Draga mama,
prije svega želim Vam iskreno zahvaliti što ste se obratili Hrabrom telefonu. Vjerujem da Vam nije bilo lako ovako iskreno i detaljno podijeliti svoj problem. Čini mi se da se osjećate kao da Vam je otežana mogućnost da budete majka svome dječaku. Nadam se da će Vam ovaj odgovor dati ideje i smjernice kako se postaviti u opisanoj situaciji. Vidim da ste jako brižni i puni ljubavi, što mi daje vjeru da ćete uspješno riješiti i ovu prepreku.
Kažete da djed ne poštuje granice koje Vi postavljate kao roditelj. Čini se da ste pokušali postići dogovor na puno načina – razgovori s njim i djetetom, obraćanje suprugu, psihologinji, zahlađenje odnosa... Kao da je sve rezultiralo kratkom ili nikakvom promjenom. Moram Vam reći da sam zadivljena količinom energije i strpljenja koje ste uložili. Sviđa mi se što ste pokušali na konstruktivne načine riješiti ovu poteškoću, obratili se stručnjaku i stavljali dijete kao prioritet. Sa svoje strane dali ste zaista puno i možete na to biti ponosni. Iako nisu polučila željeni rezultat, Vaša djela bila su podržavajuća. Odgovornost druge strane je kako će na njih reagirati. Odgovornost za „razaranje obitelji“ koje ste spomenuli leži u djedovom krilu. Vaše je pravo, dapače dužnost, brinuti za sebe i svoje dijete. Osvrnula bih se na to kako je problem počeo. Kažete da su neslaganja s djedom krenula otkad ste dobili drugo dijete, a stariji sin i djed su prije imali blizak odnos. Kada dijete dobije brata ili sestru, u njegovom životu se sve mijenja iz temelja. Prestaje biti centar pažnje roditelja te mora dijeliti ljubav s bracom ili sekom. Koliko god može biti sretno što će dobiti novog člana obitelji, osobu s kojom će se igrati i biti joj uzor, toliko to može biti novo i zastrašujuće iskustvo. Važno je s djetetom puno razgovarati o prinovi u obitelji, no ni tad nismo sigurni da će prilagodba proći bez problema. U redu je da dijete preispituje sebe i Vas te se boji novonastale situacije u obitelji, dok ima mjesto za izraziti osjećaje i podršku roditelja. Kažete da je zvao djeda dok ste uspavljivali bebu i niste se mogli osvrnuti na njegovo plakanje. Pitam se zato je li Vaš sin izrazio svoje brige djedu koji se postavio kao zaštitnik. Moguće je i da je djed samoinicijativno preuzeo tu ulogu. Tome u prilog ide i manjak interesa za mlađeg sina - koji nikako nije pravedan prema njemu te ste potpuno u pravu oko toga da zaslužuju jednak tretman.
Osim što se Vaš sin možda teško nosio s dolaskom nove bebe u obitelj, važno se osvrnuti i na to kako proživljava situaciju s djedom. Sad ću Vam ukratko opisati položaj baka i djedova u obitelji te njihov utjecaj na djecu. Nadam se da ćete uvidjeti da niste sami u ovom problemu i da ćete se prepoznati u nekim segmentima. Uloga djeda i baka važna je u djetetovom životu. Kad je dijete malo, teško mu je razumjeti da i njegovi roditelji imaju roditelje, da baka i djed imaju svoje roditelje, za koje im se čini da postoje oduvijek. Stoga su djeca zainteresirana za priče iz mladosti djeda i baka, koje su im zanimljive i pomalo čarobne. Bez obzira na stupanj obrazovanosti, djeca uživaju učiti od baka i djedova. Kad odrastu, iako se ne mogu sjetiti tko ih je to točno naučio, popravljat će igračke ili peći kolače po uzoru na djeda i baku. Svojom aktivnom ulogom djedovi i bake obogaćuju svoj i život djeteta te su utoliko nezamjenjive figure u odrastanju. Ipak, tu se povlači granica. Ako djedovi i bake preuzimaju vodeću ulogu u odgoju, dijete razvija privrženost prema njima. Kad roditelji dođu u situaciju preuzimanja brige o djetetu, čak i nakon nekoliko sati s djedom i bakom, imaju problem s uspostavom odnosa s djetetom. Činjenica je da se bake i djedovi ponekad osjećaju nepotrebnima i neuvaženima od članova obitelji pa čine sve kako bi unuke što više vezali za sebe te se na taj način osjetili potrebnima i vrijednima. Ponekad idu tako daleko da ne dozvoljavaju roditeljima da postave granice, „štite“ djecu od roditelja, pozivaju se na iskustvo i mudrost i nameću svoje stavove o odgoju. Kad nastane takav konflikt u obitelji, najviše ispaštaju djeca. Naime, djeca koja moraju testirati granice svakog člana obitelji i nemaju jasne smjernice u odgoju postanu nesigurna, nervozna, zahtjevna i manipulativna. To sve ometa njihovu psihosocijalnu prilagodbu.
Iz iskustva mnogobrojnih obitelji koje doživljavaju ovakav izazov, pretpostavljam da je i Vaš sin zbunjen i žalostan. Iako Vam ne izražava svoje brige te se ubrzo počne ponašati kao da ništa nije bilo, kako opisujete, to ne znači nužno da ne pati. Razgovarajte s njim o tome. Pitajte ga o osjećajima. Možda Vam može nacrtati kako se osjeća ili iskazati kroz igru. Vi ga najbolje poznajete i znate na koji način se lako izražava. Dijete od šest godina ne zna opisati i verbalizirati što ga muči te njegovo zatvaranje nije odraz nepovjerenja. Prema svemu što ste napisali, čini mi se da imate kvalitetan odnos te da bi mogao rado dijeliti s Vama. Također, čujem Vašu potrebu da ga štitite pa umanjite teške situacije, primjerice kažete da su mama i djed samo glasno pričali. Sasvim razumijem tu potrebu i naravno da se nećete djetetu jadati i povjeravati o svim problemima. Ono što bih Vam savjetovala je da budete otvoreni s njim. Recite mu što se događa jezikom koji on može razumjeti. Primjerice, nakon svađe s djedom, možete mu reći: „Žao mi je što si čuo ovu svađu. Jako sam se uzrujala i rastužila, no sad se već bolje osjećam kad sam s tobom. Djed i ja te jako volimo i želimo sve najbolje za tebe. Samo se ne slažemo oko nekih stvari i za to ti nisi kriv“. U razvojnoj fazi Vašeg sina normalno je da djeca imaju magično mišljenje da su centar svega. Bojim se da bi Vaš sin mogao pomisliti da je on odgovoran za probleme u obitelji te je važno da čuje suprotno. Kada pokušamo djeci predočiti situaciju njima razumljivim rječnikom, često se iznenadimo koliko oni zapravo znaju i razumiju.
Opisali ste mi i odnos supruga prema cijelom problemu. Čini mi se da nije bio prisutan u ključnim trenutcima i da ste bili usamljeni. Vidim da je načelno spreman poštovati Vaše odluke. Ipak, samo jednom spominjete da Vas je aktivno obranio i preuzeo odgovornost, a sad podrška izostaje. Vjerujem da je rastrgan između svojih roditelja te Vas i djeteta. Spomenuli ste da Vam je brak doveden u pitanje, što mi je jako žao čuti. Možda biste mogli razgovarati s njim o tome kako se osjećate, saslušati kako i zašto je njemu teško te posložiti međusobna očekivanja. Čini mi se da očekujete više aktivne podrške, i zbog sebe, i zbog djeteta te ju imate pravo tražiti.
Svjesna da se obraćate primarno zbog savjeta oko djeda i sina, no imam Vam potrebu reći da sam osjetila emocije koje izražavate. Ne mogu ni zamisliti kako je biti u Vašoj koži toliko dugo vremena. Čini se da ste dosta usamljeni i nesigurni u svemu što proživljavate. Osobito mi se urezalo to što vidim da ste jako posvećeni sinu, a djed Vas vrijeđa i omalovažava pred njim. Pitam se kako je to utjecalo na Vas. Više puta spominjete djecu, odnose, obitelj u cjelini kao prioritet. Nigdje ne vidim Vas na prvome mjestu i to mi je jako žao. Svakako zaslužujete pobrinuti se za sebe. Takvi ćete biti više otvoreni i za djecu, muža i djeda. U ovom trenutku čini mi se da ste iscrpili energiju za borbu s djedom te Vas održavaju ljubav i briga za dijete. Voljela bih da odate sebi priznanje za sav trud koji ste uložili, za posvećenost i kvalitetne pokušaje rješavanja problema. Voljela bih da napravite nešto lijepo za sebe, makar to bila sitnica. Vjerujem da će Vam to dati energije za ostvarenje uzajamnog poštovanja i razumijevanja s djedom.
S obzirom da imam dojam da je trenutno najveći problem to što se ne slažete sa suprugom oko viđanja djece i djeda, mislim da bi bilo dobro da Vas dvoje razmislite o tome da potražite savjetovanje za sebe, ukoliko procjenjujete da samostalno ne možete doći do dogovora. Uz stručnu podršku i smjernice, mogli biste možda doći do dogovora koji bi zadovoljio i Vašu potrebu da sa suprugom imate autonomiju u odgoju djece te suprugovu potrebu da ima dobar odnos s roditeljima. Ako želite, možete napisati u kojem ste gradu da Vam preporučimo kome se obratiti. Ako Vam zatreba razgovor, podrška, savjet ili neki kontakt, možete nazvati našu besplatnu anonimnu liniju za mame i tate na broj 0800-0800 radnim danom od 9 do 20 sati. Također nam se možete javiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Ako Vas zanima više o bakama i djedovima ili odgoju općenito, preporučila bih Vam knjigu „Odgajam li dobro svoje dijete“ Gordane Buljan-Flander i Ane Karlović. Možete pogledati i brošure Hrabrog telefona na http://www.hrabritelefon.hr/o-nama/publikacije/ , osobito onu pod nazivom „Kako biti dobar roditelj“ u kojoj ćete naći nove načine i ideje za odgoj djece.
Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje. Biti majka također znači doživjeti nesputanu radost sa svojim djetetom. Priuštite sebi i sinu tu radost u zajedničkim trenutcima i neka zna da se u nju može uvijek sigurno vratiti.
Puno sreće želi Vam Vaš,
Hrabri Telefon
