Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 404 | Broj poruka: 1283

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Trogodišnjakinja odbija spavati uz vrištanje i plač


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Mommy1984

29.08.2022. 18:15

Poštovana,
djevojčica od 3 godine i 8 mjeseci zadnja 2-3 mjeseca uz vikanje i vrištanje odbija odlazak na večernje spavanje. Krenulo je s izrazima poput: "Dosadno mi je u krevetu.", "Spavanje je dosadno", nastavilo se "Ne mogu se namjestiti", do zadnjih nekoliko dana "Ne znam kako zaspati". Njezine rečenice praćene su dizanjem iz kreveta, odlascima u roditeljski krevet, šetnjama po stanu i to sve uz vikanje, vrištanje, plač (što inače nije karakteristično za nju).
Djevojčica spava u svom krevetu u roditeljskog sobi. Večernja rutina kreće oko 19 sati, večera, kratki crtani film, kupanje, čitanje slikovnica, spavanje. Uobičajeno bi zaspala oko 21:30-22:00. Svjesni smo da je to kasno, odvijek joj je trebalo duže vremena da zaspi, ali je to sve uvijek bilo u vrlo mirnom tonu uz čitanje, pričanje, maženje. Uvijek bi zaspala uz prisutnost jednog od roditelja u sobi, svi pokušaji da zaspi sama, točnije naši odlasci iz sobe, su rezultirali samo većom frustracijom s obje strane jer bi dolazila u dnevni boravak neprestano. Međutim, tu je odbijala zaspati sama, sada odbija spavati uopće. Čim se spomene spavanje, krevet govori kako ne želi. Čak je počela odbijati da čitamo slikovnice jer ju to podsjeća na spavanje i jer joj to znači da ide na spavanje (makra čitamo slikovnice i danju, nevezano za spavanje). Preko dana je vesela,igra se. U vrtiću spava preko dana, međutim, kod kuće, vikendima, češće ne, nego da. Do prije nekoliko mjeseci uredno je spavala preko dana i kod kuće. Jednostavno je prestala.
Početak većih problema s večernjim uspavljivanjem krenuo dosta vremena nakon što je prestalo dnevno spavanje. U vrtiću zaspi bez problema. Inače je otvorena, komunikativna, vesela, razigrana, dani su joj puni aktivnosti, odlaska u park, igranja. Nismo uspjeli pronaći metodu kojom bismo joj olakšali odlazak na večernji počinak u zadnjih nekoliko mjeseci. Svjesna sam da je već dovoljno velika da se uspava sama, ali trenutno ne želi spavati niti uz jednog od roditelja niti sama. Zaspi nakon cca 2 sata vrištanja jer je samu sebe izmorila. Vidljivo je umorna i pospana, ali jednostavno ne želi spavati. Ujutro bude umorna i pospana, želi spavati još.
Nismo primjetili da postoji strah od spavanja.
Molim vas za savjet jer naše metode odlaska iz prostorije, tješenja, maženja, uvjeravanja, objašnjavanja, ignoriranja nisu urodile plodom.
Unaprijed hvala

Hana Hrpka, prof.

01.09.2022. 19:50

Draga mama,

za početak bih Vam htjela zahvaliti na javljanju i na iskazanom povjerenju.

Ako sam Vas dobro shvatila, Vaša trogodišnja kći više ne želi spavati navečer te uz različite izraze i ponašanja pokušava izbjeći spavanje. Navodite da se to događa unatoč tome što se njezina rutina uspavljivanja nije promijenila i da zaspi tek nakon što je izmori plakanje. Iz Vašeg upita sam stekla dojam da ste već mnogo toga pokušali i da se trudite oko svoje kćeri. Također, dobila sam dojam da se osjećate frustrirano i bespomoćno jer Vaši pokušaji uspavljivanja nisu bili uspješni, no želim Vam reći da je potpuno prirodno da se tako osjećate u okolnostima koje ste opisali. Roditeljstvo, iako ispunjavajuće, često je vrlo izazovno i zato Vas želim pohvaliti što ste odlučili potražiti pomoć kad ste primijetili da Vam je potrebna.

Za početak bih željela saznati je li se u posljednje vrijeme, otkad se javila situacija sa spavanjem ili neposredno prije nje, dogodila kakva promjena u Vašoj obitelji, odnosno, je li se javio kakav događaj koji je mogao prouzročiti novonastalu situaciju. Često novi događaji u obitelji mogu prouzročiti promjene u ponašanju koje kod djece predstavljaju odgovor na novonastalu situaciju. Također, u svojem ste upitu spomenuli kako niste primijetili da kod djevojčice postoji strah od spavanja, pa me zanima kako to da ste došli do tog zaključka. Pitam se jeste li djevojčicu pokušali izravno upitati ima li neke strahove ili brige u vezi odlaska na spavanje, same sobe u kojoj spava, brine li da će se nešto dogoditi njoj ili možda vama dok ona spava i slično. Dječji strahovi ponekad mogu biti i rezultat neke informacije, slike ili snimke kojoj su bili izloženi, primjerice na televiziji, pa se pitam je li djevojčica spomenula strah ili zabrinutost u vezi nečega što je vidjela u medijima. Također se pitam kako djevojčica inače reagira na odvajanje od Vas i oca, primjerice kada odlazi u vrtić.

No, ponekad su ovakve promjene u ponašanju samo prolazan dio razvojne faze djeteta. Vaša kći se trenutno nalazi u razvojnoj fazi u kojoj je tipično testiranje i propitkivanje granica roditelja. Djeca u toj dobi imaju tendenciju propitkivati što im je dopušteno i pokušavaju pomaknuti već postavljene granice. Osim toga, djeca u ovoj dobi često odbijaju raditi aktivnosti koje su do sada obavljali bez pogovora ili počinju raditi neke nove, kao što i sami navodite za Vašu kći (vrištanje, plač i izbjegavanje slikovnica).

U ovakvim je situacijama važno da kao roditelji postavite granice. Pritom imajte na umu da postavljanje i držanje granica u odgoju može biti mukotrpan posao, ali važno je da djetetu objasnite njemu razumljivim rječnikom zbog čega je neko pravilo za njega važno i u njemu budete dosljedni. Vjerojatno je i moguće da će dijete u tim trenucima odbijati granice i protestirati burnim reakcijama, poput plakanja i vrištanja. Tada je korisno pokazati razumijevanje djetetovih osjećaja, utješiti ga i dati mu do znanja da ima pravo biti ljuto, tužno, frustrirano i slično, ali ostati dosljedan postavljenim granicama.

Što se tiče metoda uspavljivanja, navodite da ste probali više različitih metoda što mi pokazuje da se brinete i da ulažete mnogo truda u brigo o svojoj kćeri. Govorite da imate sa svojom kćeri rutinu uspavljivanja koja uključuje mirne aktivnosti, što je pohvalno jer izbjegavanje uzbuđenja prije sna djeci pomaže da zaspu. Osim izbjegavanja uzbuđenja, preporuča se izbjegavati ekrane prije spavanja, pa predlažem da barem pola sata prije spavanja ugasite televiziju, mobitel ili tablet jer gledanje ekrana može dovesti do dodatnog uzbuđenja djetetovog organizma. Poželjno je i biti pod prigušenim svijetlom barem jedan sat ili pola sata prije spavanja. Također, ako Vaša kći trenutno nije zainteresirana za slikovnice, pitam se jeste li probali pričanje priča bez korištenja slikovnica. Ono što bi još moglo biti od pomoći jest dati djetetu da bira s kojim će igračkama ići spavati ili na primjer, u kojoj će pidžami spavati. Odabir sigurnosnog predmeta (primjerice, plišana igračka ili dekica) pomaže djetetu da se osjeća opuštenije prije spavanja i tijekom noći. Konačno, spomenuli ste kako djevojčica bez teškoća zaspi u vrtiću, pa se pitam jeste li pokušali razgovarati s odgajateljima u vrtiću i provjeriti imaju li prijedloga kako biste mogli pristupiti pripremi Vaše kćeri za spavanje. Naime, odgajatelji u vrtiću se susreću s djecom različitih navika i temperamenta, pa bi mogli podijeliti s Vama korisne smjernice. Dodatno, odgajatelji provode mnogo vremena s Vašom kćeri i prisutni su kada odlazi na spavanje tijekom dana, pa bi mogli imati korisne uvide.

Bitno mi je istaknuti da je važno da, osim što brinete za kćer, brinete i o sebi i vlastitim osjećajima i potrebama. Potičem Vas da si priuštite aktivnosti koje Vas opuštaju kako bi se lakše nosili s teškoćama i pitanjima roditeljstva.

Ako imate još pitanja možete se ponovno javiti ovim putem ili nazvati besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linija je otvorena radnim danom od 9 do 20 sati i možete se javiti s ovim ili bilo kojim drugim pitanjem vezanim za roditeljstvo. Još jednom bih Vas htjela pohvaliti za trud koji ulažete u odgoj i zahvaliti Vam na povjerenju koje ste iskazali javljanjem.

Puno toplih pozdrava,
Hana Hrpka, prof.

Mommy1984

05.09.2022. 15:10

Poštovana,
hvala Vam puno na odgovoru, njegov prvi odlomak, zapravo prva rečenica, savršeno sažima situaciju.


U razdoblju nastanka većih problema sa spavanjem nije bilo većih promjena u našim životima, unutar tog razdoblja bili smo na godišnjem odmoru, dijete nije pohađalo vrtić 4 tjedna I povratak nije dobro prihvatila, međutim, nemirno ponašanje prije spavanja krenulo je puno prije odlaska na godišnji odmor. Što se tiče straha, kad joj nešto nije blisko ili joj se ne sviđa, uvijek to kaže, no, ne samo to, jednostavno mi se nekako čini da joj se “ne da” spavati nego li da ima neki strah, no, možda griješim. Pitala sam je nekoliko puta što je sanjala, je li sanjala nešto što nije lijepo I slično. Općenito nije spomenula nikakve strahove ili uznemirenosti. Općenito ne izražava niti smo primijetili da ima neke strahove, ima stvari koje ne voli, ali nismo primijetili strah. Odlasci u vrtić su inače neproblematični, osim uvijek i tradicionalno prvi tjedan nakon povratka s godišnjih odmora kada nije u svojoj grupi i kada su svaki dan dežurne druge odgajateljice. Izuzev tih nekoliko dana, nema nikakvih problema s vrtićem, jako voli vrtić, tete i prijatelje.

Prije odlaska na spavanje nastojimo stvoriti što mirniju i lagodniju atmosferu, crtani film kojeg spominjem je puno prije samog odlaska, a mobiteli I drugi slični uređaji nemaju prostora u pripremama i odlasku na spavanje. Od mog prvog javljanja do danas, situacija se jest popravila, vratili smo se čitanju I pričama te je vikanja manje, no teško joj je zaspati, govori rečenice poput “ne znam kako zaspati”, “ne bi spavala”, a umor na njezinom licu I tijelo je vidan.

Dakle, situacija jest bolja, popravila se, rekla bih, sama od sebe, no definitivno nam je spavanje čije pripreme jesu bile neki zajednički, lijepi i opušteni trenuci postalo vrlo teška I napeta situacija u kojoj ne znam na koji način pomoći svome djetetu da lakše zaspi te da nešto što bi trebalo biti umirujuće I opuštajuće ne bude stresno.

Srdačno
jedna mama

Hana Hrpka, prof.

10.09.2022. 01:05

Draga mama,

hvala Vam na ponovnom javljanju i novim detaljima vezanim za to kroz što prolazite.
Prije svega, voljela bih se ispričati zbog kasnog odgovora na Vaše pitanje.

Iz Vašeg upita saznajem da nemate dojam da bi u pitanju mogli biti strahovi. Uz to, opisujete kako je bilo određenih teškoća prvih dana privikavanja na vrtić, no da je sada sve u redu. Spominjete kako ste teškoće sa spavanjem primijetili prije promjena u vašoj svakodnevnici, zbog čega ne povezujete promjene s opisanim teškoćama. Navodite kako se situacija postupno mijenja na bolje, ali Vas i dalje brine to što je priprema za spavanje postala teška situacija ispunjena napetim osjećajima.

Prije svega, voljela bih reći kako mi je drago što ste počeli primjećivati kako se situacija lagano popravlja. Voljela bih pohvaliti što nastojite za vrijeme pripreme za spavanje održati mirnu i ugodnu atmosferu bez distrakcija. Potičem Vas da nastavite ustrajati u strategijama koje pomažu Vašoj kćeri da mirnije zaspi.

Budući da navodite kako Vaša kći govori da ne zna kako zaspati ili da ne zna kako to učiniti, pitam se jeste li to primijetili neke događaje koje vežete za to. Primjerice, događa li se to kada Vašu kćer sljedeći dan čeka neka uzbudljiva aktivnost, ili je taj dan bio posebno zabavan zbog čega pruža otpor spavanju jer želi da taj dan što dulje traje. Nadalje, zanima me primjećujete li da izražava nezadovoljstvo udobnosti krevetića u kojem spava ili neka slična ponašanja koja bi mogla biti povezana s otporom koji opisujete.

Kako opisujete da je priprema za spavanje iz opuštene zajedničke aktivnosti prerasla u situaciju punu napetosti, pitam se kako se Vi osjećate u tim trenucima. Voljela bih Vas potaknuti da pratite sebe i svoje osjećaje i pokušate pronaći načine kako da se Vi pritom umirite kako napetost u zraku ne bi prešla na Vašu kćer. Važno je da budete blagi prema sebi i pobrinete se za svoju opuštenost i mir, kao i svoje kapacitete za lakše nošenje sa zahtjevima koje roditeljska uloga pred Vas stavlja. Roditeljska uloga sa sobom nosi mnoge lijepe trenutke, ali i zahtjeve, stoga mi je važno da u svojoj okolini imate podršku iz koje možete crpiti snagu za nošenje sa svime što Vam svakodnevnica donosi.

Voljela bih Vas još jednom potaknuti da se javite na besplatnu i savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate ako primijetite potrebu za razgovorom, poželite podijeliti daljnji razvoj situacije ili Vam se jave neka nova pitanja. Hrabri telefon je tu za Vas.

Želim Vam puno sreće, ustrajnosti i strpljenja te opuštenih trenutaka s Vašom kćeri.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.