Home / Forum / Specijalizacije - medicina / Dječja psihologija / Odvikavanje od pelena kod 3,5godišnjeg djeteta

Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 360

Broj poruka: 1138

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26

Odvikavanje od pelena kod 3,5godišnjeg djeteta

Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

dragica333

10.04.2018. 10:55

Dobar dan,
pomogli ste mi u nekoliko navrata, pa vas opet moram zamoliti za pomoć / savjet.
Imam dečkića, 3,5 godine. Još nosi pelene, na odvikavanje se spremamo čim malo zatopli.

Dijete je rođeno kao nedonošće sa 1700g, imao krvarenje 2. stupnja, dugo smo vježbali, prohodao sa 19 mjeseci, progovorio još kasnije.
Uz navedene neurorazvojne probleme nažalost rođen je sa atrezijom anusa. Imao je do sad 3 operacije, prema prognozama ne bi ih trebalo biti više. Posljedično tim operacijama i čestim hospitalizacijama, pregledima i putovanjima, dijete se premalo socjaliziralo sa svojm vršnjacima, jedino u parku, zatvorene prostore i kućne posjete nismo prakticirali jer je morao biti potpuno zdrav (svaka 2 tjedna smo morali u bolnicu, nešto na kratke preglede i konzulatacije, a nešto na višednevne hospitalizacije).

Obzirom na to, u rujnu smo se jedva izborili da krene u vrtić na 4 sata. Naravno bio je velik problem tog njegovog "kašnjenja" u razvoju, jer je psihologica nabrojala da on u tom uzrastu mora potpuno samostalno jesti, piti, obući će, svući se, i kao najveći problem - pelene. Ipak je krenuo u vrtić u dogovoru s tetama, one ga u tih 4 sata (efektivno u praksi 3) ne presvlače. Sva druga djeca u grupi idu potpuno samostalno na wc.

Trenutno mu svakodnevno dajemo laksative, portalak (prognoze su da će ih morati koristiti cijeli život, znači problem će biti u zatvoru, a ne u bježanju stolice, kao kod nekih atrezija, iako je to samo prognoza). Već se dugo ujutro budi sa suhom pelenom, posljepodnevna mu je nekad suha, a ako nije, probudi se i klekne na krevet i onako se u polusnu popiša, i nazad legne spavati. Znači ne piša skroz u snu.
I preko dana zna i kad piša i kad kaka, zna reći: idem se popišati.

Moguć je scenarij da će imati problema sa zadržavanjem mokraće jer je jedna fistula bila malko spojena sa mokraćnim kanalom i to se operiralo. To ćemo moći tek vidjeti kad krene nositi gaćice jer pelena sve upije. Tako nam je kirurg rekao.

Prošlo ljeto, kad je imao 2,5 godine smo pokušali sa odvikavanjem, ali po našoj procjeni je bio još premali, tek je par mjeseci hodao, govorio jako slabo. Znao je sjediti na tuti, ali mislim da nije razumio šta se od njega traži, iako smo zecu stavljali pelene, pa se popišao, pa je bio sav mokar, pa smo ga stavljali pišiti na tutu. Znači kroz igru, ali mislim da on nije shvaćao šta se od njega traži. Kupili smo i slikovnicu Zeko Vjeko više ne nosi pelene, i lijepe gaćice prema njegovom izboru.

U zadnje vrijeme puno razgovaramo s njim, da odrasli pišaju u školjku, da i djeca u njegovoj grupi ne nose pelene. Svaki pokušaj da ga stavimo na školjku ili na tutu jako energično odbija i traži pelene, veli da će pišati i kakati samo u pelene. Inače, od školjke je uvijek bježao, nikad nije htio sjesti na nju, čak sam ga jednom ja probala staviti sebi u krilo.

Jedan od savjeta koji smo dobili je: skinuti mu pelene, neka piša i kaka sve naokolo, kroz dan-dva-5-10-50 (??) će shvatiti da mora na wc ili će biti mokar.

Drugi savjet mi je neki dan dala teta u vrtiću (oni navodno tako odvikavaju "veliku" djecu od pelena), ako se slučajno popiša ili pokaka u gaćice, daju mu čistu odjeću neka se sam preskine. Dok to ne učini nema igranja, nema jedenja, nema ništa. Znači potpuno sam bez ičije pomoći se mora preskinuti. Meni ta tehnika vuče na veliko posramljivanje djeteta, i to još pred cijelom vrtićkom grupom.
Jedno vrijeme smo mislili da kad vidi ostalu djecu kako nemaju pelene i idu na wc da će i on tražiti i htjeti, ali njega uopće nije briga nažalost.

Možda bi te sve tehnike i bile ok za zdravu djecu, ali nama se javlja taj problem njegovog kroničnog zatvora. Znači, ne smije nam se desiti situacija da on kad mu se kaka zadržava stolicu, šta bi se veoma lako moglo desiti ako ćemo ga posramljivati pred svim prijateljima. Njegova toliko puta šivana i spajana crijeva ne mogu podnjeti zadržavanje i jako tvrdu stolicu, lako dođe do pucanja, i ostalih, moguće i kobnih posljedica.

Stoga vas molim za savjet kako i na koji način njega udobrovoljiti da shvati da je "super" bez pelena, da se piša i kaka u tutu, da se ne mora bojati sjesti na školjku, i ostalih stvari vezano za odvikavanje od pelene. Jer čim on veli: Idem pišati, ja velim: hoćeš na tutu ili wc, a on počne vikati i plakati da neće, da bi on u pelenu. Nema mi baš prevelikog smisla dijete na silu gurati da sjedne na školjku?

Budući da smo u kontaktu i sa roditelima djece rođene s atrezijom iz cijelog svijeta, većina njihovih kirurga savjetuje odvijavanje od pelena u dobi od 5-6 godina, što mi ne želimo čekati jer nas i sad već gledaju kao neko čudo i lijene roditelje koji se uopće ne žele malo potruditi oko djeteta i čistiti popišane parkete. A da ne govorim o problemima u vrtiću.

Ispričavam se na malo podužem obrazloženju, hvala vam lijepa za sve savjete i sugestije.
lp




Hana Hrpka, prof.

12.04.2018. 21:35

Draga mama,
hvala Vam na javljanju i povjerenju koje mi ukazujete. Voljela bih pohvaliti Vašu brigu, spremnost za traženje pomoći, ali i trud koji ulažete u traženju dodatnih informacija čime pokazujete svoju spremnost na pružanje što kvalitetnijeg odgoja Vašeg sina.
U svom upitu detaljno ste opisali stanje Vašeg sina i situaciju u kojoj se nalazite. Vaš dečko ima 3 godine, još nosi pelene, a krenuo je u vrtić na 4 sata dnevno i za to ga vrijeme tete ne presvlače. Opisali ste nekoliko pokušaja kojim ste nastojali odviknuti sina od pelena, međutim on i dalje odbija vršiti nuždu na tuti ili wc školjci. Spominjete da je odluka o tome važna zbog toga što je on rođen s atrezijom anusa. Također, spominjete kako inozemni kirurzi preporučuju skidanje pelena djeci s atrezijom u dobi od 5 do 6 godina, međutim Vi biste u toplijem razdoblju nastojali odviknuti ga od pelena. Ako sam Vas dobro shvatila, brine Vas okolina koja na neki način vrši pritisak da je već vrijeme za skinuti pelene.
Vjerujem da želite da se Vaš sin uklopi u vrtićku grupu. Isto tako, iz svega što ste naveli vidim kako ste brižni i kako činite sve što možete kako biste ovaj razvojni izazov uspješno riješili. Također, htjela bih Vas pohvaliti što ste dobro uočili kako prijedlozi teta iz vrtića nisu primjereni i ne bi služili kao ispravan model za odvikavanje od pelena.
Obično se djeca počnu odvikavati od nošenja pelena s dvije godine, međutim treba imati na umu kako je to individualno za svako dijete. Dok neka djeca to učine ranije i s lakoćom, drugoj treba više vremena i kasnije budu spremna ići na tutu. Stoga je važno pratiti njihov ritam. Rekli ste kako Vaš dječak dosad nije shvaćao što zapravo znači obavljati nuždu i na koji način. Prepoznavanje toga, kao i mogućnost izricanja potrebe te pokazivanje želje za samostalnošću, važni su faktori u odvikavanju od pelena. S obzirom na zdravstveno stanje i operacije koje je prošao, moguće je kako njemu proces odvikavanja bude teži. Kao što ste dobro primijetili, zbog navedenih problema sa stolicom potrebno je voditi računa o načinu na koji će se Vaš dječak odviknuti od pelena, a izlaganje djeteta tome da se samo presvlači pred vršnjacima sigurno nije dobra metoda.
Osim predloženih metoda, pitam se jeste li možda razgovarali s drugim stručnjacima poput psihologa ili nekih zdravstvenih djelatnika kako biste dobili konkretnije savjete koji se odnose na djecu sa sličnim poteškoćama. Mislim da je važno da o tome za početak razgovarate sa stručnjacima, odnosno liječnicima, jer vjerujem da način odvikavanja od pelena u njegovom slučaju ne treba promatrati samo iz psihološkog aspekta, već i medicinskog. Što se tiče psihološke pomoći, smatram da bi razgovor sa psihologom pružio podršku i Vama za prolazak kroz cijeli proces koji može biti iscrpljujući, što zbog samog odvikavanja, što zbog nepodržavajuće okoline. Vjerujem kako činjenica da Vaš sin još vrši nuždu u pelene može u Vama izazvati osjećaj neuspjeha, međutim njegov razvoj kasni u nekim segmentima i stoga je očekivano kako će se to odraziti i na odvikavanje koje će doći nešto kasnije. U svakom slučaju, važno je poštovati njegov ritam i spremnost. Iz navedenih razloga, potičem Vas na javljanje zdravstvenim stručnjacima kako bi ovaj proces prošao što uspješnije i povoljnije za Vašega sina. Važno je da u cijelom procesu ostanete smireni i opušteni. Iako roditelji često pokušavaju pred djetetom sakriti zabrinutost ili napetost, djeca to osjete i vide kroz neverbalno ponašanje. Isto tako, bitno je da razgovarate s odgajateljicama iz vrtića o metodama koje Vi koristite i probate postići konsenzus kako se Vaš sin ne bi osjećao zbunjeno zbog različitosti pristupa. Potičem Vas da im iskreno kažete što Vam je u redu i što biste voljeli.
Za kraj, htjela bih Vas uputiti na telefonsku liniju ,,Telefončić'' čija je usluga namijenjena roditeljima i svima koji se brinu za rani razvoj djece (od rođenja do 7 godine). Možete ih kontaktirati na broj 01 4850 555 radnim danima od 13 do 19 sati ili im se obratiti na e-mail info@telefoncic.hr. Isto tako, ako imate dodatnih pitanja pozivam Vas da se javite na telefonsku liniju za mame i tate Hrabrog telefona na broj 0800 0800, radnim danima od 9 do 20 sati. Želim Vam puno uspjeha i radosno provedenog vremena s Vašom obitelji.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.