Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 400 | Broj poruka: 1268

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Neposlušan petogodišnjak


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

JoIvMa

01.08.2022. 18:20

Poštovana doktorice,mojem je sinu pet godina. Oduvijek je bio jako maštovit,inteligentan i znatiželjan,ali neprilagođen dječak. Naime, pokazuje "odbojna" ponašanja te iako je u biti dobar dječak teže sklapa prijateljstva. Zna biti dosta nepristojan i nekulturan( ne želi pozdraviti starije,govori neprimjerene riječi i sl.). U društvu voli biti dominantan,želi da ga svi slijede i igraju po njegovim pravilima. Ako to ne žele,ljuti se,govori ružne riječi i svađa se s drugima. Ne Želi dijeliti svoje igračke s drugom djecom. U vrtić je krenuo sa četiri godine. I tamo je pokazivao ljutito ponašanje. Dosta je emotivan i sve emocije burno izražava,posebno plač. Plače kada nešto nije po njegovom. Suprug i ja se trudimo i ukazujemo mu na poželjna i nepoželjna ponašanja no on nas ne sluša i vrlo brzo mijenja temu razgovora. Ne znam kako se postaviti da ga usmjerim na pravi put.Lp,zabrinuta mama

Hana Hrpka, prof.

04.08.2022. 19:45

Poštovana i draga mama,


hvala Vam na povjerenju koje ste iskazali Hrabrom telefonu dijeleći s nama svoje brige vezane za ponašanje Vašeg dječaka. Vjerujem da Vam se čini da ga ne znate, kako kažete, postaviti na pravi put, što za svakog roditelja može biti popriličan izazov. Ipak, vidim da tražite podršku i smjernice, što mi ulijeva povjerenje da ćete se s tim izazovom uspjeti nositi.


Drago mi je vidjeti da svog sina opisujete kao dobrog, maštovitog, inteligentnog i znatiželjnog dječaka, bez obzira na to što uočavate neke poteškoće u njegovom ponašanju. Važno je moći razdvojiti dijete od ponašanja, pa to i djetetu jasno komunicirati. Primjerice, može Vam se sviđati što je odlučan i dominantan te to mogu biti sjajne osobine za cijeli život. Istovremeno, neka ponašanja koja iz tih osobina proizlaze nisu u redu, poput neuvažavanja tuđih želja i mišljenja. Zato je cilj promijeniti neka ponašanja djeteta, a ne dijete u cjelini ili srži. Vi kao mama vidite iza tih „odbojnih“ ponašanja, što je odlična početna točka za daljnji napredak.


Kad govorite o „odbojnim“ ponašanjima i slabijoj prilagođenosti djeteta, opisujete naglašenu potrebu za dominacijom u društvu vršnjaka (na primjer, ne želi dijeliti, želi da ga druga djeca slijede) te intenzivno, neadekvatno izražavanje ljutnje (na primjer, kroz ružne riječi) i frustracije (na primjer, kroz plač). Navodite da ste mu i dosad ukazivali na poželjna i nepoželjna ponašanja, no imate dojam da tada dijete ne sluša i da mijenja temu. Iz toga i sami primjećujete da od objašnjavanja, unatoč uloženom trudu, nema rezultata koje priželjkujete.
Zanimljivo bi bilo pratiti što se događa kada Vaš sin, primjerice, ne uspije dobiti što želi u vršnjačkoj skupini pa se ljuti i rasplače. Pitam se kako druga djeca reagiraju. Zanima me odnosi li se prema odgajateljicama s poštovanjem ili ne i o čemu to ovisi. Kako u konačnici riješe problem? Je li nešto drugačije kad ste Vi prisutni ili kad je sin u vrtiću? Odgovori odgajatelja i stručne službe vrtića tu Vam mogu biti od velike pomoći za dublje razumijevanje pozadine ponašanja Vašeg sina, pa se pitam jeste li pokušali razgovarati s njima.


Ono što sam shvatila iz Vašeg upita je da mu teže ide emocionalna regulacija, no vrlo važno pitanje je kako okolina reagira na njegovo ponašanje. Ako dijete dobiva pažnju i postiže ono što želi kad se neadekvatno ponaša, to se ponašanje samo osnažuje, bez obzira na to što mu riječima možda kažemo da nije u redu. I negativna pažnja je pažnja, a djeca dobi Vašeg sina pravi su mali čarobnjaci u otkrivanju granica odraslih i postizanja ostvarenja svojih želja bez obzira na sredstva. Ipak, ono što djeca žele ne mora biti ono što trebaju. Dijete koje ostvaruje svoje želje na neadekvatne načine zapravo ne dobiva ono što mu je potrebno. Neka razina frustracije treba mu za emocionalni i socijalni napredak.


Predložila bih Vam stoga da dijete što više socijalizirate – u vrtiću, parku, s djecom prijatelja. U vrtić je krenuo s četiri godine, a dotad je možda navikao biti „centar svijeta“ odraslih ljudi koji ga čuvaju i vole, što je sasvim prirodno. Pustite djecu što je moguće više i dulje da sami pokušaju razriješiti nesuglasice i probleme, čak i ako Vaš sin bude neko vrijeme ljutit i frustriran. Odrasli se u toj dobi zapravo trebaju uplesti jedino kad je to važno za sigurnost djece. Dogovorite nekoliko glavnih pravila ponašanja koja će vrijediti svaki dan u situaciji kada je dijete mirno, na primjer prije spavanja. Odaberite do tri pravila koja su jako važna, primjerice da lijepo razgovaramo bez psovanja. To pravilo vrijedi za sve u obitelji. Na kraju svakog dana vratite se pravilima i procijenite zajedno sa sinom je li ih se pridržavao. Ako je, dobije neku sitnu nagradu (na primjer, bira crtani film sutra ujutro). Ako nije, dobije neku posljedicu (na primjer, ne može odigrati igricu koju voli). Uključite ga u smišljanje posljedica, djeca vole kad se traži i uvaži njihovo mišljenje te je veća šansa da će se na taj način pridržavati pravila. U situaciji kada se dijete ne pridržava nekog od dogovorenih pravila, primjerice odbija pozdraviti susjeda ili zausti prostu riječ, nježno i bez uzrujavanja podsjetite ga na dogovor. Njegov je izbor. Može promijeniti ponašanje ili odabrati nastaviti s ponašanjem koje nije u redu. U tom slučaju posljedica je jasna. Vaš je zadatak da se dogovora vrlo dosljedno pridržavate, i mama i tata.


Pazite pritom da pravila ne smiju biti vezana za emocije djeteta, primjerice da nema ljutnje ili plakanja. Dijete ima pravo biti ljuto, tužno, ima pravo plakati. Nema pravo uslijed svojih emocija na bilo koji način štetiti drugima. I sjetite se da to što je dijete tužno ili ljuto ne znači da trebate popustiti, dapače. Zagrlite ga, pomazite ga, utješite ga, dajte mu do znanja da razumijete kako se osjeća i da će posljedica svejedno biti prema dogovoru. Dajte mu perspektivu da već sutra ima novu priliku. Sam razgovor dijete će rado izbjeći, kako ste primijetili, no Vaša djela govore glasnije. Također, Vaša emocionalna stabilnost u takvim situacijama djetetu pruža okvir za učenje vlastite emocionalne stabilnosti. Prevenirajte vlastitu uznemirenost time što ćete reagirati odmah, čim primijetite neadekvatno ponašanje djeteta i ponudite mu izbor. Što će biti dalje, bit će njegova odgovornost, a ne Vaša. Vaša je odgovornost za odnos, a ne ponašanje djeteta u svakom trenutku.


Ako želite nadalje istražiti neke smjernice u odnosu sa sinom ili dobiti podršku za zadatke roditeljstva koji su pred Vama, budite slobodni opet nam pisati tu na forumu ili na e-mail Hrabrog telefona. Također nas možete nazvati svakog radnog dana od 9 do 20 sati na liniju za mame i tate na broju 0800 0800, anonimno i besplatno.


Puno sreće i ustrajnosti u odgoju Vašeg dječaka,
Hana Hrpka, prof.