Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 364 | Broj poruka: 1157

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Hiperaktivnost


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Tilia

05.06.2019. 09:15

Poštovana prof,
Obraćam Vam se radi mog sina, koji će uskoro imati 9 god.
Prije više od 2 god mu je dijagnosticirana epilepsija. Budući da je od 5. godine pokazivao znakove adhd-a, odvela sam ga na psihološko testiranje. Potvrđena je hiperaktivnost, poremećaj pažnje i impulzivnost. Nekoliko puta smo posjećivali psihologa, međutim odbijao je ići, s izgovorom da mu se ne da i da mu je to dosadno. On se samo želi vani igrati, voziti bicikl i sl.
Često je na kontrolama kod neuropedijatra. Ne znam da li bi inzistiranjem na odlascima psihologu od njega " radila bolesnika". Vidim da mu je dosta stalno nekih pretraga i pregleda.
Međutim, strah me samo "promatrati" njegovo ponašanje, a ništa ne poduzimati. Stalno mu je prisutan motorički nemir, impulzivno reagira, ima i tikove. U školi nemaju baš razumijevanja za njegove probleme, iako ima ind. pristup.
Molim Vas savjet, ako bi mu pomogli odlasci psihologu, kako da ga nagovorim, a da se ne osjeća kao da s njim nešto nije u redu. Čula sam za neurofeedback, bi li mu to pomoglo?
Puno Vam hvala i srdačan pozdrav!

Hana Hrpka, prof.

07.06.2019. 18:15

Draga mama Tilia,
željela bih Vam na početku zahvaliti na tome što ste mi se javili i ukazali svoje povjerenje.
Iz Vašeg upita vidim da je Vašem devetogodišnjem sinu prije dvije godine dijagnosticirana epilepsija, a od pete godine pokazuje znakove ADHD-a. Primjećujete da je nemiran, impulzivno reagira i ima tikove. Također, često odlazi na pregled kod neuropedijatra i imate dojam da mu je to naporno. Kažete da ste nekoliko puta bili kod psihologa, međutim Vašem sinu se to ne sviđa i kaže da mu je dosadno pa se pitate trebate li inzistirati na susretima s psihologom. Stekla sam dojam da Vas je strah odustati od odlazaka psihologu i da biste ga voljeli potaknuti na to, ali brinete kako mu pristupiti da ne bi pomislio da s njim nešto nije u redu.
Primjećujem da ste brižna majka i željela bih Vas pohvaliti što se trudite svojem sinu omogućiti što ugodnije i bezbrižnije djetinjstvo te reagirati na njegove potrebe. Razumijem da ne želite prisiljavati dijete da ide psihologu ako ono to neće i da biste mu voljeli udovoljiti. Pretpostavljam da ga česti odlasci liječniku umaraju i da bi najradije vrijeme provodio u igri i druženju, poput većine njegovih vršnjaka. Vjerujem da Vam može biti teško ustrajati na odlascima psihologu, ali važno mi je da znate da prilikom odlučivanja o tome u obzir treba uzeti ono što je najbolje za dobrobit djeteta. Odustajanje od tretmana može održati postojeće poteškoće ili ih čak pogoršati. ADHD je, kao što ste vjerojatno upoznati, poremećaj pažnje koji se dijagnosticira u djetinjstvu, a karakteriziraju ga poteškoće koncentracije i hiperaktivnost. Djeca koja imaju ADHD zbog teškoća s koncentracijom i hiperaktivnosti često imaju poteškoće sa savladavanjem školskog gradiva, kao i kontrolom vlastitog ponašanja, što često vodi poteškoćama u odnosima s roditeljima, nastavnicima i drugom djecom. Zbog navedenih problema netretirani ADHD može imati negativne posljedice i kasnije, u adolescenciji i odrasloj dobi.
Zbog svega gore navedenog važno je dijete na vrijeme uključiti i zadržati u tretmanu psihologa. Kroz redovite susrete sa psihologom Vaše dijete može naučiti kako lakše savladati školsko gradivo, kako kontrolirati ponašanje, a lakše će se nositi i sa svakodnevnim zadacima i obvezama. Također, kroz tretman može naučiti kako ostvariti kvalitetne odnose s drugima, što uvelike može smanjiti poteškoće u odnosima s drugim ljudima, kao i povećati samopoštovanje. Međutim, za sve je to potrebno dovoljno vremena, truda i ustrajanja te rezultati ne mogu biti vidljivi već nakon samo nekoliko susreta.
Pitam se jeste li svoje brige podijelili sa psihologom. Vjerujem da su psihologu slične brige poznate budući da se u svom radu susreće i s drugom djecom sa sličnim teškoćama. On Vam može dati korisne smjernice kako postupati u takvim situacijama, a ta mu povratna informacija može biti važna i kako bi prilagodio svoj pristup Vašem sinu, uveo više raznolikih aktivnosti i slično. Međutim, važno mi je da znate da je uobičajeno da kod djece dolazi do odbijanja odlazaka na tretman, što je prirodno i taj osjećaj treba poštivati, ali nije dobro nastojati to riješiti izbjegavanjem odlazaka na tretman jer to samo može povećati daljnji otpor. Pitam se kako Vi u tim situacijama reagirate i na koji mu način predstavljate odlazak psihologu. Kažete da niste sigurni biste li narušili njegovu sliku o sebi. Želim naglasiti kako je bitno da u razgovoru sinu šaljete poruku da to ne znači da nešto s njim nije u redu i da psihologa prikažete kao osobu koja mu može biti korisna i koja mu može pomoći da se osjeća bolje. Također, želim s Vama podijeliti da postoje udruge koje pružaju podršku djeci koja imaju ADHD i njihovim roditeljima, a u koje možete uključiti Vaše dijete i/ili se i sami uključiti. U Zagrebu, Koprivnici i Varaždinu djeluje Udruga „Korak po korak“ koje pruža podršku roditeljima u nošenju sa zahtjevima roditeljstva, a možete ju kontaktirati na broj telefona 01 4855 578. U Dugom Selu djeluje Udruga „ADHD i ja“ koja pruža usluge djeci s teškoćama u razvoju, a kontakt broj na koji se možete javiti je 01 2752 071. Ako Vam navedene udruge nisu blizu s obzirom na Vaše mjesto stanovanja, možete mi se povratno javiti pa Vam mogu predložiti neka druga mjesta koja su Vam dostupnija. Također, možete se javiti na liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati na kojoj će Vas savjetovatelji rado saslušati i pružiti Vam podršku. Ako Vam je ovaj način komunikacije draži, možete mi se ponovno javiti ovim putem. Potaknula bih Vas da predložite i sinu da nazove liniju za djecu Hrabrog telefona na broj 116 111, koja ima isto radno vrijeme ili da se javi na chat svakim radnim danom od 17 do 20 sati ako ima potrebu podijeliti bilo što što ga brine..
Za kraj želim puno sreće Vama i Vašem sinu!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.