|
xenija
|
15.02.2019. 12:15
Postovani.Imamo dva djecaka u dobi od godinu dana i 3 godine.Prije 10 dana su krenuli u vrtic.Sve je bilo u redu do prije 3 dana.Stariji sin koji je od prvog dana obozavao vrtic unazad tri dana odbija polazak u vrtic
Naime ujutro histerizira,neda se obuci,nemozemo ga staviti u auto,place i vice da ne zeli u vrtic.Kada dode u vrtic i dalje vice,no medutim smiri se ta 5 min.Ostatak dana se lijepo igra ,jede,spava a kad dodem po njega odmah place da ne zeli sutra ujutro u vrtic.Doma cijelo popodne place cak i po noci ne spava vec govori da ne zeli u vrtic.Teta u vrticu ga jako hvali pa neznamo koji je uzrok tog velikog problema.Uzasno smo iscrpljeni ker bilo sto da mu velimo ne zeli slusati vec samo govori da ne zeli u vrtic.Lijepo Vas molim neki savjet.Hvala
|
|
Savjetodavna linija, za djecu
|
20.02.2019. 22:10
Draga mama,
prije svega Vam se želim zahvaliti na javljanju Hrabrom telefonu. Time ste nam iskazali povjerenje zbog čega mi je drago. Iz Vašeg upita dobivam dojam da se osjećate iscrpljeno, na neki način i bespomoćno jer Vaš stariji sin ne želi ići u vrtić. Ako sam Vas dobro razumjela, kod samog polaska u vrtić nije bilo nikakvih teškoća. Prvi tjedan je prošao bez plača i odbijanja odlaska u vrtić, a nakon toga su se pojavile poteškoće. Čini mi se da Vas zbunjuje trenutna situacija jer je dječak u početku želio ići u vrtić, a sada se snažno protivi tome.
Polaskom u vrtić dijete se susreće s novom okolinom i nepoznatim osobama oko sebe. Potrebno mu je neko vrijeme da se prilagodi, najčešće oko dva tjedna, no važno je napomenuti kako vrijeme potrebno za prilagođavanje ovisi o raznim individualnim čimbenicima te je za svako dijete drugačije. Ponajprije bih Vam željela reći kako su emocionalne i ponašajne reakcije koje Vaše dijete iskazuje prirodne i uobičajene. Ipak, ako te reakcije budu trajale duže od dva mjeseca, potrebno je potražiti pomoć stručnog tima i odgajatelja u vrtiću. Ponekad je djeci prvi tjedan u vrtiću zanimljiv i zabavan jer su usmjereni na istraživanje novog prostora i okruženja, okruženi su s puno igračaka i vršnjaka s kojima se mogu igrati te im to okupira pažnju. Kada shvate da će trebati biti u vrtiću svaki dan i da se njihova dosadašnja rutina mijenja, mogu se naknadno pojaviti otpor i odbijanje odlaska u vrtić. Prilagodba na vrtić može biti izazovna i stresna kako za dijete, tako i za roditelje, osobito ako su prisutne suze, jer se roditelji mogu dvoumiti oko toga hoće li odvesti dijete u vrtić ili ga ostaviti doma. No, ako dijete plače samo za vrijeme rastanka i ako se brzo nakon toga priključi igri s vršnjacima, roditelji nemaju razloga za brigu. Kako bi prilagodba bila što lakša, važno je ne izostajati iz vrtića dok prilagodba još traje kako se ne bi narušavao proces kroz koji dijete prolazi i produljivale djetetove reakcije na promjenu. Ono što za početak može olakšati prilagodbu djetetu je rutina i uspostavljena struktura. Kod odlaska u vrtić, poželjno je da dijete u vrtić vodi ista osoba u isto vrijeme. Pri dolasku u vrtić, može biti od pomoći da roditelj povede dijete u grupu i ostavi ga s odraslom osobom koju dijete najbolje poznaje i s kojom se osjeća ugodno. Uz to, bitna je iskrena komunikacija između roditelja i djeteta. Kada roditelj odlazi, važno je da dijete to zna, da mu kaže da sada ide na primjer na posao i da oproštaj traje kratko. Osim toga, djetetu je potrebno objasniti kada će roditelj ili netko drugi doći po njega, što se primjerice može objasniti na ovaj način: „Ja sada idem na posao. Ti ćeš se do tada igrati, zatim ćeš ručati pa spavati i onda se opet igrati, a poslije toga ću doći po tebe“. Iako djeca nemaju u potpunosti razvijenu svijest o vremenu, pomaže im imati unaprijed određen raspored i vrijeme koje provode negdje kako bi znali da će ići kući i da će se ponovo družiti s roditeljima taj dan. Ako se dijete i dalje protivi odlasku u vrtić, može ga se podsjetiti na sve tete i vršnjake koje sada poznaje i sve stvari koje voli raditi u vrtiću. Korisno je i da roditelji potiču komunikaciju djeteta s odgajateljima. Primjerice, kada pri dolasku u vrtić dijete traži od roditelja da ga odvede na wc, važno je da ga potaknu da za to upita svoju tetu i mogu nadodati kako će se sada ta teta brinuti za njega/nju dok se roditelj ne vrati. Roditelji trebaju naglasiti kako je prirodno se tako osjećati i da su rastanci svima tužni, no da će se za nekoliko sati opet vidjeti i raditi neku djetetu dragu aktivnost. Pri tome može pomoći i da zajedno s djetetom osmislite što bi mu olakšalo rastanak, a to može biti neki predmet ili omiljena igračka od kuće koji će uvijek biti uz njega i pružati mu sigurnost. Pitam se što mislite o ovim prijedlozima.
O odgojnim i razvojnim pitanjima također se možete informirati i kod psihologa ili druge stručne osobe koja radi u vrtiću. Njihov je zadatak da roditeljima pružaju informacije i da im budu podrška u odgojnim izazovima s kojima se susreću.
Ako imate još neka pitanja, možete nam se obratiti ovim putem, preko e-maila savjet@hrabritelefon.hr ili možete nazvati besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Želim Vam puno sreće u Vašim daljnjim koracima!
Lijep pozdrav,
Vaš Hrabri telefon
|
