|
Matea234
|
03.12.2021. 08:10
Postovanje.Moj problem je sljedeci. Imam djevojcicu od 3 godine i bebu od 6 mjeseci.
Djevojcica je bila vezana za mene i dobro je prihvatila malu bebu. Pomagala bi mi sve oko bebe,i nije pokazivala neke ocite znakove ljubomore. Ponekad bi znala rec ostavi bebu da se mi igramo. I cesto bi znala galamit bebi na uho na sta smo je cesto opominjali ,al bi ona i dalje kroz smjeh to radila. Njoj je to bio kao neki vid igre. Zadnjih 10 dana je pocela pokazivat ocite znakove ljubomore. Znala bi plakat ako bi ja uzela bebu,ponasat se kao mala beba imitirajuc puzanje i slicno. Objasnila sam joj 300 puta da je beba mala i da je moram uzet,da ih isto volim i sve to. E nakon toga ona se pocinje vezati vise za baku (zivimo u zajednici). Spava s njom,a inace nikad nije htjela. Trci njoj stalno u zagrljaj. Baki neda da uzme bebu,a meni vise nista ne govori ako je uzmem. To traje vec tjedan dana. Ono sto me zanima je sta ja mogu naprqvit da vratim odnos koji smo imali. Pricala sam stalno s njom,i uvjek joj kazem da je volim,i igramo ss skupa,i vodim je sa sobom vecinom di idem,al svejedno zadnjih dana kao da ne postojim u njenom zivotu.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
07.12.2021. 00:00
Draga mama Matea,
na početku Vam želim zahvaliti što ste se odlučili javiti i potražiti pomoć te mi time iskazali povjerenje.
Ako sam Vas dobro razumjela, zanimaju Vas određena pitanja koja se tiču odnosa između Vas i Vaše trogodišnje kćeri. Navodite kako ste prije šest mjeseci u Vašoj obitelji dobili još jednu prinovu i kako Vam se čini da je trogodišnja djevojčica do sada pozitivno reagirala na mlađe dijete i promjenu obiteljske dinamike, osim što bi ponekad vikala bebi na uho. Ako sam Vas dobro shvatila, unatrag deset dana primijetili ste promjene u ponašanju kćeri koje povezujete s iskazivanjem osjećaja ljubomore. Navodite kako je određena promjena u njenom ponašanju i traženje dodatne utjehe i pažnje prilikom druženja s bakom. Konačno, pitate se što možete učiniti kako bi poboljšali trenutni odnos između Vas i Vaše kćeri.
Važno je da znate kako se mnogi roditelji suočavaju sa sličnim poteškoćama kada njihov prvorođenac dobije sestru ili brata te kako u ovoj situaciji niste sami. Pitam se kako se Vi osjećate u situacijama u kojima Vam se čini kao da ne postojite u kćerinom životu. Vjerujem da Vam nije lako, pa Vam prije svega želim reći kako je razumljivo ako se osjećate tužno, zabrinuto, ljuto, iscrpljeno, bespomoćno ili čak ljubomorno. Voljela bih Vam reći i nešto više o ljubomori, osjećaju koji povezujete s promjenama u ponašanju Vaše kćeri.
Ljubomora je neugodan osjećaj koji većinom ne volimo osjećati, a javlja se u nama kada se bojimo da će nam netko preoteti nešto što nam je važno. To je najčešće pažnja i vrijeme osobe koju volimo, primjerice pažnja i vrijeme roditelja. Budući da je Vaša kći trogodišnje dijete, trenutno još uvijek nije razvojno sposobna u potpunosti razumjeti što se događa, već najviše primjećuje manjak Vaše pažnje, što znači da možda postaje nesigurna oko toga hoćete li i dalje biti tu za nju kad Vas bude trebala. Takve neugodne osjećaje mala djeca će izražavati kroz razne obrasce ponašanja, a u njih spadaju i ona koja ste i sami prepoznali - plač, protestiranje, izoliranje, ignoriranje i slično. Ponekad se javlja i regresija, odnosno dijete može ponovno pokazivati ponašanja koja su tipična za ranije faze razvoja, poput puzanja i gugutanja. Iako Vam navedena promjena u ponašanju Vaše kćeri može djelovati zabrinjavajuće i uznemirujuće, važno je da znate da ona jest uobičajena i česta, te kao takva najčešće neće narušiti uobičajeni razvojni tijek Vaše djevojčice.
Međutim, važno je obratiti pozornost i reagirati na opisana ponašanja kako bi Vašoj kćeri omogućili priliku za rast i razvoj i olakšali proces nošenja s novonastalom situacijom u kojoj više nije jedino dijete u obitelji. Prije svega, s djevojčicom je važno razgovarati o tome što se događa i što to za nju znači, te joj i sada ponavljati da je volite, bez obzira na to što je dobila sestru. Iz Vašeg upita vidim da ste to i sami prepoznali, te Vas zbog toga želim pohvaliti. Budući da novorođenče zahtijeva veliku pažnju i posvećenost, razumljivo je da ćete veći dio dana biti posvećeni upravo njemu. Isto tako, i Vašu stariju djevojčicu možete uključiti u neke korake brige o bebi – primjerice da nešto pridrži ili Vam dodaje dok brinete o bebi – kako biste kod nje poticali brigu i povezanost s bebom. Međutim, važno je da pokušate potaknuti ili održati neke aktivnosti koje radite samo s Vašom trogodišnjom kćeri. Tako ćete joj pokazati kako ste joj i dalje dostupni, iako ste odnedavno tu i za nekog drugog. Kako bi potaknuli osjećaj sigurnosti, važno je da joj u svakoj prilici pokažete kako Vam je nezamjenjiva i potrebna, jednako kao što ste i Vi njoj. Također, možete je uključiti i u neke Vaše svakodnevne aktivnosti ili poslove, kao što su čišćenje ili kuhanje, tako što će pored Vas obavljati sitne zadatke primjerene njenoj dobi. Tako provedenim vremenom će te joj pokazati kako Vam je lijepo i nezamjenjivo vrijeme koje provodite zajedno.
Važno mi je istaknuti da navedeni period u kojem se nalazite, koliko god lijepih trenutaka nosio, sa sobom može donijeti i iscrpljenost i frustraciju. Zbog toga mi je važno da u svojoj okolini pokušate pronaći podršku, kako za svoje dijete, tako i za sebe. Drago mi je što čujem da Vaša kći utjehu pronalazi u baki, te se pitam imate li ideje kako bi ostali ukućani mogli pomoći Vama da što lakše prebrodite proces prilagodbe. Primjerice, možete li napraviti raspored čuvanja bebe kojim bi dobili prostor za samostalno druženje sa starijom kćeri, ali i vrijeme za sebe. Voljela bih čuti više o tome te Vas svakako potičem da nam se ponovno javite ovim putem ili na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona 0800 0800, otvorenu svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Ako se navedene brige nastave, potičem Vas da nam se ponovno obratite ili da se obratite dječjem psihologu na kojeg Vas može uputiti pedijatar u Vašem mjestu stanovanja. Također nam se možete javiti i ako Vam zatreba razgovor, podrška ili imate još nekih pitanja.
Naposljetku Vas još jednom želim pohvaliti za brigu koju iskazujete Vašim djevojčicama i za trud koji ste pokazali javljanjem i traženjem pomoći.
Želim Vam puno sreće i strpljenja u ostvarivanju Vašeg cilja,
Srdačno,
Hana Hrpka, prof.
|
