|
juhica
|
19.07.2010. 01:25
Pozdrav ja sam Jurica
Imam 17 godina (skoro 18), iz Požege sam ali se školujem u Zagrebu... Moj otac (bar mi svi tako kažu da je iako ja to tako neosjećam) me je zanemarivao od moga rođenja, ja nisam bio "Hollywood" od djeteta, ali nisam bio ni propalitet. Moja majka otišla je živjet i radit u njemačku nakon što sam ja krenuo u 1. razred... Ja sam bio ostao s bakom, a moj otac se i dalje nije brinuo niti malo o meni, ćak me nije bio pozvao u 2. svoje svatove. U 5. razredu se on najedanput pojavio niotkud, a tada su već bili moji papiri za njemačku u izradi, i fizički i psihički me maltretirao, ja sam to rekao staroj i stara mi je savjetovala da ga priavim u centar za socijalnu skrb... Naravno!, njemu su vjerovali , jer mu je "frendica" radila na tome, a ja sam samo bio "klinac koji izmišlja i priča gluposti"... Naravno da sam i zbog toga dobio po nosu... Nakon 2 godine boravka u njemačkoj ja sam se htio vratiti u hrvatsku, ali ne kod oca nego kod bake ili ujaka i ujne, ali on se nametnuo i izborio se zato da on dobije skrbništvo, moja majka je to dopustila zbog 2. žene moga oca sa kojom sam si ja bio u vrlo dobrim odnosima... U 7. razredu sam imao jednu nastavnicu iz matematike koja je dokazano "pukla" i svaki put kada bi mi otac došao na informacije ona bi dodala neki extra, a njemu je to dobro koristilo jer me je zbog toga svaki puta tukao dok mi nije nešto slomio (najčešće nos), ista situacija i u 8. razredu... Naravno da sam od toga svega htio pobjeći i nagovorio sam pomajku da mi pomogne da odem u Zagreb na školovanje... Usppjelo je, ali zadnji dan prije upisa u srednju školu, moj otac je meni tvrdio kako nema šanse da se ja upišem i kako ću završit pod mostom kako sam ja đubre nezahvalno i govno i još mnogo uvreda, ja se nato nisam obazirao što je njega navelo da me opet počne udarat... Svejedno sam otišao probat se upisat i bio sam 2. na rang listi ali sa istim brojem bodova kao i moja best frendica iz razreda... Upisao sam se i u učenički dom, ali o domu budem pisao u još jednoj temi jer je i tamo burna prića koja se konačno prije mjesec dana smirila, a sad koliko će trajat ta mirna situacija nitko nezna... Moj otac me nakon toga prestao fozočki maltretirati ali se nastavilo psihički, što postaje svakim danom sve gore i gore... Nakon što sam ja otišao u Zagreb, moj otac je zatvorio svoj obrt i proglasio se "bolesnim" (jer je bio u ratu) i otišao u mirovinu... Tada su počeli i problemi u domu, moj otac se ulizao mojoj odgajteljici i ja sam joj jednom u povjerenju koje je kod mene izigrano rekao za odnose između mene i moga oca, ona mu je to rekla i meni je organizirala termin kod svoje prijateljice psihologinje, ta psihologinja je meni bez da smo jednu jedinu rečenicu porazgovarali napisala uputnicu za kod psihijatra sa dijagnozom suicidalne ideje... Ja sam došao sam tom uputnicom kod psihića i on me je prosljedio u Kukuljevićevu psihijatrijsku bolnicu za djecu i maldež, moj otac je samo pristajao na to jer zna da sam progovorio pa me je htio napraviti ludim... Tamo sam bio 10 dana i dobio diagnozu f93,9= emocionalne tegobe nastale u djetinjstvu... I preko uskrsnih praznika me i dalje tlačio i omalovažavao... nakon toga ja sam uzeo prekomjernu svoju terapiju i završio u komi u KB Dubrava, nakon kome sam opet završio na psihijatriji ali sam bio manje od prvog puta i tada mi je maknuta terapija... Nakon toga su se moj otac i moja pomajka rastali i ja sam morao provest ljetne praznike kod njega... imao sam donekle neku slobodu i sve, ali on je samo ležao na trosjedu i sve sam ja morao radit (kuhat, prat, čistit, usisavat...) U 2. razredu sam smanjio svoje dolaske njemu ali sam za svetok nikolu napravio meni malo sranje u domu, Dopisivao sam se sa djelatnikom doma preko sms-ova, taj razgovor kod ravnatelja ću pamtit do kraja života kada sam proglašen prostituiranom osobom iz razloga što sam se dopisivao s djelatnikom iako u našoj korespodenciji nije bilo niti s od spolnih odnosa... Tada sam morao otkriti starom svoju najveću tajnu, da sam Gay, on je to naravno zanemario, ali mi je rekao da nemogu biti s dečkima dok sam pod njegovim krovom... Kao on nema ništa protiv ali to je sramota... to je bio jedini put da sam dobro prošao... preko uskrsnih praznika u 2. razredu je njemu došlo na pamet imanje na selu i domaći uzgoj peradi i opet sam morao biti njegov rob preko cijelih praznika, a u to vrijeme mi je došla stara iz njemačke i zbog toga mi on nije dopuštao ni da budem s njim ni pola sata, jer nju nepodnosi, ali me je čudom pustio da provedem njezin rođendan s njom ali od petka 9 navećer do subote 11 ujutro... preko ljetnih praznika, nakon 2. razreda sam ja nakon 4 dana otišao sa starom na more a potom i u njemačku, vratio sam se 5.8. i tlačio me je zbog toga mjesec dana, tada mu je propala njegova ideja od uzgoju i trralala, namjestio mi je posao u već propalom kafiću i cijeli dan mi je tamo sjedio i pio kave na moj i na raćun svojih frendova i morao sam si sam plačat hranu i piće, trajalo je to tjedan dana i nakon toga sam opet morao njega služit dok je on "jadan" ležao u "depresiji" na trosjedu pred tv-om... Prošlo je i to, otišao sam opet u zagreb i imao sam svoj mir, tu i tamo me je zivkao na mobitel sa svojim nekim nebulozama i nekim vojnim stipendijama i sve to od čega nema nićeg... Nikad mi nije slao đeparac niti sam ga od njega dobivao a primao je dječiji doplatak za mene... oko zime ja sam upoznao dva dečka bili smo frendovi i tako to... došli su zimski praznici opet sam bio kod njega i morao sam mu biti rob... jedva da sam našao slobodnog vremena za sebe... nakon toga sam se vratio u zagreb i nakon 2 tjedna sam završio sa ta 2 dečka u vezi (za tjedan dana 7 mjeseci) tada sam počeo odlazit iz doma na vikende, a nisam nikome ništa govorio... on mi je platio samo 1. ratu doma za 1, mjesec, u 2. mjesecu se "razbolio" (moš si mislit) i nije mi mogao više platit dom i ja sam morao molit staru da mi plati dom što je ona i nastavila do kraja godine plačat jer je on imao svaki mjesec novi izgovor ali je mojoj odgajateljici prodao spiku kako on plača dom svaki drugi mjesec, došli i ošli uskrsni praznici po starom (opet rob) i nakon toga sam ja u domu rekao da idem kod frenda na vikend jer mi je odgajateljica skužila da izbivam iz doma ali da neidem doma, nakon toga je počela stalno zivkat moga oca i pričat gluposti pa sam joj rekao da idem kod dečka pa se malo smirila i onda kad ju je moj otac počeo zanemarivati i kad sam joj ja rekao da su nam odnosi nikakvi onda je nakratko prestala zvat... Jednom kad ga je zvala je on mene poslije zvao na što sam mu rekao da ja više neželim biti u domu više mi je on rekao kao kako sam ja tek prestao sisat i kako ja nemam nikakva prava i nemam prava ništa govorit šta bih, a šta nebih... nakon toga sam u iste većeri napisao mail sadržaja: Danas se odvio čudan razgovor... zvučao si kao da nemaš nimalo povjerenja ili me jednostavno nedoživljavaš dovoljno zrelim za bilo šta...
Imaš očekivanja od mene (nerealna) i onda kad nije prema njima dolazi do "razočaranja" okrivljavanja, vrijeđanja i ponižavanja...To mi je jasno... Postavio si meni svoje ciljeve kako stručnjaci kažu (čak i moj psihijatar) iz "vlastite iskompleksiranosti " da bi produžio sebe... Nikad nismo bili baš u najboljim i najbližim odnosima, strašno mi je žao zbog toga ali smatram da je kasno da se bilo šta mjenja... Očekivanje od tebe da ću JA imat ženu i djecu je meni smiješno i neda mi se više o tome šutit pa kako god da da ti to prihvatio to se neće dogodit zato što sam ja eto to što je sam : GAY... Ja zivim u realnom svijetu i realno gledam na sve stvari, vidim kako stvari stoje i nastojim poštovat situaciju ako smatram da je u redu... Očito je iz tvojih riječi da isto tako teško prihvaćaš to što ja postajem "svoj" jer do toga ostaje još samo 106 dana... I ako me ti neprihvaćaš takvog kakav jesam postoje ljudi koji me ne samo da me prihvaćaju nego me i takvog poštuju, a iz toga se realno zaključuje da ću se okrenut onome što meni odgovara... Sva šutnja i trpnja me nekoliko puta dovela do teže depresije koju je na mom licu lako očitat, izborio sam se i da se toga riješim i ovaj put si neželim dozvolit da opet dođem u stanje "mirovanja" zato što smatram da mi to nije potrebno i da stvari mogu ići drugačijim tokom i smatram da je vrijeme za neke promjene... Prihvačanje pokreće sve pa ćak i povjerenje... To isto mogu argumentirat s tim što me ti neprihvaćaš takvog kakav jesam pa ti se baš i nepovjeravam previše... Nadam se da iz ovoga neće ispasti ništa loše, da nećeš to samo prespavat bez da razmisliš malo i o "tuđim" osjećajima i da neću ispast opet "veliko razpčaranje", a ako me neprihvatiš sad takvog kakav jesam onda neznam kad ćeš jer smatram da je ovo krajnje vrijeme i imam osjećaj i zadnja prilika... to je on prosljedio mojoj pomajcu,a njezin odgovor njemu bio je: Oh, xyxy
to je tipično postpubertetsko 'blebetanje'...
Sjeti se samo mojih komentara u tim godinama o mojim starcima... starog sam doslovno mrzila - a sad ispada da je jedini na mojoj strani...nije lako i nikada ga neću moću promijenti...
Nisam upućena kakav ste to čudan razgovor vodili, ali znam da obijica teško kažete sve što mislite, osobito na miran i normalan način...
Iskreno, mislim da mu je tekst prilično zreo, bar za njegove godine. Drago mi je ako može sa nekim razgovarati o vašem odnosu. Mislim da on jako želi 'neki svoj život' i da ne želi da mu ti praviš planove, bilo bi dobro kad bi znao da su mu vrata kod tebe uvijek otvorena.
Njegovo seksualno opredljenje je takvo kakvo je, možda se jednog dana promjeni a možda i ne. To je manje bitno. Važno je da uvijek bude korektan i pošten.
Ja znam da i ti i on znate reći što ne mislite, smartam hrabrim što ti je tako otvoreno napisao da 'niste baš najbliskiji' - htio ne htio, to je istina, ali normalno je i da misli da je kasno.... Super je što razmišlja o bliskosti, da mu nisi važan ne bi se uopće zamarao tom riječju. Mislim da podsvjesno želi biti bliskiji s tobom. Jer da ne želi ne bi ni pisao takav mail, samo bi odmahnuo rukom i rekako boli me k... za sve.
Nemoj se na to obazirati na način da te ljuti, mislim da si mu baš dobro odgovorio. Smireno i mudro.
Normalno je i da Jura misli da će se nešto 'veliko' dogoditi na dan njegovog 18-og rođendana. Pokušaj se sjetiti sebe.
On si je tim mailom malo olakšao dušu, a pisanje smatram dobrim ispušnim ventilom. Savjetujem ti da i ti njemu napišeš točno kako se osjećaš... bez kritiziranja, bez omalovažavanja, jer očito je da on misli da mu ti to radiš. Napiši i ti njemu što 'on tebi radi'... to je dobar početak komunikacije dva 'odrasla muškarca' jer želi da ga se sad takvim doživljava...
Opusti se, Zoki, nije to ništa jako strašno - kad si mi rekao pomislila sam da ti je napisao oproštajno pismo - i da se ide npr. ubiti... ali sva sreća, nije ništa tako strašno. Tu fazu je Jure prerastao prije 2 godine....
Ako je stvarno gay i bolje je da nije u Požegi. Pitanje glasi što još možemo učiniti za njega da ostane u Zagrebu ili što već želi ?
Nakon toga je uslijedio i njegov odgovor: Ti ćeš uvijek biti moje dijete moj sin.
Ja mislim da nisam loš tata prema tebi.
Tvoje sexualno opredjeljenje je tvoja stvar tvoj život i ja tu ne mogu ništa niti se želim petljati.
Od tebe tražim da mi budeš iskren i pošten. Pred tobom je život još jedna teška godina srednje škole, fakultet posao i tko zna šta ti još život sve sprema.
Od mene imaš podršku u svemu što radiš samo da tebi bude dobro i da si zadovoljan.
Tata... Pred kraj godine mi je rekla da mi se žeki čuti s majkom i ja sam staroj rekao da je nazove i nazvala ju je i pokušala je sve to ponovit mojoj staroj i reći joj da imam dečka i tralala na što joj je moja stara rekla da je upoznata sa situacijom i da mi imamo dobar odnos pun povjerenja i da zna s kim sami šta sam i kako sam... jedino što se moja stara naljutila na to kad joj je ona rekla kako jedan mjesec plaća on a jedan ona a zapravo je on platio jedan mjesec a ona 5... završila je škola ja sam si sredio potpis za ljetnu ferijalnu praksu od 84 sata i otišao s dečkima na more, rekao sam starom tek nakon što mi je trebala završit praksa da idem sa društvom na more i htjeo sam 2 tjedna što bi bilo do sadašnjeg petka, no međutim on je inzistirao da to bude tjedan dana kraće ali pošto su nam dolazili još neki frendovi pa da se s njima povezem pola puta sam to odgodio na ponedjeljak... došao sam kod njega i tjedan dana mi je priljepak, jućer sam izašao sa best frendicom malo van u grad i danas kad sam se probudio me je okrivio kako sam konzumirao extasy, kako nisam normalan, došli smo kod moje bake i onda je on počeo piti sa mojim ujakom, i moj ujak je htio da ja iznesem liniju saprodužnim kablom van i da pustim neku glazbu moja baka to nije dala i nije mi rekla di je produžni i kad sam ja rekao da neznam di je produžni i da ga nigdje nevidim mi je on "najpametniji" rekao snađi se, spoji 3 žice, na što sam ja malo pustio jezik na pašu pa mu rekao nek si sam spoji 3 žice kad je toliko sav pun sebe i onda me je pozvao da dođem do njega i rekao mi je da će mi zabit glavu u zid... ja za 2 tjedna trebam ići kod stare u njemačku, ali ja neznam dali ću više moći podnjet takvo njegovo ponašanje, najradje bih sutra pobjegao i nikad se više nevratio u ovaj pakao jer samtram da sve to skupa nakon svega to nisam zaslužio... I on njega iovako nemam nikakvu financijsku podršku (7 mjeseci 7,5kn, i plačao mi je karte za vlak od zagreba do požege jednom mjesečno, što je bila njegova želja a ne moja)...
|
