijetnjama. Svako dijete se u svojoj obitelji treba osjećati sigurno i zaštićeno te je odgovornost svakog roditelja da mu to osigura. Fizičkim kažnjavanjem ćete možda kratkoročno dobiti željeni efekt, ali će to dugoročno na djetetu ostaviti posljedice koje mogu biti ozbiljne. Fizičkim kažnjavanjem, također, nećete ukazati na neželjeno ponašanje, već izazvati kod djeteta osjećaj straha i ljutnje koje mogu izazvati još agresivnije ponašanje djeteta u budućnosti i utjecati na njegov razvoj. Vjerujem da se, kada se često nalazite u ovakvim situacijama, možete osjećati umorno i iscrpljeno, ljuto i bespomoćno. Voljela bih da znate da su takvi osjećaji u redu. U takvim situacijama možete se udaljiti u drugu prostoriju, pokušati se primiriti te nakon toga riješiti problem koji je pred Vama. Vjerujem da se teško nositi s mnoštvom roditeljskih obveza s kojima se svakodnevno susrećete. Obzirom na to da iščekujete novog člana obitelji, važno je da nađete podršku i za sebe. To može biti netko tko Vam je blizak - suprug, prijateljica, rođak, Vaši roditelji. Vidim da nosite puno briga na svojim leđima i da želite pronaći najbolje rješenje za svoju obitelj. Mislim da bi Vama i obitelji moglo koristiti da potražite stručnu pomoć psihologa kojemu Vas može uputiti Vaš liječnik. Za svu dodatnu podršku ili razgovor oko ovog ili možda nekog drugog problema uvijek se možete javiti na liniju za mame i tate Hrabrog telefona koja radi od ponedjeljka do petka u vremenu od 9 do 20 sati, na broj 0800 0800. Volonteri Hrabrog telefona rado će Vas poslušati i pokušati Vam pružiti pomoć. Također linija je su besplatna, anonimna i povjerljiva, osim u slučajevima u kojima je ugrožen nečiji život.
Željela bih Vam ponovo zahvaliti što ste mi pružili povjerenje i obratili se za savjet. Želim Vam puno sreće u rješavanju teškoća.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.