Home / Forum / Specijalizacije - medicina / Dječja psihologija / Poteškoće u razvoju ili ljubomora??

Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 353

Broj poruka: 1118

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26

Poteškoće u razvoju ili ljubomora??

Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Beyonse

14.03.2018. 09:20

Poštovani.
Zabrinuti smo za sina 4,5god. Živimo u manjem mjestu u kojem nema puno djece tako da se nije naučio na djecu. Govori dosta čisto ali ne govori puno, sebe većinom stavlja u 3. lice uvijek ga moramo puno ispitivati da nešto kaže, zna reći što želi, mislimo da sve razumije jer ga nekada možemo na nešto privoliti ako mu obećamo nagradu. U kući mu je često dosadno, pa mu mi moramo inicirati neku igru . Problemi su nastali kada smo prije godinu i pol dobili seku. Jako je ljubomoran na nju, opet je počeo tražiti da piški u pelenu. Ne nosi pelene, ne piški po noći već 2 god ali kad mora tada traži da mu je stavim, čim piški odmah skinemo. Nažalost nisam uvijek bila strpljiva u vezi te pelene znala sam i vikati tako da to još nismo uspjeli riješiti, posjetili smo psihologa da nam pomogne u vezi tog problema ali to je stalno isto nema pomaka ni bolje ni lošije. Gledali smo crtiće toilet training, isprintali sličice, stalno mu pričamo ali zasad još ništa. Najviše voli biti vani, i jako voli kada se nešto radi, u dvorištu, u vrtu, uvijek pomaže. Voli slikovnice, jako voli slova i brojeve, brzo pamti naučio je hrpu zastava u kratko vrijeme (svaki dan po jednu novu). Voli puzzle, tobogan, penjati se. Ne voli loptu. Prije 3 mjeseca bili smo kod pedijatrice zbog prehlade i ona je primjetila da možda ima neki veći problem ( dr zna i za pelenu) jer on nije uopće obratio pozornost na nju, ona ga je ispitivala, a on je gledao u klimu i u luster. Otada smo krenuli kod radnog terapeuta, gđa kaže da napredujemo, više je među djecom, krenuo je na čuvanje u mali kolektiv od njih 15. govori gramatički točnije i počeo je obraćati pozornost na drugu djecu i zanimati se za njih npr u supermarketu dok ih prije nije tako primjećivao. Posjetili smo i defektologinju koja kaže da se na prvi pogled i kontakt čini kao da nema problem ali da se tijekom igre vide poteškoće, da nema funkcionalnu igru, dotiče se igre pretvaranja ali za njegovu dob to bi trebalo biti složenija igra i komunikacija, te nas je malo uplašila riječima da roditelji teško prihvaćaju da nešto nije u redu i da pripremimo i na najgore scenarije. Sve smo pripisivali razmaženosti i ljubomori tako da nas je to malo uzdrmalo. Što vi mislite o tome? Hvala

Beyonse

16.03.2018. 09:35

Poštovana , da se malo nadovežem. U želji da skratim dosta sam izostavila. Neko vrijeme smo posjećivali igraonicu za djecu gdje je bio 2x tjedno sa do 10 djece i 2 tete odgojiteljice ostajao je sam s njima i gdje su mi tete rekle da se većinom zaigra sam, vezao se više uz jednu tetu nego uz prijatelje. Nažalost morali smo izostajati zbog posla sada smo opet krenuli i nema problema želi ostati i igrati se. Što se tiče govora, ne mogu reći da priča malo nekada ne zatvara usta i to je super ali priča dosta jednostavno, što god ga pitam odgovori ali jednostavno, ne objašnjava, ne slaže složene rečenice. Ne možemo voditi prevelike dijaloge. Dosta često ponavlja isto. Postavlja jednostavna pitanja. I odgovara u 2 ili 3 licu npr. ako ga pitam želiš li , odgovara želiš, ideš li odgovara ideš. Rijetko će nešto prvi ispričati uvijek ga moramo pitati. U vezi igre, igrali smo se svega volio je bagere tovario je kocke, orahe u ljusci vozio traktorom, jedno vrijeme se zanimao za kuhanje tako da smo svi jeli njegova jela (kupili smo platneno povrće). Znao nam je razvući hrpu suđa, zdjela i kuhača. Puno smo se igrali u pijesku. Obožavao je trampolin. Sada se igramo sa lego kockama i vozimo autiće po tepihu s cestama dok vozi govori kamo ide npr. kod bake ili tete. Voli nam pjevati, zna 2 pjesmice i obožava kad mu plješćemo. Nemamo s njim problema kad nekamo idemo npr. u trgovinu razumije kad mu kažemo da ćemo neke slatkiše kupiti idući put, ne radi scene. Kada nam je došla seka počeo je imati ispade bijesa pogotovo kad bih je dojila tada je i on tražio pažnju. Možda sam ja tu malo pogriješila jer sam mislila kako je on velik i razumije a ona malena i treba me više ali dok je ona spavala stalno sam se igrala s njim, dok se ona probudi onda je znao bacati igračke, počeo je pričati neke izmišljene riječi želio je sve potrgati. To je donekle prošlo jer i sada dok imam više posla oko nje nekad zna prkositi, popne se previsoko ili bi se igrao s nečim što baš i nije za igru tako da moram trčati za njim. Ili ako je želim uspavati počne joj skakati oko glave i štipati je. Znam ga tada poslati u drugu sobu da se malo igra sam, raširi igračke ali se ne zaigra nego nezainteresirano sjedi. U početku je znao staviti njenu dudu, skočiti joj u kolica to je sve prošlo jedino je ostala ta pelena i mislim da nas to najviše koči, ne možemo u vrtić ni ikamo dok to ne riješimo. Što mislite o svemu, hvala

Hana Hrpka, prof.

16.03.2018. 21:00

Draga mama,
za početak bih Vas željela pohvaliti što ste mi se odlučili javiti te podijeliti brige i pitanja koje Vas muče. Vjerujem da to zahtijeva hrabrost i pokazuje mi da želite napraviti najbolje što možete za Vaše dijete. Voljela bih Vam zahvaliti na detaljnom pojašnjenju koji ste poslali nakon prvog upita, što mi omogućuje da bolje razumijem situaciju u kojoj se nalazite. Potrudit ću se odgovoriti na sve što mi se čini da Vam je važno iz upita kojeg ste poslali.
Ako sam dobro shvatila, zabrinuti ste za razvoj Vašeg sina, posebice razvoj njegovog govora i komunikacije, socijalnih vještina i razumijevanja socijalnih znakova. Kažete da su se smetnje koje ste primijetili pojavile prije godinu i pol dana kada je Vaš sin dobio sestru na koju smatrate da je ljubomoran, što pokazuje traženjem ponovnog korištenja pelene. Iz Vašeg upita sam shvatila da teškoće još niste uspjeli riješiti i da Vam se čini da Vam nestaje strpljenja za to. Otad ste bili i kod radnog terapeuta te kod pedijatra i defektologa. Također, primjećujem da Vas je zabrinuo komentar defektologinje vezano za potencijalne poteškoće kod Vašeg sina.
Odmah bih Vam željela naglasiti da, iako postoje određene smjernice i objektivni pokazatelji zdravog razvoja djece, jako je važno istaknuti da je svako dijete potpuno specifično te je moguće da kod neke djece zdrav razvoj na određene načine odstupa od istraženih normi. Stoga, prvi znakovi potencijalnih smetnji ne ukazuju odmah da se zaista i radi o teškoćama u razvoju. Već ste najbolje prve korake učinili, obišli ste nekoliko različitih stručnjaka kako biste dobili što više različitih informacija o razvoju svog sina. Iako je Vaša zabrinutost sasvim prirodna, mislim da radite puno toga za njegovu dobrobit.
Ponašanje koje opisujete da se pojavljuje od kad se rodila Vaša kćer zapravo je često kod starije djece u obitelji. Djeca u toj dobi ovise o svojim roditeljima te im je veoma teško razumjeti dolazak novog člana obitelji koji sada odjednom preuzima većinu pažnje koja je do tada bila rezervirana samo za njih. Zbog toga ponekad pokazuju ponašanja koja su tipična za prijašnja razvojna razdoblja jer vjeruju da će tako možda dobiti od Vas pažnju koju poklanjate mlađem djetetu. Tako neka djeca počnu opet stavljati prste u usta, ne žele obavljati nuždu kako su dosad naučili, počnu tepati i tako dalje. Ono što možete učiniti je zajedno sa suprugom odvojiti vrijeme i pojasniti sinu da je njegova sestra tek nedavno došla na svijet te da joj treba puno pomoći kako bi mogla biti pametna i velika jednog dana te da bi se on mogao uključiti u taj zadatak zajedno s Vama. Primjerice, može sudjelovati u brizi za sestru na način koji je siguran i adekvatan za njegovu dob. Važno je da mu istaknete kako se Vaša ljubav prema njemu ne smanjuje te da ga volite bez obzira što sada trenutno morate nešto češće paziti na njegovu sestru. Potičem Vas i da uz pomoć supruga ili nekih drugih članova obitelji ili prijatelja pronađete neko vrijeme koje ćete posvetiti samo njemu, pa makar to bilo samo sat-dva. U tim trenucima posvetite se samo njemu i nekim aktivnostima koje on voli i koje su vam zajedničke.
Što se tiče komentara defektologinje, razumljivo mi je da Vas je to preplašilo, s obzirom na to da želite svome sinu najbolje i brinete o tome kako se razvija. Čini mi se da biste to mogli s njom podijeliti kako bi Vam možda dodatno razjasnila sve opcije i načine na koji bi se razvoj Vašeg sina mogao odviti. Na temelju svega što ste mi napisali ne mogu zaključiti radi li se zaista o smetnjama u razvoju kod Vašeg sina, ali ono što bih Vam ponovno naglasila jest da slijedite upute stručnjaka jer je to najbolje što možete napraviti. Za kraj bih Vam se zahvalila što ste se javili i potražili pomoć te Vam naglasila da je iznimno važno da pronađete i podršku za sebe. Roditeljstvo je jedna od najljepših uloga, no zahtijeva mnogo truda i snage te je bitno da ponekad uzmete predah kako biste napunili baterije. Iz Vašeg upita mi se čini da nekad izgubite strpljenje, a naveli ste i da ste vikali na sina, što kod njega može izazvati brigu i strah. Vjerujem da to radite kada ste umorni i preplavljeni, stoga bi Vam odmor i vrijeme za sebe mogli pomoći da brinete o vlastitim reakcijama. Također bih Vam preporučila web stranicu Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba www.poliklinika-djeca.hr na kojoj imate dostupne razne besplatne brošure za roditelje, gdje vjerujem da ćete moći pronaći još odgovora na neka pitanja koja Vam se potencijalno jave.
Želim Vam puno sreće i svakako Vas potičem da se javite ponovno ako ćete imati potrebu i dodatnih pitanja. Također, potičem Vas da se obratite na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati, a možete poslati upit i na savjet@hrabritelefon.hr.
Puno pozdrava,
Hana Hrpka, prof.