Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 427 | Broj poruka: 1384

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Molba za savjet


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Nektar

26.08.2020. 22:10

Pozdrav draga profesorice,

Vise puta u ove skoro tri godine ste mi pomogli. Majka sam djecaka koji ima dvije i pol godine. Ide u vrtic, tamo kazu da je sve uredu. Poprilicno je razuman, rijetko ima tantrume, a i kada ima, cim se smiri, voli da mu nacrtam situaciju i objasnim sta je bilo dobro, a sta lose i onda to on nekako shvati i usvoji, bar mi se tako cini. Dosta je aktivan i znatizeljan, ne gledamo crtice, ali jako voli knjige, mnogo toga zna, pokusava i citati i stalno me pita sta pise na reklamnim plakatima npr. Tu ga bas i ne podrzavam, jer smatram da je previse. Ovo samo objasnjavam, da ne pomislite da ga forsiram, jednostavno on uzima sta mu je zanimljivo. Jako dobro pamti puteve, asocijacije, tete misle da je nadaren. U govoru je definitivno iznadprosjecan. Socijalni razvoj je, hajmo reci, zadovoljavajuci, veseli se kad vidi poznatu djecu na igralistu, paralelno se igra, u vrticu isto kazu da je uredu s te strane. Ja imam drugi problem, ne znam da li njegov emocionalni razvoj zaostaje, voljela bih da mi preporucite i neku literaturu te tematike. Kada smo kod poznanika koji imaju djecu, on obicno prisvoji majku djeteta i vise se s njom igra nego s djetetom. U vrticu je prihvatio pravila igre, ali van vrtica, on apsolutno nista ne zeli dijeliti, niti hranu, niti igracke. Bilo koju igracku koju uzme dijete, on automatski hoce da se igra i pravi dramu, place i histerise. Nekada me to brine, nekada mislim da je faza, nekada mislim da je u meni problem, jer ne mogu shvatiti da on toliko prica i razumije, a opet ima takve ispade, kao nesklad emotivnog i intelektualnog. Teta u vrticu je nesto slicno rekla, i njima je tesko (u simpaticnom smislu) razaznati, po njoj je on emocinalno u skladu sa svojom dobi, a intelektualno visoko iznad. Voljela bih mu pomoci da kanalise svoje osjecaje, da razvije empatiju prema drugima (prema ukucanima je ima), da ne bude toliko sebican, on kao da hoce da se sve vrti oko njega i da je sve njegovo. Cesto je i neodlucan, npr zelim palacinku sa sirom, zarolanu, ja zarolam, onda on se buni, ipak bi samo savijenu, ili hoce vodu iz case, pa kada ponudim, on bi ipak iz flase. Pa mu ja onda objasnjavam petnaest minuta da je to svejedno voda i da moze piti iz cega zeli, ali da ne mora plakati. I na kraju shvati, ali ti pregovori nekada znaju biti iscrpljujuci, koje cipele, na koje igraliste i slicno. S muzem nema prigovora, uzima sta mu je ponudjeno, a sa mnom su to beskonacni pregovori i moram reci simpaticni razgovori, bude simpaticno kada kaze “eh sad napravimo kompromis” pa ponudi rjesenje (na svoju korist big-smile). Nadam se da sam bila koliko toliko jasna, jednostavno bih htjela s njim poraditi na odnosu s drugom djecom, da ne mora sve biti odmah i sad u isto vrijeme njegovo, pa da od 10 bojica nijednu ne da svom rodjaku. Literatura je takodjer dobrodosla.

Unaprijed vam zahvaljujem,

Nera

Hana Hrpka, prof. psih.

31.08.2020. 20:05

Draga mama Nera,

hvala što ste se odlučili javiti i podijeliti sa mnom Vaše trenutne brige. U upitu pišete o svom sinu koji ima dvije i pol godine i opisujete neka njegova ponašanja. Kažete da lako shvaća nove situacije, da je znatiželjan i aktivan. Spominjete kako izvrsno govori i da ga tete prepoznaju kao nadarenog dječaka. No pišete da Vas brinu njegove socijalne vještine i odnos s drugom djecom, gdje ga opisujete kao da nerado dijeli svoje igračke i hranu. Ako sam Vas dobro razumjela, željeli biste dobiti informacije o tome kako ga usmjeriti i podržati u dijeljenju i empatiji prema drugoj djeci.
Za početak, voljela bih se osvrnuti na razvojnu dob u kojoj se Vaš sin trenutno nalazi i neka ponašanja koja su uobičajena kod djece u toj dobi. U trenutnoj razvojnoj fazi Vašeg sina često se događa da djeca žele postići određenu razinu individualnosti i neovisnosti te steći određenu razinu kontrole nad svojom okolinom. Stoga se mogu događati situacije koje ste i sami naveli, poput odbijanja jedne vrste palačinke ili uzimanja vode iz čaše. Iako pregovore koje doživljavate s njim prepoznajete kao neodlučnost ili ljutnju jer nije po njegovom, Vaš sin vjerojatnije izražava svoju potrebu za neovisnošću. Vjerujem da su te situacije za Vas izazovne, da se može činiti kao da ne razumijete što on zapravo želi, no htjela bih Vas ohrabriti i reći kako je to posve uobičajeno za djecu u toj dobi. Također, s obzirom na ubrzani dječji razvoj u prve tri godine, događa se da socijalni i emocionalni razvoj ne prati u potpunosti ono što se događa na tjelesnoj ili intelektualnoj razini i obrnuto. Iz tog razloga se može činiti kao da je Vaš dječak izuzetno razuman u nekim situacijama i vrlo dobro shvaća koja su očekivanja od njega, dok će u drugim situacijama postati ljutit jer mora podijeliti igračke s prijateljima. Iako se može učiniti da je on sebičan i nesuradljiv s drugom djecom, uobičajeno je da djeca njegove dobi pokazuju nespremnost na dijeljenje igračaka, a ono što time postižu je postavljanje granica između sebe i okoline, što je iznimno važno za razvoj zdravog pojma o sebi. Ono što vi možete učiniti u ovom periodu njegovog razvoja je poticati ga u prosocijalnom ponašanju, hvaliti kada ga pokazuje i biti mu primjer u procesu učenja te vještine. O prosocijalnom ponašanju i empatiji možete više pročitati na stranicama Hrabrog telefona: https://odrasli.hrabritelefon.hr/...ja-kako-poticati-empatiju-kod-djece/.
Spomenuli ste da razgovarate s odgajateljicama u vrtiću o brigam¬a koje Vam se javljaju vezano uz ponašanje Vašeg sina. Mislim da je to pohvalno i da stručne osobe koje provode velik dio dana s njim mogu pružiti vrijedan uvid u njegovo funkcioniranje. Predlažem da razgovarate i sa psihologinjom u vrtiću koja Vam može dati smjernice vezane uz razvoj empatije i socijalnih vještina, kao i kako mu pristupiti s obzirom na radoznalost i potencijal koji ste prepoznali. Također, s obzirom na to da ste napisali kako je literatura dobrodošla, roditeljima kao izvrstan izvor informacija i ohrabrenja u odgoju djece mogu biti knjige Jespera Juula, među čijim naslovima možete pronaći teme koje bi Vam mogle biti od interesa.
Za kraj, htjela bih Vam reći kako mi se činite kao topla i angažirana mama koja promišlja o onome što je najbolje za svoje dijete. Odgajanje djece je zahtjevno i razumljivo je da se nađete u situacijama koje u Vama mogu probuditi brigu i osjećaj bespomoćnosti. Htjela bih Vam obratiti pažnju na mogućnost javljanja Hrabrom telefonu kao mjestu na kojemu možete dobiti više informacija i podrške. Dostupni su svakim radnim danom od 9 do 20 sati na anonimnoj liniji Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 i putem e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr.
Želim Vam puno sreće i lijepih trenutaka provedenih s Vašim sinom!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.