Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 370 | Broj poruka: 1177

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Razvoj govora kod dvogodišnjaka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

zina

18.07.2017. 21:50

Poštovani,

Imam dječaka od 2 godine. Rođen je na vrijeme bez problema u trudnoći i bez problema prilikom poroda. On je počeo da priča s nekih 18 mjeseci, njegov govor se počeo razvijati, mada još uvijek nema rečenica u govoru, još uvijek priča po jednu riječ, npr. kaže "mama vova", znači da hoće vode, "lopta" je prije izgovarao kao "tapta", sada fino kaže "lopta", mada dosta riječi govori nerazumljivo i još uvijek je prisutan brbljajući riječnik kao u bebe. Prstom pokazuje na stvari i predmete i kaže "ovo" a onda mu ja kažem šta je šta. Tako zna da prstom pokazuje na stvari I kaže samo "ovo", a da mu ja imenujem šta je to, npr. sto, stolica i sl, mada zna šta je šta, to mu dođe kao neka vrsta igre i zabave. Veselo je i razgigrano dijete, koje voli komunikaciju, ne igra se sam, pravi je mali dosadni radoznali dvogodišnjak. Vezan je za mene kao majku, ako idem vani bez njega, ostaje i plače i traži mamu da ga čujem ispred ulaznih vrata. Mislim da nema problem sa razumijevajem, koliko mogu da procijenim, npr. kada idemo vani kažem mu "idi po svoje cipele", on ih donese, onda mu kažem da donese mami cipele, on donese i moje. Stalno ponavlja za nama što mi kažemo, ali nema sastavljanja rečenica. Ima uvećan treći krajnik, ORL kaže da još uvijek nije strašno i da nije za operaciju, mada mu je nosić konstantno zapušen. Ne ide u vrtić, sklon je prehladama koje pokupi od starijeg brata koji ide u vrtić I koji sve "donosi". Voli da ide vani, nema problem u komunikaciji sa drugom djecom, voli da se igra. Voli slikovnice, pa mu ja pokazujem slike iz slikovnica I imenujem ih, kada mu kažem da pokaže gdje je šta on to pokaže, ali teško izgovara, npr. na slikovnici je jabuka I ja mu kažem to je jabuka, on nerazumljivo ponavlja za mnom. Na slikovnici vidi kadu ili krevet, ja mu uporno ponavljam ka-da, ka-da, on za mnom ponavlja "pupa-pupa", ili na slici je krevet, a on kaže "pava". Zna i razumije naloge npr. "ugasi svjetlo", "ugasi lampu", "donesi cipele", "idemo u sobu da se igramo", "idemo prati zube", "hajdemo slagati kocke" sve to razumije, samo što on u svom govoru nema "daj mi vode", već samo "vova", ili on kaže "uta" kada meni kaže ustani. Ja konstantno ponavljam I učim ga pa mu kažem: šta želiš, hoćeš li da mama ustane, reci mami da ustane, mama dođi ovamo I sl. Ne tepam mu da ne bi pogrešno učio. Zna ljude u okolini, ako neko dođe koga dobro ne zna, ne prilazi mu, čak žmiri kada se stidi, ako mu neko koga ne poznaje priđe on žmirka kao da ga je stid. Kada imenujemo životinje, još uvijek za psa kaže av-av, za kravu muuuu, za patku kva-kva, bez obzira što ja stalno ponavljam to je patka, to je krava, to je pas I sl, on po svom. Znam da me razumije, samo što me brine taj govor. Zvala sam logopeda koja nam je rekla da joj dođemo ako ne bude ekspresivnog razvoja govora do 2 god I 7 mjeseci, do kada se očekuje da krene da sastavlja rečenice. Pedijatrica također nije zabrinuta. jegov fond riječi se kreće oko 50 I vise, ako je to dovoljno za njegovu dob. kada mu pjeva "kad si sretan" jer voli tu pjesmu on zna kada treba da lupi dlan od dlan, kada da potapše koljena, kada da lupi nogom pod I sl, ali neće da ponavlja za mnom riječi pjesme. Mene bez obzira brine I sa strahom pratim svaki korak. Ima I starijeg sina koji je sa dvije godine imao bolji rječnik, pa onda po nekom automatizmu ih krenem porediti, Ako je ovaj stariji u toj dobi nešto radio i sl. mada znam, da je svako dijete individua za sebe posebno. Koji su dalji koraci, kako raditi sa djetetom, šta očekivati, kako ga dalje potaknuti na govor, molim vas za odgovor. Da li se radi o kašnjenju u govoru ili nečemu za što treba intervencija?
LP

Hana Hrpka, prof.

21.07.2017. 12:10

Draga mama,
hvala Vam što ste mi se obratili te time ukazali svoje povjerenje. Vjerujem da Vam nije lako i da u Vama postoji velika količina brige i nervoze naročito zato što se radi o Vašem sinu i o vrlo osjetljivom periodu njegovog razvoja. Upravo mi je zato drago što ste mi se obratili i potražili savjet te se nadam da ćete iz mog odgovora dobiti potrebnu podršku.
Navodite kako Vaš dvogodišnji sin ima određenih poteškoća u sastavljanju dužih rečenica i kako često zna nerazumljivo ponavljati Vaše riječi. Također, navodite kako unatoč poteškoćama u izgovaranju nekih riječi, postoji generalni napredak u razvoju njegovog govora što je vidljivo u njegovom ispravnom izgovaranju riječi “lopta”. Sina ste opisali kao komunikativno, veselo i razigrano dijete koje bez problema razumije vaše poruke poput “idi po cipele” ili “idemo u sobu igrati se”. Iz Vaših riječi se vidi da ste brižna i predana majka koja se trudi u svakom aspektu pomoći svom djetetu i željela bih pohvaliti Vašu upornost, kao i sve aktivnosti koje provodite s njim.
Razvojno gledano, dijete bi do dobi od 2 godine trebalo početi sastavljati jednostavne rečenice, ali kao što ste sami prepoznali, svako dijete je drugačije i to pravilo ne vrijedi za svu djecu. Neka djeca će duže “gukati” i “slogovati” nego druga i to najčešće nije razlog za brigu. Dijagnoza usporenog razvoja govora se odnosi na zaostatak u razvoju govora i prepoznaje se prema simptomima poput teškoće razumijevanja jednostavnih naredbi, teškoćama u pokazivanju predmeta i pojava iz svoje okoline. Također, iako se može prepoznati u dobi od dvije godine, najvažnije je spomenuti da se ta dijagnoza s određenom dozom sigurnosti može postaviti kod djece u dobi od tri godine. Razlog tome je upravo već spomenuta različitost i posebnost razvoja svakog djeteta. S obzirom na to da ste opisali sina kao jednog društvenog dječaka koji uživa u interakciji s Vama i drugom djecom, a rekli ste i da razumije upute koje mu dajete te da zna pokazati predmete na slici, čini mi se da je njegovo razumijevanje primjereno dobi i da je to ohrabrujuće.
Intervencije koje se provode u svrhu poboljšanja djetetovog razvoja govora uključuju govor usmjeren na dijete koji se sastoji od kratkih rečenica s naglašenom intonacijom, jasnim stankama i izgovorom riječi. Također, korisno je ponavljanje novih riječi u različitim kontekstima. Uz to, vrlo je korisno što je više moguće igrati se s djetetom, čitati mu, pojašnjavati i imenovati radnje, kao i pjevanje i puštanje pjesmica. Drugim riječima, upravo ono što ste u upitu opisali da često radite. Ono što može biti korisno je nuditi više opcija umjesto pitanja na koje može dati odgovor riječima da ili ne. Recimo, umjesto pitanja „Idemo u šetnju?“ možete ga pitati „Želiš li ići u šetnju ili igrati se kod kuće?“ Uz to, njegove odgovore možete proširivati. Primjerice, ako kaže „šetnja“, možete reći: „U redu, vidim da želiš ići u šetnju“ i tako dalje. Mislim da već radite puno toga i važno mi je još jednom naglasiti da sve te aktivnosti spontano provodite kroz igru, tako da dječak ne osjeća pritisak i da može uživati i postupno širiti vokabular kroz zabavne aktivnosti.
Vjerujem da je teško smanjiti brigu i strah koje proživljavate i da pomno pratite svaku njegovu riječ, ali iz Vašeg opisa sam dobila dojam da se radi o djetetu koje prati uobičajen razvoj, ali ima određene poteškoće koje prate mnogobrojnu drugu djecu. Drago mi je čuti i da ste se obratili logopedu i pedijatru za pomoć kako biste bili sigurniji te ako sam dobro razumjela, i oni za sada opisuju razvoj Vašeg sina uobičajenim. Također, drago mi je što ste svjesni spontanog uspoređivanja sa starijim sinom, smatram kako su takve pojave uobičajene u obiteljima s više djece te mi je drago čuti da to imate na umu prilikom razmišljanja o razvoju mlađeg sina. Naravno, uvijek možete potražiti mišljenje drugog logopeda ili pedijatra kako biste bili sigurniji da je sve u redu.
Još jednom bih Vam naglasila kako sve aktivnosti koje provodite sa sinom imaju veliku vrijednost za njegov razvoj i da su Vaš trud i predanost neprocjenjivi u ovom periodu. Također, prekrasno je čuti koliko ljubavi i truda ulažete u svog sina te Vas potičem da samo tako nastavite!
Na samom kraju, rado bih Vam ostavila i kontakt udruge Telefončić koja pruža usluge savjetovanja roditelja oko razvoja djece predškolske dobi. Stručni tim Telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, kao i psihologinja. Vjerujem da ćete obraćanjem njima dobiti još malo sigurnosti koju osjećam da Vam je potrebna. Radno vrijeme je od ponedjeljka do subote od 9 do 20, a možete ih dobiti na kontakt broj 01 4850 555. Također, možete im se obratiti i putem e-maila na info@telefoncic.hr.
Ako imate bilo koje dodatno pitanje ili brigu, slobodno nam se obratite putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr ili putem Savjetodavne linije Hrabrog telefona za mame i tate na besplatni broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Želim Vam puno sreće, snage i upornosti,
Hana Hrpka, prof.