|
elvie
|
14.08.2016. 10:55
Poštovana,imam sina koji će uskoro pet godina.Zdrav je,jako aktivan,ide u vrtić od svoje treće godine.Inače je dosta nježan,ima neke svoje dječje strahove,npr. boji se krvi kad padne pa se malo ogrebe,boji se kad grmi itd. ali to mi se sve čini ok i primjereno njegovoj dobi. Međutim problem se javio prije nekih dva tjedna u vezi odlaska na spavanje navečer.Najnormalnije ode u krevet i onda krene ispitivanje: kad ću ja ići spavati,gdje je tata,zavede se u san i onda počne histerično plakati,kao da nešto sanja,pa ga smirim,pa za par minuta opet i tako sigurno dva sata dok pravo ne zaspe.Sinoć je bilo najgore,poslala sam ga ranije jer je cijeli dan trčao i vozio bicikl,vrištao je,ispitivao,vidim da je preumoran ali kao da ga nešto muči,ja ga pitam jel se čega boji,šta ga pati,on kaže da ne zna.On spava u svojoj sobi nekih godinu dana,ima lagano svijetlo,vrata su lagano otvorena,mi smo blizu.Javljam vam se jer me to jako muči,ne bih ga voljela ostaviti u nekom strahu a od njega odgovor ne dolazi.On navečer nije moje dijete,uplašen je.Kad se ujutro probudim on je skroz ok,pitam ga zašto je plakao a on kaže da ne zna.I cijeli dan je nasmijan i normalan do navečer.Ispričavam se na duljini teme.Hvala vam unaprijed.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
22.08.2016. 22:10
Draga mama,
prije svega, želim Vam zahvaliti što ste se javili i iznijeli problem s kojim se suočavate te mi na taj način iskazali svoje povjerenje. Roditelji su tijekom odgoja djeteta suočeni s različitim manje ili više izazovnim situacijama i poželjno se ponekad posavjetovati s obitelji, prijateljima pa i stručnjacima. Iz Vašeg upita stječem dojam tople i brižne majke koja želi sve najbolje za svoje dijete i drago mi je da se trudite da se Vaše dijete osjeća sigurno i da prevlada postojeće strahove.
Tijekom djetetovog razvoja često se pojavljuju takozvani razvojni strahovi koji su uobičajeni dio pojedine faze odrastanja. U fazi u kojoj je Vaš sin često se pojavljuju strahovi od grmljavine i krvi, ali i strahovi od mraka, prirodnih katastrofa te strahovi za vlastito te za zdravlje bliske osobe. Oni najčešće nestaju spontano, ali roditelji i druge djetetu bliske osobe mogu pomoći da ih dijete lakše prebrodi. S obzirom na trud koji ulažete da svom sinu olakšate ovu fazu, vjerujem da on ima potrebnu podršku i razumijevanje.
Čitajući Vaš upit, stekla sam dojam da se osjećate zabrinuto i bespomoćno, što su sasvim razumljive emocije u ovakvoj situaciji. Spomenuli ste kako je problem sa spavanjem počeo prije približno dva tjedna. Od tada Vaš sin teško zaspe, budi se plačući, ispituje kada ćete Vi na spavanje i gdje je tata. Vjerujem da je ta situacija, u kojoj svaku večer gledate svog mališana tako uplašenog, za Vas frustrirajuća i zabrinjavajuća. Vidim da ulažete puno energije da mu olakšate ovu situaciju - ostavljate odškrinuta vrata i svjetlo, uvijek ste u blizini i umirujete ga koliko je potrebno. Strahovi se mogu pojaviti nakon određenog događaja koji za dijete predstavlja stres ili traumu. To može biti povezano s određenim situacijama u obitelji, npr. smrt ili bolest bliske osobe, odsustvo ili nedostupnost roditelja, narušeni odnosi u obitelji ili nešto treće. Također, moguće je da je javljanju straha prethodio neki događaj u vrtiću ili događaj koji se možda dogodio nekoj drugoj osobi ili na televiziji, a koji je Vaš sin vidio. Voljela bih da razmislite je li se dogodilo nešto što bi moglo predstavljati stres za Vaše dijete, a također možete pitati tetu u vrtiću je li ona primijetila da se nešto događa.
Spomenuli ste da Vaš mališan ne zna odgovoriti čega se boji. To nije neuobičajeno jer djeca obično ne znaju riječima izraziti što im se točno događa i vrlo je vjerojatno da ovaj odgovor nećete niti dobiti pa je stoga važno djetetu ne stvarati pritisak postavljajući mu puno pitanja o uzrocima straha. Mnogim roditeljima je to vrlo frustrirajuće, međutim i dalje postoje načini na koji mu možete olakšati ovo razdoblje. Nakon što ga smirite zagrljajem, nježnim riječima ili na neki drugi način, možete mu predložiti da nacrta ružan san koji je sanjao ili barem neki njegov detalj koji ga toliko plaši. Nacrtani crtež možete spremiti negdje izvan sobe ili ga zajedno uništiti i tako uništiti i objekt straha. U ovakvim situacijama važno je djetetu pokazati razumijevanje jer čak i ako se odraslima njegov strah možda čini iracionalnim, za dijete je on itekako realan. Ponekad roditelji, u svojoj najboljoj namjeri da pomognu, govore djetetu da se nema čega bojati. Na taj način dijete može steći dojam da roditelji ne prihvaćaju njegove strahove koji mogu biti iznimno jaki, a zapravo govore da se s djetetom događa nešto što ga opterećuje. Prihvaćajući njegov strah, roditelji stječu djetetovo povjerenje, pokazuju mu da je strah prirodna emocija i da je se ne treba sramiti. Također, možete sa sinom podijeliti i neki svoj strah iz djetinjstva i ispričati mu kako ste se oslobodili istog te i na taj način pokazati razumijevanje.
Metode koje ste spomenuli, otvorena vrata i blaga svjetlost, smatram korisnima i potičem Vas da ih nastavite koristiti i dalje, a ono što bi još moglo biti od pomoći je da upitate Vašeg sina što bi njemu pomoglo da lakše zaspi. Pri tome mu možete dati neke prijedloge, npr. da ima uz sebe omiljenu igračku, čitanje priče koju voli, zajedničko pričanje priče pri čemu svatko od Vas može izmisliti po dio priče, slušanje glazbe koja bi ga mogla umiriti ili neki drugi način na koji se inače opušta.
Vjerujem da Vas ova situacija iscrpljuje, posebice jer traje već neko vrijeme. Drago mi je što pružate veliku podršku Vašem djetetu i što Vam je ono na prvom mjestu, ali želim Vam naglasiti da je važno brinuti se i o sebi. Kako biste adekvatno mogli odgovoriti na djetetove potrebe, bitno je da brinete i o svojima potrebama te da nađete malo vremena i za sebe. Ako trenutno stanje duže potraje, svakako Vam preporučujem javljanje djetetovu pedijatru koji Vas po potrebi može uputiti drugim stručnjacima.
Ako budete imali još nekih pitanja vezanih uz ovu ili neku drugu temu, možete se obratiti i putem besplatne i anonimne linije Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Želim Vam puno strpljenja, ali i uživanja u trenucima kada se Vaš sin ne boji jer je važno da u njima uživate i tako mu pokažete da nije strah ono što ga obilježava.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
