Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 394 | Broj poruka: 1249

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Tikovi kod djece


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

VESNA

24.03.2009. 13:32

Imam sina starog 6,5 godina. Rođen je kao nedonošće sa 7 mj. i apgar mu je kod poroda bio 2 uz to je imao i krvarenja u mozgu. Kao beba bila miu je mao usporena motorika ali sa vježbama smo sve savladali i razvija se kao normalan šetrogodišnjak. Relativno rano je naučio slovam čita, zbraja ..... No već sa tri godine primjetili smo da kad se zaigra ili kad je jako sretan, kad se zagrela u televiziju radi grčevite grimase i u isto vrijeme grči rukice. Savjetovala sam se sa prihologicom i sa svojom pedijatricom u više navrata ali obje su mi rekle da će se to s vremenom povući i da nesmijemo obračati pažnju na to. Evo on če sad več sedam godina a tikovi se ne povlače a sad su mu se i djeca u vrtiču počela smijati. Trebala bi savjet kamo se obratiti za daljnu pomoć. Hvala

Hana Hrpka, prof.

09.06.2009. 16:17

Poštovana,


hvala Vam što ste se obratili za pomoć na ovom forumu. Iz Vašeg posta vidim da ste zabrinuti za svoje dijete i da želite saznati koji su razlozi za njegove, kako navodite, tikove.

Nažalost, ovim putem ne mogu govoriti o razlozima njegovih reakcija, ali Vam mogu preporučiti da ukoliko grčenje koje navodite traje već neko vrijeme, a Vi ste i dalje zabrinuti, zatražite drugo mišljenje, odnosno dodatnu pomoć za Vaše dijete. Moguće je da će tikovi proći samo od sebe, kako predpostavljaju psihologinja i pedijatrica, no vjerujem da će u međuvremenu Vama biti lakše ako se posavjetujete sa još jednim stručnjakom.


Preporučujem Vam da se javite u Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj 16 u Zagrebu u Centar za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži, 01/4600-111. Ukoliko niste blizu Zagreba, obratite se u obližnju bolnicu (klinički centar) gdje imaju kliničkog psihologa za djecu koji Vas može prema potrebi uputiti na daljnje pretrage.


Također Vas želim pohvaliti jer se trudite omogućiti Vašem djetetu sigurno i što zdravije djetinjstvo. Vjerujem da ste zabrinuti zbog teškoća koje pokazuje Vaš sin, pogotovo jer vidite da ga okolina (vršnjaci) rado toga ne prihvaćaju. Sigurno se i on osjeća zbunjeno i nesretno kada mu se druga djeca smiju, a on sam ne može utjecati na to.

Ukoliko Vam mogu još kako pomoći, slobodno se ponovno javite.



Srdačan pozdrav
Hana Hrpka, prof.

Bruno

13.01.2010. 21:27

Dobar dan. Imam 16 godina i idem u gimnaziju. Odličan sam učenik. Ljudi kažu da sam veoma pametan. No, ja već dugo imam jedan problem; već 6 godina imam tikove. Oni mijenjaju oblike i stalno nešto drugo radim. Inače sam veoma uporan i želim da mi sve što si zamislim i uspije. Odkako idem u srednju školu, tikovi su se pojačali. Valjda sa stresom. Bio sam sa roditeljima kod psihologa, ali su rekli da je sve u redu, da će to proći. Testove sam riješiio iznadprosječno. No tikovi ne prolaze i stvaraju mi probleme. Ljudi me znaju gledati kao da nisam normalan. Nekada ih mogu kontrolirati, no opet se pojave. ŠTA DA RADIM? HOĆE LI TO PRESTATI?
Molim Vas, napišite nešto jer više zaista ne znam što da radim, a ni moji roditelji. Veliki pozdrav happy

Hana Hrpka, prof.

22.01.2010. 04:12

Dragi gimnazijalče,
hvala ti što si se obratio za pomoć na ovom forumu.

Uzela bih samo jednu tvoju rečenicu: “Želim da mi sve što si zamislim i uspije.” To je jedna divna osobina. Takvim ljudima je urođeno im mišljenje koje ih cijeli život vodi k uspjehu! Baš kao ti, to su uporni ljudi, odlikaši u gimnaziji, ljudi kojima psihotestovi ne predstavljaju problem, ljudi koji se usavršavaju i konstantno rade na sebi. Takvim je ljudima vjerojatno teško prihvatiti upravo stvari koje se ne mogu kontrolirati, kao što su tikovi. No, voljela bih ti napomenuti da nam se svima u životu dogodi da nam stvari baš i ne ispadnu onakve kakve smo mi zamislili. Često na takav rezultat nismo mi izravno utjecali, već neke druge osobe ili okolinski uvjeti (npr. ako je zbog prometne nesreće poremećen javni promet i kasniš u školi na važan test, riječ je o nepredvidivim okolnostima). Jako je bitno da u takvim situacijama kada nisi zadovoljan ishodom neke situacije, ne uzimaš to toliko srcu. Uvijek si ostavi prostora za mogući neuspjeh i za nošenje sa njim.
Što se tiče posjeta kod psihologa o kojem si pisao u postu, zanima me prije koliko vremena je bio i koji su ti se tada tikovi pojavljivali. Da li se od tada situacija promjenila i na koji način? Ako je posjet psihologu bio nedavno, možda je potrebno malo strpljenja da se tvoj razvoj završi, jer ti je tek 16 godina i pred tobom je puno prostora za razvitak. Ako je to bilo prije nekoliko godina smatram da zajedno s roditeljima opet možeš potražiti pomoć kod istog ili drugog psihologa ili pedijatra. Pogotovo kad ti tikovi stvaraju probleme, frustriraju te i čine nesretnim. Isto tako, ja ti nažalost ovim putem ne mogu reći hoće li tikovi prestati, možda je najbolje o tome opet porazgovarati sa stručnjacima. U svakom slučaju lijepo je da možeš o tome razgovarati s roditeljima te da imaš njihovu podršku ako se odlučiš opet zatražiti pomoć.
Uvijek se možeš obratiti za pomoć u Bolnicu za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj ulici. Više informacija možeš dobiti na broju telefona 01/4600-111.
U međuvremenu voljela bih da razmisliš o sljedećoj priči. Jedan je mladić jako dobro igrao nogomet, toliko dobro da je igrao za jedan od dva najbolja kuba u Hrvatskoj. Dalje su ga kupili neki klubovi u Njemačkoj pa u Engleskoj gdje je bio najbolje plaćeni obrambeni igrač u cijeloj engleskoj ligi. Ti vjerojatno bolje od mene znaš što to znači igrati u engleskoj ligi, a kamoli biti jedan od najbolje plaćenih. Onda je s vatrenima osvojio brončanu medalju na svjetskom nogometnom prvenstvu 1998. što je još uvijek najbolji rezultat naših nogometaša na prvenstvima ikad. Kasnije je taj mladić postao trener Hajduka uz natpise novinara o njegovoj nekompetentnosti, a kad je napuštao trenersko mjesto molili su ga da ostane, a navijači su skandirali njegovo ime. (Vjerojatno pretpostavljaš o kome pričam?) 2006. postaje izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, poražave Engleze u legendarnoj utakmici na Wembleyu. Sve ostalo je, znaš, legenda. A osim što je toliko uspješan kao trener, svira u rock bendovima, završio je Pravni fakultet, odlično govori 4 jezika. U svim borbama i pobjedama njegovog života pratilo ga je mucanje.
Ovu sam priču uzela jer su mucanje i tikovi dosta slični po stresu koji ih potpomaže, po nekontroliranosti, ali i po ljudima koji nešto zamisle i to im i uspije bez obzira na mucanje i tikove. Želim ti puno uspjeha u tvojoj borbi protiv tikova, ali i s njima.
Lijepi pozdrav
Hana Hrpka, prof.