Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1419

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Trogodisnjakinja i (ne)spavanje


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Mama2023

18.12.2023. 10:05

Postovana,

Mama sam trogodisnje djevojcice koja se razvija u skladu s dobi, ima normalne odnose s okolinom, ide u vrtic i postuje pravila. Ima rutinu spavanja utvrdenu vrlo rano i sama se uspavljuje nakon kupke i price. No, vrlo je temperamentna, ima ceste tantrume i budi se nocu.
Nocna budenja s 18 mjeseci su bila strasna. Pretpostavljam da su to bili nocni terori jer je trcala vristala udarala i opcenito nije izgledala budno.
Isli smo s njom kod neuropedijatra i testirali smo ju u dnevnom spavanju i sve je bilo ok. Ima te neke kratke faze sna, nisam tocno shvatila, a kako je bilo bolje, pustila sam.
Od tad se redovno i dalje budila nocu no zadnjih mjesec dana to su budenja s plakanjem, vristanjem, zahtjevima koji nemaju logike i sve izgleda kao tantrum. Jako vristi, udara rukicama, stisce sake i toliko se uzruja da jako slini.
Nije bilo nekih promjena u obitelji, ona, tata i stariji brat 8 g zivimo zajedno. Ima tantrume i preko dana, jako je vezana za mene. Ne znam je li bitno ali zna se bojati glasnih zvukova ili spomenuti neki svoj strah od neceg tipa - kaze neko je tamo...
Obitelj je vec na rubu jer nismo spavali normalno godinama i pomalo sam ocajna u potrazi za rjesenjem.
Moram li se zabrinuti ili su to nocne more ili nocni terori? Imate li neki savjet?

Hana Hrpka, prof. psih.

21.12.2023. 10:30

Draga mama,

hvala Vam što ste se javili, podijelili svoje brige i tako mi iskazali povjerenje. Čitajući Vaš upit stekla sam dojam da ste zabrinuti za Vašu trogodišnju djevojčicu i da se pitate na koji način joj možete pomoći.

Naveli ste kako ste već obavili pregled kod neuropedijatra, pri čemu je napravljen test u dnevnom spavanju i utvrđeno je da je razvoj Vaše kćeri uredan, što mi je drago čuti. Htjela bih Vas pohvaliti i podržati u tome što se trudite pronaći dodatne načine kako biste svojoj kćeri, kao i ostatku obitelji olakšali spavanje.

Ono što sam mogla iščitati iz Vašeg opisa jest da je kći urednog razvoja, da ostvaruje socijalne odnose, ide u vrtić, slijedi pravila i da ima rutinu spavanja. Navodite također da se od 18 mjeseci starosti budi po noći pri čemu vrišti i udara. U posljednjih mjesec dana uočili ste da se noćna buđenja intenziviraju što izgleda tako da djevojčica vrišti, plače, udara rukama, stišće šake i slini. Navedena ponašanja Vas plaše i zabrinjavaju, te navodite da niti članovi Vaše obitelji ne mogu spavati mirno. Osim toga, navodite da djevojčica ima tantrume tijekom dana, pa se pitam kako to izgleda?

S obzirom da navodite da Vaša kći ima jači temperament i česte tantrume, važno mi je naglasiti da djeca u dobi od 1-3 godine prolaze kroz izazovnu fazu u kojoj uče govor, uče se samostalno kretati, razvijaju pojam o sebi, uče se socijalizaciji i razumijevanju osjećaja. Sve to može biti izvor frustracije kod neke djece, s obzirom da svako dijete na određenu situaciju može reagirati drugačije. Također, u ovom su razdoblju uobičajene promjene u ponašanju kod djeteta kao što su to tantrumi, teškoće s regulacijom vlastitih emocija, ali i propitivanje roditeljskih granica. Roditeljima u ovom razvojnom razdoblju može biti posebno izazovno postaviti granice, naročito kod djece koja imaju jače izražen temperament. U tome Vam može pomoći dosljednost, ustrajnost, ali i smirenost. Potičem Vas da razgovarate o svojim i djetetovim potrebama, tražite podršku, ali i da nastojite razumjeti dijete i ne zaboravite pohvaliti njezino poželjno ponašanje. Također, ako se radi o izraženijim tantrumima, važno je pripaziti da se dijete ne ozlijedi, primjerice ako lupa rukama ili se baca. Možete joj uputiti riječi podrške i razumijevanja poput „Vidim da si ljuta i da ti je teško. Tu sam za tebe.“

Kada je riječ o samome spavanju, bitno je znati da djeca često imaju noćne strahove, naročito u ovoj razvojnoj dobi. Pitam se jeste li djevojčicu pokušali izravno upitati ima li neke strahove ili brige u vezi odlaska na spavanje, same sobe u kojoj spava, brine li da će se nešto dogoditi njoj ili možda Vama dok ona spava i slično. Dječji strahovi ponekad mogu biti i rezultat neke informacije, slike ili snimke kojoj su bili izloženi, primjerice na televiziji, pa se pitam je li djevojčica spomenula strah ili zabrinutost u vezi nečega što je vidjela ili čula? Nadalje, spominjete da u obitelji nije bilo nikakvih promjena u posljednje vrijeme, pa se pitam kako Vaša djevojčica funkcionira u vrtiću? Ima li i tamo tantrume i poteškoće sa spavanjem? Često se noćni strahovi i noćne more mogu pojaviti uslijed neke stresne situacije ili promjene kroz koju dijete prolazi u svojoj okolini pa Vas ohrabrujem da razmislite postoji li nešto što je moglo uzrokovati ove promjene u njenom ponašanju.

Kada je riječ o noćnim strahovima, oni se manifestiraju na način da dijete odjednom počne plakati, vikati, stenjati, ima otvorene oči ali nije budno. Ne percipira nazočnost roditelja i ne reagira na to što roditelji rade ili govore. Takve situacije stvaraju osjećaj bespomoćnosti kod roditelja i vjerujem da je teško gledati prestrašeno dijete i ne moći ga utješiti. Noćni strah može trajati od 2 do 40 minuta, a kada završi dijete ponovno pada u san i ne sjeća se toga iduće jutro. Za razliku od noćnog straha, noćna mora će probuditi dijete i ono će znati što je sanjalo. Strahove vezane sa spavanjem roditelji mogu smanjiti ili otkloniti tako što ćete pokazati razumijevanje za strah, razjasniti da se taj strah teško može ostvariti, pružiti utjehu zagrljajem. Ono što je općenito važno za san djece jest da ne idu spavati gladni – mlijeko i zdrava lagana hrana pomažu pri usnivanju, te da je temperatura u sobi ugodna. Također, poželjno je nekoliko sati prije spavanja izbjegavati fizičku aktivnosti poput skakanja ili trčanja, kao i gledanje televizije ili mobilnih ekrana. Isto tako ste spomenuli da djevojčica ima razvijenu rutinu spavanja, što je također pohvalno i važno jer može prevenirati noćne strahove i more. Osim toga, dostupnost roditelja pomaže djeci da se osjećaju sigurnijima prilikom uspavljivanja te je važno da djevojčica ima na umu da uvijek može doći do roditeljske sobe.

Navodite također da ste primijetili da se djevojčica boji i glasnih zvukova te da kaže da je još netko u prostoriji. Pitam se što joj Vi kažete u takvoj situaciji? Djeca u dobi od 3 do 5 godina imaju vrlo aktivnu maštu često uslijed čitanja slikovnica ili gledanja crtića. U toj dobi teže razlikuju stvarnost od mašte pa se često može dogoditi da iskazuju strah od izmišljenih bića. Ono što djeci pomaže u suočavanju sa strahom je da roditelji ne umanjuju ili negiraju djetetov strah, nego ga prihvaćaju i pružaju djetetu potrebnu podršku, utjehu i zagrljaj. Korisno je razgovarati s djetetom o predmetu straha i zajednički naći način nošenja s istim, pa možete primjerice gledati filmove ili čitati priče o izvoru djetetovog straha koje završavaju pozitivno. Možete i podijeliti svoja iskustva iz djetinjstva i način na koji ste se Vi i suprug nosili s određenim strahom. Kako Vam se to čini?

Ovdje Vam ostavljam i korisnu poveznicu sa stranice Hrabrog telefona gdje također možete pronaći korisne smjernice i informacije o smetnjama spavanja djece: https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/spavanje-do-trece-godine/. Ono što mi je još bitno naglasiti jest da je kvalitetan i dobar san važan za djetetov razvoj, pa Vas potičem da nastavite suradnju i konzultacije s pedijatrom kao i do sada. Također, san je važan i za Vas i Vašeg partnera kako biste bili odmorni i mogli se posvetiti djeci. Potičem Vas da zajedno pokušate osmisliti načine kako biste oboje osigurali potrebnu količinu sna i na taj način zadovoljili svoje potrebe za odmorom, ali se i posljedično lakše nosili s izazovima koje roditeljstvo donosi. S obzirom da je u ovim situacijama prirodan osjećaj straha, zabrinutosti i bespomoćnosti roditelja, ovdje Vam ostavljam i broj Psihološkog centra „Tesa“ koji se bavi psihološkim savjetovanjem odraslih: 01/48 28 888, a možete ih nazvati svakim radnim danom od 10 do 22 sata. Ako ćete imati dodatnih briga ili pitanja vezanih za djecu ili daljnji razvoj situacije, slobodno možete kontaktirati Hrabri telefon na besplatan i anoniman broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Za kraj Vas želim još jednom pohvaliti na pokazanoj brižnosti, ustrajnosti i angažiranosti u pronalasku pomoći za Vašu djevojčicu. Također Vam želim puno strpljenja i hrabrosti u nošenju s izazovima koje roditeljstvo nosi sa sobom.

Puno toplih pozdrava,

Hana Hrpka, prof.