|
Sunce36
|
08.11.2025. 00:55
Dobar dan...Imamo malisu od 4god,jako je razigran i voli se igrati sa djecom,eh al je problem sto nigdje nece da ostane bez majke,kada je imao 2,3god svagdje je ostajao bez mene i samo odjednom je to prestalo,ne ide u vrtic...Kada idemo u igraonicu nece da ostane sam moram biti sa njim,mislim da je i malo vise razmazen posto je jedinac pa se sve vrti oko njega...moze nekakv savjet?Lp
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.11.2025. 23:25
Draga mama,
hvala Vam što ste mi odlučili ukazati povjerenje svojim javljanjem . Drago mi je što ovo prepoznajete kao mjesto na kojem možete potražiti podršku i savjet u situaciji koja Vas brine.
Iz Vašeg upita stekla sam dojam da imate razigranog četverogodišnjeg dječaka koji se voli družiti i igrati s drugom djecom, ali se u posljednje vrijeme teško odvaja od Vas. Kažete da je ranije bez problema ostajao sam s drugima, a sada to više ne želi i traži da budete s njim. Vjerujem da Vas to pomalo zbunjuje i možda iscrpljuje, pogotovo jer Vam se čini da se promjena dogodila iznenada, a čini se da se trudite razumjeti što stoji iza tog ponašanja i kako mu pomoći.
Za početak Vam želim reći da je ono što opisujete česta pojava kod djece. Separacijska anksioznost, odnosno strah od odvajanja, prirodan je dio razvoja. Iako se najčešće javlja između druge i treće godine, kod neke se djece može pojaviti kasnije. Razlog njenom javljanju može biti djetetovo suočavanje s nekom promjenom ili fazom u razvoju koja mu budi potrebu za sigurnošću i blizinom roditelja. Kod nekih se to dogodi kad postanu svjesniji mogućnosti da se roditelju nešto može dogoditi ili kad mašta počne stvarati slike koje im bude osjećaj straha, što je posebno karakteristično za dob u kojoj se nalazi Vaš sin.
Ponekad se takve promjene u djetetovu ponašanju pojave i nakon nekog događaja ili promjene u svakodnevici, npr. preseljenja, dolaska nove osobe u obitelj, češćeg izbivanja roditelja, bolesti ili nečeg što je dijete doživjelo kao stresno. Pitam se jeli se u posljednje vrijeme dogodilo nešto što bi moglo biti povezano s ovom promjenom. Takve okolnosti ne moraju nužno biti velike da bi dijete na njih reagiralo, već ponekad i male promjene mogu potaknuti potrebu za dodatnom blizinom i sigurnošću.
Važno je znati da se to ne događa zato što je dijete “razmaženo”, nego zato što mu je trenutno teško nositi se s osjećajem razdvojenosti i neizvjesnosti. Spomenuli ste da mislite kako ste ga možda razmazili pa se pitam što to za Vas znači. Ponekad roditelji pod tim misle da su djetetu previše popuštali ili da su mu davali previše pažnje. No pažnja i bliskost same po sebi ne razmaze dijete. Ono što može utjecati na ponašanja koja roditelji često opišu kao “razmažena” jest ako dijete osjeti da svaki put kada mu je teško, roditelj odmah otklanja nelagodu i prilagodi se njemu. U takvim situacijama može pomoći postavljanje jasnih i dosljednih granica, uz puno topline i razumijevanja. Dijete kroz granice uči da svijet ima pravila, ali i da roditelj zna što radi i da se na njega može osloniti. Primjerice, ako se dogovorite da će ostati u igraonici dva sata, važno je držati se tog dogovora čak i ako plače pri rastanku. Naravno, prije toga mu možete mirno reći da razumijete da mu je teško, podsjetiti ga da ćete se vratiti u dogovoreno vrijeme i da vjerujete da će se lijepo igrati. Zatim je važno otići i kasnije stvarno doći kada ste i rekli. Na taj način pokazujete mu da ste dosljedni i da Vaše riječi imaju težinu, a on uči da rastanak nije nešto čega se treba bojati.
Možete mu olakšati rastanke dogovorom o malom ritualu. To mogu biti zagrljaj, pusa i mahanje pa dogovor da se vidite kad završi igra. Takva mala rutina daje mu osjećaj predvidljivosti i sigurnosti. U početku možete ostajati u blizini, ali ne s njim. Primjerice možete otići na kratko u obližnji kafić ili trgovinu i reći mu da ste blizu. Nakon nekoliko uspješnih pokušaja možete se postupno udaljavati na dulje vrijeme. Kada se vratite, pohvalite ga što je uspio ostati sam i zabaviti se jer tako uči da se hrabrost i trud isplate.
Na kraju, važno je zapamtiti da je separacijska anksioznost dio prirodnog procesa odrastanja. Neka se djeca s njom susretnu ranije, neka kasnije, kod nekih traje kraće, a kod drugih nešto dulje. Svako dijete ima svoj tempo u kojem uči da se može osjećati sigurno i kada roditelj nije uz njega, a Vaša je uloga u tome iznimno važna. Upravo kroz Vašu smirenost, toplinu i dosljednost on će postupno razvijati povjerenje da se uvijek možete rastati, ali i ponovno pronaći.
Lijepo je vidjeti što ste tako brižna i pažljiva mama koja želi razumjeti i pomoći svom sinu. Takva roditeljska osjetljivost i spremnost na učenje najbolji su temelj za djetetov osjećaj sigurnosti. Želim Vam puno strpljenja i uspjeha na ovom putu jačanja njegovog samopouzdanja i razvoja u jednog hrabrog i sigurnog dječaka.
Ako budete imali dodatnih pitanja ili želju podijeliti kako se situacija razvija, slobodno možete ponovno pisati ovim putem ili se možete javiti na liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linije su otvorene svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Šaljem Vam puno toplih pozdrava,
Hana Hrpka, prof.
|