Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 427 | Broj poruka: 1382

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Mala razlika među djecom


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Maja.M.1987.

04.03.2024. 19:10

Poštovana,
Trudna sam te će u trenutku rođenja djeteta moj sin imati 19 mjeseci. Plašim se kako će se to odraziti na njegovu psihu. Nemamo veliku pomoć sa strane te vjerujem da će biti vrlo teško i da neću moći izaći u susret svim potrebama bebe i jako malog djeteta. On zasad ima našu punu pažnju, dobro se razvija, još uvijek sisa, dobro jede, voli društvo, obožava djecu i životinje, gotovo uvijek je raspoložen, spava u svom krevetiću (do jutra kad ga ostavim kod sebe) jer još ne povezuje dulje od tri sata sna pa sam iscrpljena od toliko mjeseci nespavanja. Molim Vas za savjet za prve mjesece s dvoje djece s tako malom razlikom i odgovor hoće li to naškoditi razvoju i emocionalnom stanju i starijeg i mlađeg djeteta.

Hana Hrpka, prof. psih.

08.03.2024. 22:10

Draga mama Maja,

hvala Vam što ste podijelili svoje brige sa mnom i time mi iskazali povjerenje. Vaša briga za dobrobit Vaše obitelji i pažljivo promišljanje o izazovima koji Vas očekuju pokazuju mi da ste posvećena i brižna majka. Čitajući Vaš upit stekla sam dojam da u posljednje vrijeme doživljavate više stresa nego inače, od neprospavanih noći do trudnoće i brige o malom djetetu, stoga mi je drago da ste odlučili potražiti pomoć.

U upitu ste naveli da ste majka djeteta mlađeg od dvije godine i da očekujete drugo dijete, na čemu Vam želim čestitati. Opisujete kako se Vaš sin dobro razvija i kako mu trenutno posvećujete punu pažnju, no zabrinuti ste u vezi toga kako ćete usklađivati njegove potrebe i potrebe prinove i pitate se može li mala dobna razlika među djecom nepovoljno utjecati na njihov razvoj. Spomenuli ste da Vaš sin ne spava više od tri sata u komadu tijekom noći i da se osjećate iscrpljeno od čestih buđenja. Roditeljstvo može biti izazovno, a naveli ste i da ne dobivate puno pomoći iz okoline. Neki se roditelji u takvim situacijama osjećaju preplavljeno, frustrirano i tjeskobno pa se pitam osjećate li i Vi nešto od toga. Voljela bih da znate kako mi se često javljaju roditelji sa sličnim pitanjima i brigama te da je ovo privremeno stanje koje vjerujem da ćete uz potrebnu podršku, strpljenje i brigu o sebi uspješno nadvladati. Također, zanima me imate li partnera, u kakvom ste odnosu s njim i kakva je Vaša podjela roditeljskih zadataka.

Izazovi nespavanja mogu biti teški za roditelje male djece. Ako sam dobro shvatila, Vaš sin star je barem godinu dana. U toj dobi većina djece uspije prespavati noć bez buđenja, no isto tako uobičajeno je da djeca koja su već uspostavila takav ritam spavanja, iznenada počnu ponovno se buditi noću. Kako bih Vam mogla dati što bolje smjernice, voljela bih znati je li Vaš sin već imao razdoblja u kojima bi prespavao cijelu noć ili se cijelog svog života noću budi barem svaka tri sata. Također, htjela bih čuti više o tome imate li uspostavljenu rutinu prije spavanja za dijete i jeste li već pokušali nešto poduzeti kako biste smanjili učestalost buđenja. Ako teškoće spavanja traju dulje vrijeme i ako se uz stabilnu rutinu Vaš sin još uvijek često budi noću, potičem Vas da se obratite pedijatru kako biste mogli isključiti moguće organske uzroke teškoća spavanja. Kvalitetan san važan je za rast i razvoj Vašeg sina, ali i kako biste se Vi osjećali odmornije i mirnije, stoga mi je važno da dobijete pomoć koja Vam je potrebna. Pitam se kako Vam to zvuči.

Spomenuli ste kako Vas brine da bi mala dobna razlika među djecom mogla negativno utjecati na njihov razvoj. Zanima me kakve Vam se brige u vezi toga javljaju, odnosno što mislite, koje bi mogle biti negativne posljedice male razlike u godinama. Neki roditelji koji očekuju prinovu brinu da će njihovo starije dijete biti ljubomorno na pažnju koje dobiva mlađe. Htjela bih Vam reći da ljubomora između braće i sestara nije neuobičajena i obično se javlja između druge i četvrte godine života. U toj se dobi kod djece još razvija sigurna privrženost prema roditeljima, pa tako dolazak novog člana u obitelj mogu doživjeti kao prijetnju za ljubav i pažnju koju su do tada samo oni primali. Važno je razumjeti da je sklonost ljubomori individualna karakteristika djeteta te da na to roditelji često ne mogu izravno utjecati. Također, ona ne mora biti dugoročno štetna za razvoj ni starijeg ni mlađeg djeteta, kao ni za njihov budući odnos. Ipak, možete poduzeti korake kako biste pripremili svog starijeg sina na dolazak novog člana obitelji i pružiti mu potrebnu podršku, razumijevanje i toplinu koji će mu olakšati proces prilagodbe. U takvim situacijama, korisno može biti uključiti starijeg sina u pripremu za dolazak bebe koliko je to moguće. Možete mu pričati o bebi, smišljati zajedno ime, pokazati mu fotografije, dopustiti mu da dodirne trbuh kad god to želi i uključiti ga u pripremu dječje sobe ili odabir dječjih stvari.

Iako vjerujem da će dolazak novog djeteta zahtijevati dodatnu brigu i pažnju, potičem Vas da i dalje nastavite pružati ljubav, pažnju i vrijeme starijem sinu. Onda kad imate vremena i mogućnosti za to, pokušajte izdvojiti i provoditi posebno vrijeme s njim, čak i ako su to samo kratki trenuci kvalitetnog vremena tijekom dana. To mogu biti aktivnosti poput zajedničke šetnje, maženja, razgovora ili igranja s najdražim igračkama. Važno je da nekad, ako je to moguće, budete samo Vi sa starijim sinom kako bi osjetio da ste i dalje tu za njega, da je ravnopravan član obitelji kao i njegov mlađi brat ili sestra i da su Vaša ljubav, nježnost i brižnost prema njemu jednako snažni kao i prije. Tijekom tog vremena potrebno je dati mu do znanja da je ovo samo Vaše zajedničko vrijeme te mu tim zajedničkim aktivnostima pokazivati da ima svoje jedinstveno mjesto u obitelji. Na taj mu način pružate osjećaj predvidljivosti, a time i sigurnosti.

Korisno može biti i uključiti starijeg sina u brigu o mlađem bratu ili sestri koliko god je to moguće, u skladu s njegovom dobi i sposobnostima. To može uključivati donošenje pelena, pomoć s hranjenjem ili nježno dodirivanje bebe uz vaše nadgledanje. Na taj mu način pomažete da se osjeća korisno i važno. Također, važno je objasniti mu što će se dogoditi kada odete roditi, odnosno da će mama otići i vratiti se s bebom i da će možda biti malo umorna. Ipak, moguće je da dijete neće dijeliti oduševljenje bebom s roditeljima, barem ne u početku s obzirom na to da se radi o velikim promjenama za dijete. To je sasvim prirodno i potičem Vas da mu dopustite da izrazi svoje osjećaje i da mu pokažete da se ne ljutite na njega zbog toga. Pitam se kako Vam to zvuči.

Što se tiče utjecaja dolaska brata ili sestre na razvoj i emocionalno stanje oba djeteta, važno je imati na umu da su svaka obitelj i svako dijete različiti, pa se tako može razlikovati i vrijeme potrebno za prilagodbu na promjenu. Iako dolazak novog djeteta može predstavljati izazov za starijeg sina, uz podršku, ljubav i pažnju koju pružate, vjerujem ćete se kao obitelj uspješno prilagoditi na novu situaciju onim tempom koji Vama bude odgovarao. Djeca su prilagodljiva i uglavnom se mogu brzo prilagoditi promjenama ako se osjećaju sigurno i voljeno, a iz Vašeg upita stekla sam dojam da ste brižna mama koja daje sve od sebe da se njezina djeca tako osjećaju. Voljela bih da imate na umu da je Vaša dobrobit također važna i da zaslužujete dobiti pomoć i podršku kad god osjetite potrebu za time. To je važno kako biste bili što bolje pripremljeni za brigu o svojoj djeci, ali i zato što i Vi zaslužujete osjećati se mirno, zadovoljno i podržano. Izvor podrške mogu biti partner, prijatelji, obitelj i druge osobe od povjerenja. Pitam se imate li Vi takvu osobu u okolini s kojom bi Vam bilo ugodno podijeliti svoje brige. Ako primijetite da ste dulje vrijeme često potišteni, zabrinuti, tjeskobni ili imate bilo kakve druge poteškoće, važno mi je da znate da kod svog liječnika obiteljske medicine možete dobiti uputnicu za psihologa. Voljela bih znati kako Vam zvuči sve što sam Vam napisala.

Za kraj, želim Vas još jednom pohvaliti za aktivno promišljanje, traženje pomoći i smjernica u vezi roditeljskih briga koje Vam se javljaju. Nadam se da ćete i u budućnosti nastaviti tražiti pomoć za sebe i svoju djecu svaki put kad osjetite da Vam je to potrebno. Ako imate još nekih pitanja ili nedoumica, pozivam Vas da nam se ponovno obratite ovim putem, putem e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr ili putem besplatne i povjerljive savjetodavne linije Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Na liniji, možete s educiranim volonterima detaljnije razgovarati o ovoj ili bilo kojoj drugoj roditeljskoj brizi i koracima koje možete poduzeti. Želim Vam puno sreće, mira i strpljenja u Vašim budućim izazovima i dolasku novog člana obitelji.

Veliki pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

Maja.M.1987.

09.03.2024. 20:35

Poštovana prof. Hrpka,
Hvala na razumijevanju i iscrpnom odgovoru.
David (moj sin) ima nepunih godinu dana, a ja sam tek na početku (8.tj.) trudnoće (dogodila nam se neplanirano, još razmišljam i o prekidu iako se sve u meni buni protiv toga, prvo dijete smo teško začeli). Povremeno se osjećam iscrpljeno, frustrirano i tjeskobno, sam početak (prva dva mjeseca) bio je najteži, ali nemam veće krize i ti teški momenti uglavnom brzo prođu. Imam muža koji je jednako posvećen i sudjeluje u svemu (uspavljivanje, hranjenje, kupanje...), no on je kod kuće tek oko 17h tako da sam mnogo veći dio dana sama s Davidom, a tako bi bilo i s dolaskom male bebe.
Što se tiče spavanja David je u početku (prva 3-4 mjeseca) odlično spavao, po 5-6 sati u komadu, onda je počeo skraćivati sve do buđenja na sat i pol - dva oko osmog mjeseca, kada sam ga počela odvikavati od noćnog dojenja, to još uvijek traje, on sada poveže 5-6 sati bez podoja, ali svejedno se budi na 2-3 sata i traži pomoć za uspavljivanje (držanje za ruku, maženje ili lagano drmusanje - bez dizanja iz kinderbeda). Nismo pokušali nikakav ozbiljniji metod za odvikavanje od toga. Prija spavanja se kupa, podoji, maže kremicama, čitamo knjigu za laku noć, svake večeri se to sve odvija u isto vrijeme. (Kupanje u 19 h, u krevecu je do 20h) Tijekom dana spava jednom prije podne jednom poslije podne oba puta po oko sat vr. Nekad se uspava lako i brzo za minut-dva, a nekad i to potraje i do pola sata.
Kod dolaska prinove, brine me kako ću ja to uspjeti - promijeniti dvoje pelena, nahraniti dvoje potpuno nesamostalne djece (od npr. 6 i 25 mjeseci), izići s njima u šetnju (to je obvezni dio moje dnevne rutine s D. i sve ostalo... A pomisao na naizmenično buđenje noću me užasava. Bojim se da ću se slomiti psihički i fizički od umora te će djeca ispaštati. Manje se bojim ljubomore nego nemogućnosti da im se posvetim u njezi i onda da "me ostane" i za igru... S druge strane plašim se hoće li David osjetiti kako je zakinut za pažnju, hoće li se osjetiti odbačenim i stagnirati u razvoju zbog toga, nazadovati, rastužiti se, uplašiti, naljutiti, a jako je mali da bi išta razumio. Ne znam kako bih ga (bar zasad) pripremala na dolazak novog člana, još je premali. Brinem se i za bebu. David je imao svu našu brigu, njegu i pažnju. Pazili smo da prva tri mjeseca bude zaštićen od jakih senzacija, odgovarali na svaku njegovu potrebu i zov. Sigurna sam da neću, pored Davida, moći priuštiti isti tretman novoj bebi. Također, soba u kojoj boravimo je prilagođena (osigurana) i David se otkako puže slobodno kreće po njoj, nikad nije bio u nekim ogradama niti drugim sličnim pomagalima. Osjećam kako nije fer da druga beba nema iste uvjete. A mislim da neću moći organizirati dan tako da svi budu bezbedni, a da im u većoj mjeri ne ograničim kretanje i slobodu. Što se tiče pomoći i podrške, sa suprugom ravnopravno dijelim roditeljske obveze (u skladu s njegovim radnim vremenom), također i sve brige i tjeskobe mogu podijeliti s njim, dugo smo u braku i bliski smo te nisam usamljena. Roditelji su nam stariji i ne mogu puno pomoći (teško im pada dizanje, nošenje, saginjanje, uskoro trčkaranje za Davidom), uglavnom nam pomažu tako što skuhaju (što nam jeste ogromna pomoć) i izvedu Davida u šetnju (u kolicima). Što se tiče prijatelja, uglavnom su i oni okupirani djecom (školskog uzrasta), razvoženjem na aktivnosti, svojim poslom, pa se rijetko viđamo. Koliko možemo. Ako bih sve sažela, moji strahovi vezani su za to hoće li mi još jedna beba biti "nemoguć zadatak" koji me fizički i psihički prevazilazi te hoću li zbog toga indirektno naškoditi svojoj djeci. S druge strane, godinama smo čekali Davida i željeli bismo još jedno dijete i mislim da si nikad ne bih oprostila prekid ove trudnoće, no jednako je snažan strah od ovako brzog rađanja nove bebe kao i strah od večitog kajanja ukoliko prekinem trudnoću...
Nadam se da sam odgovorila na vaša potpitanja i znam kako odluku ne može donijeti nitko umjesto mene i želim vam reći da mi je vaš odgovor u svakom slučaju pomogao i još jednom vam se zahvaljujem na istom.

Hana Hrpka, prof. psih.

15.03.2024. 12:45

Draga mama Maja,

htjela bih Vam zahvaliti na ponovnom javljanju i dijeljenju dodatnih detalja o izazovima roditeljstva s kojima se suočavate. Kažete da Vam je moj odgovor pomogao što mi je drago čuti. Iz Vaših upita stekla sam dojam da brižno i svjesno promišljate o budućnosti, kako Vaše djece, tako i Vas kao roditelja. Također, drago mi je da podršku tijekom ovog izazovnog razdoblja, u kojem Vas očekuju odluke o budućnosti i promjene u Vašoj svakodnevici, nalazite u suprugu kojeg opisujete kao osobu s kojom se osjećate sigurno podijeliti svoje strahove i brige, što mi se u trenutnoj situaciji čini važno.

U odgovoru opisujete da se povremeno osjećate iscrpljeno, frustrirano i tjeskobno i da su Vam se ti osjećaji najintenzivnije javljali u prva dva mjeseca Davidova života. Kažete kako Vas je strah fizičkog i psihičkog umora koji biste mogli osjećati zbog naizmjeničnog buđenja dvoje djece i zabrinuti ste da im zbog toga nećete moći pružiti adekvatnu brigu. Usto, brine Vas hoće li se Vaš stariji sin zbog prinove osjećati zakinutim, a istovremeno osjećate i da ne bi bilo fer da Vaše mlađe dijete ne dobije jednake uvjete, njegu i pažnju kao David. Iz svega što ste naveli stekla sam dojam da Vam se javljaju razne brige te da se osjećate preplavljeno i zbunjeno, što su prirodne i očekivane emocije u izazovnom razdoblju u kojem se nalazite.

Opisali ste kako izgleda Vaša večernja rutina s djetetom te da ona uključuje kupanje, dojenje, mazanje kremicama i čitanje priče za laku noć. Htjela bih Vas pohvaliti što imate stabilnu rutinu koja uključuje umirujuće aktivnosti, nježnost i vrijeme bez ekrana, kao i to što odgovarate na potrebe djeteta tijekom noći i dolazite ga umiriti. Kažete kako se djetetov ritam spavanja promijenio u dobi od otprilike osam mjeseci i da još uvijek traje njegova prilagodba na prestanak noćnog dojenja. U toj su dobi uobičajene neke promjene u uspostavljenim obrascima spavanja, no one su uglavnom prolaznog karaktera, a vjerujem i da je potrebno neko vrijeme da se dijete privikne na novu rutinu hranjenja. Kod djece koja nemirno spavaju ponekad može pomoći i to da smanjite razinu aktivnosti nekoliko sati prije spavanja, odnosno da u tom razdoblju dana ne slušate glasnu i energizirajuću glazbu, ne bavite se intenzivnom tjelesnom aktivnošću i slično. To može biti vrijeme za još više maženja, boravak u sobi s lagano prigušenim svjetlima, pjevanje umirujućih pjesmica, crtanje i bojanje. Vjerujem da možda nešto od ovoga već i prakticirate, pa ako i dalje ne primjećujete željene promjene, htjela bih Vas potaknuti na još malo strpljenja i javljanje pedijatru ako primijetite da teškoće dulje traju ili da dijete ne dobiva dovoljno odmora. Izrazili ste i strah da će se dvoje djece naizmjenično buditi i da ćete osjećati veću iscrpljenost nego što sad osjećate. Svako dijete ima svoje posebnosti i nije neuobičajeno da djeca iz istih obitelji imaju značajno različite navike hranjenja, igre, pa tako i spavanja. Moguće je da će se Vaše drugo dijete buditi često kao i David, a moguće je i da će brzo redovito prespavati noć. Iako to ne možete znati unaprijed, ono što u svakom scenariju može pomoći je podrška od strane bližnjih. Drago mi je čuti da ravnopravno dijelite odgovornosti sa suprugom i da Vam roditelji pružaju podršku u onoj mjeri u kojoj je to moguće i potičem Vas da nastavite tražiti pomoć u svojoj okolini. Razdoblje prilagodbe na prinovu i odgoj dvoje male djece jesu zahtjevni, no voljela bih Vas podsjetiti da i to razdoblje prođe te da ga može olakšati to što imate blizu sebe nekoga tko može obaviti neke kućanske poslove za Vas i pričuvati djecu dok se Vi odmarate. Pitam se kako Vam to zvuči i imate li neke ideje s čime bi Vam još bližnji mogli pomoći u okviru njihovih mogućnosti.

Čitajući Vaš upit primijetila sam da Vam je stalo da pružite najbolje moguće uvjete odrastanja i jednom i drugom djetetu, da im nikad ne nedostaje pažnje i Vašeg vremena i da pritom imaju što veću slobodu. Htjela bih Vam naglasiti da savršeni roditelji ne postoje i da je očekivano da ćete u nekim situacijama možda birati opcije koje Vam možda nisu najprivlačnije, ali su u skladu s Vašim trenutnim mogućnostima i potrebama. Ponekad to može značiti korištenje “pomagala” koje spominjete ili manje vremena za igru, no to Vas ne čini ništa lošijom mamom niti djetinjstvo Vaše djece išta manje sretnim. Djeci je za sretno i sigurno odrastanje važno da imaju podržavajuću okolinu koja im pokazuje ljubav, nježnost, brižnost, odgovara na njihove potrebe, uvažava njihove osjećaje i brine o njihovom zdravlju, a iz svega što ste mi dosad napisali, stekla sam dojam da ste Vi mama koja pruža sve to i više od toga. Također, za djecu može biti i korisno to da im je ponekad dosadno, da se trebaju sama igrati i zabaviti i da ponekad ne dobiju odmah to što žele jer time vježbaju strpljenje i samokontrolu te razvijaju otpornost i vlastite kapacitete. Osim toga, svako se dijete razlikuje po svojim potrebama i karakteru, stoga ponekad pružanje identičnih uvjeta i nije poželjno jer jednom djetetu nešto odgovara, a drugom ne. Pitam se kako Vam to zvuči i koje Vam se misli sada javljaju.

Spomenuli ste kako još uvijek razmišljate o prekidu trudnoće i stekla sam dojam da osjećate krivnju zbog toga. Kao što ste i sami rekli, pravo na tu odluku pripada prvenstveno Vama i kakva god ona bila, mislim da je važno da je donesete u skladu sa svojim vrijednostima i potrebama. Nadam se i da će Vas u tome podržati Vaša obitelj te da će Vam pružiti brižnost i razumijevanje. Niste i ne zaslužujete biti sami u svemu s čime se nosite i još bih Vas jednom htjela potaknuti da potražite pomoć stručnjaka i za sebe ako osjećate potrebu za time.

Za kraj, još jednom bih Vam zahvalila na iskazanom povjerenju. Roditeljstvo je puno lijepih trenutaka, no isto tako nosi sa sobom i brojne izazove i važno mi je da ne budete sami u tome. Ako Vam se budu javljala nova pitanja, brige ili nedoumice, osim ovim putem pomoć možete potražiti i putem savjetodavne linije Hrabrog telefona na broju 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati ili putem adrese savjet@hrabritelefon.hr. Želim Vam puno sretnih i ispunjujućih trenutaka s Vašom obitelji!

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

Hana Hrpka, prof. psih.

15.03.2024. 12:45

Draga mama Maja,

htjela bih Vam zahvaliti na ponovnom javljanju i dijeljenju dodatnih detalja o izazovima roditeljstva s kojima se suočavate. Kažete da Vam je moj odgovor pomogao što mi je drago čuti. Iz Vaših upita stekla sam dojam da brižno i svjesno promišljate o budućnosti, kako Vaše djece, tako i Vas kao roditelja. Također, drago mi je da podršku tijekom ovog izazovnog razdoblja, u kojem Vas očekuju odluke o budućnosti i promjene u Vašoj svakodnevici, nalazite u suprugu kojeg opisujete kao osobu s kojom se osjećate sigurno podijeliti svoje strahove i brige, što mi se u trenutnoj situaciji čini važno.
U odgovoru opisujete da se povremeno osjećate iscrpljeno, frustrirano i tjeskobno i da su Vam se ti osjećaji najintenzivnije javljali u prva dva mjeseca Davidova života. Kažete kako Vas je strah fizičkog i psihičkog umora koji biste mogli osjećati zbog naizmjeničnog buđenja dvoje djece i zabrinuti ste da im zbog toga nećete moći pružiti adekvatnu brigu. Usto, brine Vas hoće li se Vaš stariji sin zbog prinove osjećati zakinutim, a istovremeno osjećate i da ne bi bilo fer da Vaše mlađe dijete ne dobije jednake uvjete, njegu i pažnju kao David. Iz svega što ste naveli stekla sam dojam da Vam se javljaju razne brige te da se osjećate preplavljeno i zbunjeno, što su prirodne i očekivane emocije u izazovnom razdoblju u kojem se nalazite.

Opisali ste kako izgleda Vaša večernja rutina s djetetom te da ona uključuje kupanje, dojenje, mazanje kremicama i čitanje priče za laku noć. Htjela bih Vas pohvaliti što imate stabilnu rutinu koja uključuje umirujuće aktivnosti, nježnost i vrijeme bez ekrana, kao i to što odgovarate na potrebe djeteta tijekom noći i dolazite ga umiriti. Kažete kako se djetetov ritam spavanja promijenio u dobi od otprilike osam mjeseci i da još uvijek traje njegova prilagodba na prestanak noćnog dojenja. U toj su dobi uobičajene neke promjene u uspostavljenim obrascima spavanja, no one su uglavnom prolaznog karaktera, a vjerujem i da je potrebno neko vrijeme da se dijete privikne na novu rutinu hranjenja. Kod djece koja nemirno spavaju ponekad može pomoći i to da smanjite razinu aktivnosti nekoliko sati prije spavanja, odnosno da u tom razdoblju dana ne slušate glasnu i energizirajuću glazbu, ne bavite se intenzivnom tjelesnom aktivnošću i slično. To može biti vrijeme za još više maženja, boravak u sobi s lagano prigušenim svjetlima, pjevanje umirujućih pjesmica, crtanje i bojanje. Vjerujem da možda nešto od ovoga već i prakticirate, pa ako i dalje ne primjećujete željene promjene, htjela bih Vas potaknuti na još malo strpljenja i javljanje pedijatru ako primijetite da teškoće dulje traju ili da dijete ne dobiva dovoljno odmora. Izrazili ste i strah da će se dvoje djece naizmjenično buditi i da ćete osjećati veću iscrpljenost nego što sad osjećate. Svako dijete ima svoje posebnosti i nije neuobičajeno da djeca iz istih obitelji imaju značajno različite navike hranjenja, igre, pa tako i spavanja. Moguće je da će se Vaše drugo dijete buditi često kao i David, a moguće je i da će brzo redovito prespavati noć. Iako to ne možete znati unaprijed, ono što u svakom scenariju može pomoći je podrška od strane bližnjih. Drago mi je čuti da ravnopravno dijelite odgovornosti sa suprugom i da Vam roditelji pružaju podršku u onoj mjeri u kojoj je to moguće i potičem Vas da nastavite tražiti pomoć u svojoj okolini. Razdoblje prilagodbe na prinovu i odgoj dvoje male djece jesu zahtjevni, no voljela bih Vas podsjetiti da i to razdoblje prođe te da ga može olakšati to što imate blizu sebe nekoga tko može obaviti neke kućanske poslove za Vas i pričuvati djecu dok se Vi odmarate. Pitam se kako Vam to zvuči i imate li neke ideje s čime bi Vam još bližnji mogli pomoći u okviru njihovih mogućnosti.

Čitajući Vaš upit primijetila sam da Vam je stalo da pružite najbolje moguće uvjete odrastanja i jednom i drugom djetetu, da im nikad ne nedostaje pažnje i Vašeg vremena i da pritom imaju što veću slobodu. Htjela bih Vam naglasiti da savršeni roditelji ne postoje i da je očekivano da ćete u nekim situacijama možda birati opcije koje Vam možda nisu najprivlačnije, ali su u skladu s Vašim trenutnim mogućnostima i potrebama. Ponekad to može značiti korištenje “pomagala” koje spominjete ili manje vremena za igru, no to Vas ne čini ništa lošijom mamom niti djetinjstvo Vaše djece išta manje sretnim. Djeci je za sretno i sigurno odrastanje važno da imaju podržavajuću okolinu koja im pokazuje ljubav, nježnost, brižnost, odgovara na njihove potrebe, uvažava njihove osjećaje i brine o njihovom zdravlju, a iz svega što ste mi dosad napisali, stekla sam dojam da ste Vi mama koja pruža sve to i više od toga. Također, za djecu može biti i korisno to da im je ponekad dosadno, da se trebaju sama igrati i zabaviti i da ponekad ne dobiju odmah to što žele jer time vježbaju strpljenje i samokontrolu te razvijaju otpornost i vlastite kapacitete. Osim toga, svako se dijete razlikuje po svojim potrebama i karakteru, stoga ponekad pružanje identičnih uvjeta i nije poželjno jer jednom djetetu nešto odgovara, a drugom ne. Pitam se kako Vam to zvuči i koje Vam se misli sada javljaju.

Spomenuli ste kako još uvijek razmišljate o prekidu trudnoće i stekla sam dojam da osjećate krivnju zbog toga. Kao što ste i sami rekli, pravo na tu odluku pripada prvenstveno Vama i kakva god ona bila, mislim da je važno da je donesete u skladu sa svojim vrijednostima i potrebama. Nadam se i da će Vas u tome podržati Vaša obitelj te da će Vam pružiti brižnost i razumijevanje. Niste i ne zaslužujete biti sami u svemu s čime se nosite i još bih Vas jednom htjela potaknuti da potražite pomoć stručnjaka i za sebe ako osjećate potrebu za time.

Za kraj, još jednom bih Vam zahvalila na iskazanom povjerenju. Roditeljstvo je puno lijepih trenutaka, no isto tako nosi sa sobom i brojne izazove i važno mi je da ne budete sami u tome. Ako Vam se budu javljala nova pitanja, brige ili nedoumice, osim ovim putem pomoć možete potražiti i putem savjetodavne linije Hrabrog telefona na broju 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati ili putem adrese savjet@hrabritelefon.hr. Želim Vam puno sretnih i ispunjujućih trenutaka s Vašom obitelji!

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.