Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 406 | Broj poruka: 1300

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


agresivno 4 godišnje dijete


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

karmen21

01.03.2011. 16:15

Poštovani,

imamo problem s našom curicom (4ipo godine) koja je agesivna. Pokušati ću ukratko sažeti što se događa. Počela je tuči drugu djecu kad je krenula u jaslice, tete i mi smo pripisivali to adaptaciji. Kada je krenula u vrtić to se nastavilo pa su tete opet rekle promjena vrtića, djece - proći će je. Međutim njena agresivnost se i dalje nastavlja. Ali bitno je naglasiti da to nije vezano samo za vrtić nego gdje god odemo dogodi nam se neugodno situacija, u parku, na trampolinu, udari i djecu naših prijatelja. Uglavnom je to guranje, štipanje, grebanje, ponekad zna i ugristi. Nema šta nismo pokušali...od svakodnevnih razgovora i dogovora s njom da to nije lijepo, da to više neće raditi (to nas je izmorilo jer bez obzira koliko pričamo ona za par sati napravi isto) pa smo probali s kaznama (ne smije vani - što je za nju mislim najveća kazna jer je aktivno dijete). Jednostavno suprug i ja ne znamo šta napraviti. Ovu školsku godinu čak nije ni išla stalno u vrtić jer sam ja bila u drugom stanju pa je bila sa mnom kući, također kad je dobila brata (prema njemu je super) nismo je htjeli prva 3 mj. slati u vrtić da ne bi pomislila da je odbacujemo. I sad je opet krenila, prvi dan super, drugi dan teta kaže opet sve po starom, gura se, tuče, grebe. Kako da pokušamo "iskorijeniti" tu njenu agresivnost ? Zahvaljujem Vam na odgovoru.

Hana Hrpka, prof.

04.03.2011. 14:30

Poštovani,

hvala Vam što ste nam se ovim putem obratili za pomoć.
Vjerujem da Vam je teško i naporno nositi se sa vrlo aktivnim i ponekad agresivnim ponašanjem svoje djevojčice, a sasvim je razumljivo i to da ste jako zabrinuti. Većina roditelja ne zna kako se postaviti prema djetetu kada se ono počne ponašati na način koji se od njega nikako ne očekuje. Tako pretpostavljam da ni Vi niste očekivali da će se vaša djevojčica upustiti u sukobe s ostalom djecom jer se za jednu djevojčicu (sasvim neopravdano) očekuje da bude relativno mirna i tiha te je zato sasvim u
redu da se tako osjećate. Ipak, sukobi i agresivno ponašanje do neke granice su sasvim normalni oblici ponašanja. Naime, u vrtiću, parku ili drugim mjestima gdje se djeca igraju i okupljaju, često dolazi do sukoba među djecom i oni te sukobe na neki način moraju riješiti. Neka djeca za rješavanje sukoba koriste agresiju, odnosno fizičko rješavanje sukoba kakvo ste naveli (štipa, grize i grebe drugu djecu). Dijete može koristiti takve načine ponašanja iz više razloga. Moguće je da je takve načine rješavanja problema vidjela u okolini te ih smatra adekvatnima ili je dijete izloženo nekim agresivnim sadržajima na televiziji ili jednostavno ne zna kako da riješi neki problem pa agresivno ponašanje dolazi samo od sebe. Ono što bi bilo dobro napraviti je pitati dijete zašto se ponaša na određen način, pitati npr. zašto je nekog gurnula ili ugrizla. Bitno je, dakle, ustanoviti uzroke njenog ponašanja te joj ukazati na druge načine na koje se može nositi sa određenim situacijama ili eventualnim sukobima s drugom djecom.
Naveli ste da ste pričali s njom i objasnili joj da njeno ponašanje nije u redu te da je drugoj djeci loše kada se ona tako ponaša. To je dobar način da se pokuša riješiti problem, ali uz to da joj se objasni da njeno ponašanje nije lijepo treba joj dati i neko alternativno ponašanje, treba joj reći kako bi se u nekoj situaciji trebala ponašati. Bez davanja alternativnog, dobrog ponašanja, ona zna samo kako se ne treba ponašati, ali ne zna što treba raditi, kako se treba ponašati. U nedostatku tog znanja ona ponovo pribjegava onome što zna, a to je agresivno ponašanje. Stoga, potrudite se otkriti što konkretno potiče njeno određeno ponašanje te joj reći što je dobro da u tim situacijama čini. Npr.ako bi se željela igrati igračkom koju ima u tom trenutku neko drugo dijete, objasnite joj da tada ne treba otimati igračku tom djetetu već ga zamoliti da se igraju zajedno ili da joj malo posudi igračku te da se izmjenjuju. Takvi razgovori, otkrivanje uzroka njenog agresivnog ponašanja i njegovo otklanjane te osiguravanje okoline u kojoj se ništa dobro ne postiže agresijom jest ono što bi trebalo pokušati učiniti. Kada dajete kaznu djetetu, bitno je da je ona primjerena za njezinu dob (npr. 'time-out' od 4 minute kada pokaže neprihvatljivo ponašanje ili uskraćivanje igre ili igračaka na 4 minute). Bitno je da kazna bude istog trena nakon neprihvatljivog ponašanja, a ne poslije jer dijete neće biti sigurno za što je kažnjeno. Također, bitno je da ste dosljedni, što znači da svaki put date do znanja da je njezino ponašanje neprihvatljivo jer ako jednom kaznite, a drugi put ne, dijete će biti zbunjeno. Čak i onda kada ne uspijete od djeteta saznati zašto je napalo drugo dijete, nemojte ga fizički kažnjavati niti mu uskraćivati za njega bitne stvari jer ćete mu time pokazati da je to u redu te će se ono na isti način ponašati prema drugima. Ono što je još veoma bitno jest da pohvaliti svako njeno dobro ponašanje i da dobrom ponašanju pridajete veću pažnju nego onom lošem. Na taj način dijete će s vremenom shvatiti da je dobro ponašanje važno jer se vi prema njemu odnosite kao prema važnom ponašanju tj. onom ponašanju koje vrijedi vaše pažnje.
Nije lako paziti na svaki detalj prilikom odgoja, niti je lako nositi se sa svim teškoćama koje nosi roditeljstvo, ali bitno je da se trudimo uvijek dati sve od sebe. Iz Vašeg posta čini se kao da ste jako zabrinuti te ne znate što i kako trebate učiniti.
Nadam se da sam Vam bar malo olakšala situaciju, a u slučaju da nisam ili ako se agresivno ponašanje nastavi i pojača, pokušajte se obratiti psihologu u vrtiću (ako ga ima) ili svog liječnika opće prakse zamolite da vas uputi kod nekog psihologa u blizini vašeg mjesta stanovanja.

Također, ako imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj, možete i nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili se javiti putem chat-a na stranici www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.

Puno sreće i veselih trenutaka s djecom.

Hana Hrpka, prof.

leptirica81

18.05.2022. 13:45

dobar dan,

mi imamo slično ponašanje kod našeg sina koji ima 4 godine. A vidim da ste vi na ovu temu pisali davne 2011. godine. Sada je vaša cura već velika. ako još koristtite formum bila bih vam zahvalna da razmijenimo iskustva. Hvala unaprijed.

Hana Hrpka, prof.

23.05.2022. 18:30

Draga mama,


prije svega, voljela bih pohvaliti hrabar korak koji ste napravili svojim javljanjem i traženjem pomoći. Iz Vašeg upita, dojma sam da želite čuti iskustva drugih roditelja, što je potpuno uobičajeno u situaciji u kojoj se nalazite. Roditeljstvo je jedan od najljepših, ali često i izazovnih razdoblja života, a povezivanjem s drugim roditeljima koji u odgoju svoje djece nailaze na slične izazove roditelji mogu dobiti više informacija o tome što ih potencijalno čeka i na taj način dobiti osjećaj predvidljivosti i sigurnosti.


Ipak, važno mi je skrenuti pozornost na to da je svako dijete i svaka obiteljska situacija jedinstvena, zbog čega bih Vas voljela potaknuti da podijelite više o Vašem djetetu i tome kroz što prolazite. Voljela bih čuti o kakvom je ponašanju riječ i koje su Vaše misli i brige.


Možete pisati ponovno ovim putem ili nazvati na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800, otvorenu svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također možete pisati na e-mail adresu savjet@hrabritelefon.hr. Savjetovatelji Hrabrog telefona rado će Vas saslušati.


Puno pozdrava,
Hana Hrpka, prof.