|
krašexpres
|
17.01.2012. 16:40
Imam 35 godina i tri godine sam samohrana majka četvero djece (12,11,9 i 4i pol godine).Suprug je bio alkoholičar, prošli smo svašta.Godinu dana nakon smrti preselili smo mojim roditeljima i sada živimo na katu u mnogo boljim stambenim uvjetima.Samo situacija sa našim životima nikako da se posloži.Odnosi mene i mojih roditelja su složeni, odnosi među mojim roditeljima su složeni...Trenutno mi je največi problem sin(9).Bio je jako vezan na prijatelje u staroj školi i učiteljicu i nikako da prihvcati novu sredinu.Radi svađu između mene i roditelja ne sluša živčan je ima agresivne ispade, tuče braću.Prijeti da će pobjeći od kuće da mi ne volimo baku, da želimo da ona umre...Pokušala sam doći do psihologa ...sve to već predugo traje a ja se bojim , gubim živce i razum uz sve druge probleme oko novca , zdravlja djece i svojega.Živimo u okolici Varaždina.molim vas za savjet.
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
18.01.2012. 20:35
Poštovana,
Za početak Vam se zahvaljujem što ste se odlučili javiti ovim putem za pomoć i to mnogo govori o tome koliko ste brižna i posvećena majka, i to je zaista divno.
Žao mi je zbog svega što Vi i Vaša obitelj prolazite. Vjerujem da nitko tko nije bio u takvoj situaciji ne može ni zamisliti kako se osjećate i koliko je snage potrebno da se s time nosite. Prema onome što sam pročitala, u posljednje vrijeme prolazite mnogo, a posebno Vas muči situacija sa sinom. Budući da ste ispričali dosta toga, voljela bih se posvetiti svakoj stvari posebno.
Kažete da je počeo iskazivati neka negativna ponašanja: da ima ispade agresije, da tuče braću i da unosi nemir u odnose s Vašom obitelji. Iz vaše poruke nisam u potpunosti shvatila kada su takva ponašanja započela, ali ona se mogu povezati s ranijim iskustvom djeteta. Kao što i sami znate, nažalost, iskustva Vašeg sina u velikoj se mjeri razlikuju od iskustva prosječnog djeteta njegove dobi. Život s roditeljem koji je ovisan o alkoholu nosi mnogo traumatičnih trenutaka, kao što ste i sami napisali "prošli ste svašta". Zatim je uslijedio gubitak roditelja koji nosi nemjerljivu količinu tuge i zbunjenosti. Bez obzira na sve negativne postupke i osjećaje koje je Vaš sin proživio s ocem, on je i dalje bio njegov roditelj, njegov tata, i kao takav nezamjenjiv. Djeca različite dobi smrt roditelja doživljavaju na različit način. Ako sam dobro povezala, Vaš sin je u tom trenutku imao 6 godina. U tom razdoblju djeca još ne razumiju gubitak u potpunosti, ali su ga svjesna. Proživljavaju intenzivne emocije, ali još nemaju sposobnost izraziti ono što misle i osjećaju riječima. Intenzivne emocije stoga često ostaju zarobljene i dovode do određenih poteškoća. Nadalje, spomenuli ste da ste se preselili i da je sin promijenio školu, odnosno dogodila se još jedna velika promjena u njegovom životu. Djeca na traume i velike promjene mogu reagirati u dva smjera, prvi je povlačenje u sebe i često razvijanje određenih tjelesnih simptoma, a drugi je tzv. acting out, odnosno razvijanje različitih problematičnih ponašanja među kojima je i agresija. Djeca zapravo iz osjećaja bespomoćnosti reagiraju ljutnjom, a obzirom da se često ne znaju nositi s ljutnjom i ne znaju je na primjereni način iskazati jer su premala, nju pokazuju kroz agresiju. Agresija Vašeg sina i prijetnje bijegom od kuće su zapravo samo način na koji on pokušava pokazati da nešto nije u redu i sasvim su očekivani s obzirom na situaciju. Takva ponašanja kod nas mogu izazvati izrazitu ljutnju i zato zaista vjerujem da je jako teško nositi se s njima, pogotovo uz sav stres kroz koji prolazite. U cijelom tom procesu najvažnije je djetetu biti bezuvjetna podrška, što ne sumnjam da jeste. Možete s njime iskreno porazgovarati o svemu što se događa. Pokažite mu da razumijete da se trenutačno događaju mnoge promjene i da mu je zbog toga teško. Možete mu reći da je u redu osjećati se tužno i ljuto te da se i Vi sami ponekad tako osjećate. Ono što je bitno je to da mu kažete kako je u redu biti ljut, ali da postoje primjereni načini iskazivanja ljutnje. Te načine mu možete i sami objasniti i pokazati. Često roditelji izbjegavaju razgovor o tužnim temama jer imaju osjećaj da će time samo otežati djetetu, ali zapravo je istina da mu time olakšavate jer mu dajete prostor da izrazi svoje osjećaje, pokazujete mu da Vam je stalo i da nije sam.
Spomenuli se da prijeti odlascima od kuće i kaže da vi ne volite baku i da će baka umrijeti. Djeca svijet doživljavaju na drugačiji način od nas odraslih. U dobi od 6 godina, djeca smrt mogu doživljavati kao kaznu. Vaš sin možda nije u potpunosti razumio što se događalo u Vašoj obitelji, ali je bio svjestan da nešto nije u redu. Moguće je da je smrt oca doživio kao kaznu za njegova ponašanja i da su svađe s bakom kod njega potaknule strah da se ne dogodi isto. Isto tako, nakon smrti roditelja dijete se često jako veže za drugog roditelja ili neku blisku osobu i strah ga je da ne izgubi i nju. Porazgovarajte iskreno s njime o njegovom strahu za baku. Možete ga upitati zašto mu se tako čini?
Drago mi je da ste se odlučili obratiti psihologu i zaista mi se čini da Vaše dijete time može mnogo dobiti. Budući da kažete da sporo napredujete s kontaktiranjem psihologa, upoznat ću Vas s još nekoliko opcija, osim psihologa do kojega možete doći preko Vašeg obiteljskog liječnika. Na području varaždinske županije djeluje obiteljski centar u sklopu kojeg djeluje savjetovalište kojemu se možete obratiti. U savjetovalištu Vam je dostupna pomoć psihologa, ali i socijalnog pedagoga/defektologa, koji bi Vam s obzirom na ponašanje Vašeg sina mogao biti velika podrška. Možete se obratiti na broj: 042 / 303-075, e-mail: obiteljskicentar-vz@vz.t-com.hr ili na pojedinačne mailove zaposlenika dostupne na stranici. Ovdje se nalazi link na kojem se možete detaljnije upoznati sa samim savjetovalištem i stručnjacima koji u njemu rade: http://www.ocvz.hr/hr/savjetovaliste/
Isto tako možete se obratiti psihologu u sklopu Vašeg nadležnog Centra za socijalnu skrb. Broj varaždinskog centra je: 042/303-900.
U cijelom procesu traženja pomoći za Vaše dijete, bilo bi dobro da ne zaboravite potražiti pomoć za sebe. Kao što i sami kažete, prošli ste svašta. Trenutačno se nosite sa samostalnim odgajanjem četvero djece, sinovim problematičnim ponašanjem, lošim odnosima u obitelji, problemima s novcem, zdravljem... Vjerujem da je potrebna velika količina snage i energije koju Vaša situacija svakodnevno iz Vas crpi. Često ljudi kažu da se roditelji moraju posve posvetiti svojoj djeci i uzimanje vremena smatraju sebičnošću. Međutim, zadovoljan roditelj je dobar roditelj. Iako vjerujem da Vam je svaki dan prenatrpan, voljela bih kada biste svaki dan odvojili pa makar samo 10 minuta za nešto što Vas opušta (bilo da je to kupka, šetnja, čitanje ili jednostavno ne raditi ništa).
Nalazite se u vrlo teškoj situaciji i zaista mislim da bi razgovor sa stručnom osobom mogao puno značiti. Možete se uključiti u savjetovanje na bilo kojoj od navedenih adresa. Osim toga, postoji niz udruga koje pružaju podršku samohranim roditeljima, primjerice:
• udruga Let (telefon: 01/48 23 041; e-mail: let@zg.t-com.hr; web: www.udruga-let.hr)
• Udruga jednoroditeljskih obitelji Hrvatske (telefon: 01/36 97 025 (četvrtkom 16-20 h); e-mail: udruga_jednoroditeljskih.obite@xnet.hr)
• Udruga samohranih roditelja i mladeži (telefon: 091 8930971; e-mail: usrim@usrim.hr; web: http://www.usrim.hr/)
Iako se nalaze na području grada Zagreba, možete im se obratiti i telefonom ili mailom.
Više informacija o ovim udrugama, kao i o brojnim drugim koje se bave pružanjem podrške samohranim roditeljima, nalazi se na sljedećem linku: http://samohrani.com/savjetovaliste.html (pod naslovom Udruge koje pružaju podršku jednoroditeljskim obiteljima). Kroz njih se možete uključiti u savjetovanje, radionice, potražiti neku važnu informaciju (pravnu ili drugačiju), povezati se s ljudima u sličnoj situaciji i vidjeti da nisu sami.
Također, ako imate potrebu razgovarati o situaciji u kojoj se nalazite, saznati dodatne informacije ili jednostavno dobiti podršku i uho koje sluša, uvijek možete i nazvati našu anonimnu i besplatnu savjetodavnu liniju Hrabri telefon na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili nam se obratiti putem chat-a na www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Još jednom, hvala Vam što ste nam se javili. Želim Vam puno sreće.
Vaš Hrabri telefon
|
