Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 382 | Broj poruka: 1208

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Poremećaji prehrane kod predškolca


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

ReginaPhalange

16.12.2020. 14:40

Poštovani,

ljubazno Vas molim za savjet ili preporuku kako poboljšati prehranu kod sedmogodišnjeg djeteta koje ima dijagnosticiran poremećaj senzoričke integracije (hiposenzibilne orofacijalne muskulature, hipersenzitivnog njuha), poremećaj pažnje, te govora i jezika (F80.9), a za koje vjerujem da sve skupa utječe i na hranjenje.
Na početku dohrane dijete je biralo hrskave i začinjene namirnice dok je kašasto izazivalo nagon na povraćanje te je takve namirnice odbijao.
Zbog specifične senzoričke situacije prve 3 godine života pažljivo sam birala namirnice i način pripreme hrane kako bismo izbjegli neželjene gastro reakcije, no kako su se kroz terapije senzoričke integracije njegove tegobe smanjile, a neke u potpunosti nestale, vjerujem da je daljnje odbijanje i eliminacija 90% ponuđenih namirnica vrsta manipulacije ili navika iz koje ne znam izaći.
Kao sedmogodišnjak i dalje bira hrskavo, začinjeno, ne jede raznoliko, ne jede ništa jušno (bistre juhe, variva, umake), od mesa jede samo kožu, ne jede ribu, tjesteninu ponekad ali bez umaka, ne jede rižu, mahunarke, kuhano povrće, jaja. Ustvari je lakše navesti ono što jede; pekarske proizvode, hrskave krumpire, voće, sirovo povrće, voćne jogurte, krekere i ostale grickalice, slatkiše.
Metoda da ga ostavim da bude gladan pa će pojesti bilo što mi je neprimjerena kao majci te je ne bih željela provoditi, posebno zato jer je zbog poteškoća u razvoju izuzetno osjetljiv, plašljiv, te se bojim da bi ga grubi načini uvođenja novih namirnica samo dodatno traumatizirali.
S druge strane, zbog velikog komunikacijskog poremećaja teško je objasniti mu zašto mora jesti ili barem probati jer ne razumije uzrok/posljedicu, tako da ne znam kako se postaviti.
Ljubazno Vas molim bilo kakav savjet prvenstveno kako bih se ja trebala odnositi prema njemu kada je u pitanju hrana, trebam li biti stroga, kako spriječiti plakanje (jer kad se uznemiri onda više nije niti gladan) koje se pojavljuje kada ga se na nešto tjera... Bilo kakav savjet je dobrodošao.

Unaprijed hvala!

Hana Hrpka, prof.

21.12.2020. 23:35

Draga mama,
hvala Vam što ste se javili s upitom i na taj mi način ukazali povjerenje. Drago mi je da ste u ovoj situaciji odlučili potražiti pomoć, jer mi to govori da aktivno želite riješiti situaciju u kojoj ste se našli.
U upitu spominjete da Vaš sin ima dijagnosticiran poremećaj senzoričke integracije, poremećaj pažnje te govora i jezika. Brine Vas njegova prehrana jer odbija većinu namirnica koju mu nudite. Navodite da su se tegobe zbog kojih ste prilagođavali namirnice smanjile te neke u potpunosti nestale terapijom senzoričke integracije. Vjerujete stoga, da je razlog odbijanja hrane vrsta manipulacije ili navika. Pitate se koja bi metoda bila najbolja kako biste mu pomogli da počne jesti raznovrsnije. Kažete da Vam se neprimjerenom čini metoda kojom ga ostavljate gladnim te da strahujete da je to grubi način koji bi mu ovaj proces mogao učiniti težim. Također, navodite da je teško objasniti mu važnost konzumiranja određenih namirnica jer ima problem u razumijevanju uzročno posljedične povezanosti.
Prema svemu što ste mi naveli dobila sam dojam da ste angažirana majka i da promišljate i pratite svoje dijete zbog čega bih Vas pohvalila. Vjerujem da se u ovoj situaciji možete osjećati bespomoćno i da Vam na pamet padaju različite metode, ali niste sigurni koja je ispravna. Važno mi je da znate kako je proces prilagodbe na nove namirnice proces koji traje i potrebno je strpljenje i dosljednost. Spomenuli ste da Vaš sin ima dijagnosticirani poremećaj senzoričke integracije što može biti povezano s njegovim odbijanjem određenih vrsta namirnica jer su teškoće senzorne integracije jedan od mogućih uzroka selektivnosti pri konzumaciji hrane. Isto tako, odbijanju hrane može pridonijeti i to što dugo nije konzumirao neke namirnice te se sada susreće s puno novih namirnica, kako okusom tako i izgledom, što mu može biti previše s obzirom na njegovu senzornu osjetljivost.
Pitam se kako ste mu do sada pristupali kada ste mu nudili nove namirnice te u kojoj količini i učestalosti ste to činili. Također, javlja mi se i pitanje kako se Vaš sin ponaša za vrijeme obroka te na koji način odbija hranu.
Postoji razlika između ponašajnih i osjetilnih teškoća hranjenja. Ponašajne teškoće mogu biti odbijanje sjedenja za stolom, odbijanje samostalnog hranjenja, bacanje i guranje hrane, pljuvanje ili namjerno povraćanje, uzimanje hrane od drugih i slično. Tada je važno željene ciljeve razdvojiti na manje korake te svaki korak nagrađivati. Potrebno je pohvaliti dijete za učinjeni poželjan korak (na primjer mirisanje hrane koju odbija, probavanje vrlo malog zalogaja nove hrane i slično). Nekada pohvala nije dovoljna pa valja uključiti i male primjerene nagrade. Primjerice davanje zalogaja hrane koju voli može biti nagrada. Neki se koraci mogu brže savladati, za neke možda treba više vremena zato je važno postupati strpljivo i postepeno. Kod djece sa osjetilnim teškoćama hranjenja neugodu stvara određeni izgled hrane, okus ili miris te imaju poteškoće s prijelazom s jedne teksture hrane na drugu. Također, mogu imati i nekontrolirane ispade gušenja ili povraćanja. Kod takvih slučaja potreban je specifičan pristup usmjeren na smanjivanje reakcija djeteta na nove namirnice. Primjerice, korisno može biti postepeno uvođenje novih namirnica. Djetetu se nudi samo mala količina nove hrane tijekom konzumacije hrane koju preferira. Kada se dijete navikne na rutinu koja uključuje sitne zalogaje nove hrane nekoliko puta za vrijeme obroka koji preferira, zalogaji nove hrane mogu se početi povećavati. Važno je pritom da sve bude postepeno i polako.
Ono što je važno kod svih teškoća hranjenja je uspostava redovne rutine za vrijeme obroka. Poželjno je određene obroke imati u približno isto vrijeme svaki dan. Također, koliko je moguće davati mu zadatke oko obroka kao što su postavljanje stola, serviranje obroka, pospremanje posuđa, a prema njegovim mogućnostima poželjno je i dijete uključiti u pripremanje obroka. Naglasila bih i da ne treba očekivati od djeteta konzumaciju hrane koju ni Vi ne jedete.
Za donošenje zaključaka o uzroku odbijanja određenih namirnica i odabiru učinkovite metode kojom će se pristupiti Vašem sinu potrebna je procjena njegovog ponašanja te detaljniji uvid u cijelu situaciju. Procjenu bi trebala napraviti stručna osoba kao što su liječnik ili psiholog s iskustvom u teškoćama hranjenja koji bi osobno mogao dobiti uvid u djetetovo ponašanje prilikom obroka i koji će dobiti s Vaše strane još detaljnije informacije o njegovim prehrambenim navikama te ostale relevantne informacije. Spomenuli ste da je Vaš sin bio uključen u terapiju senzoričke integracije. Potaknula bih Vas da se obratite stručnjacima u ustanovi u kojoj je išao na terapije. Oni mogu napraviti procjenu i prema tome preporučiti prikladnu metodu koju je potrebno primijeniti kao bi Vaš sin počeo konzumirati raznovrsniju hranu.
Za kraj bih Vam još jedno zahvalila što ste se javili i tako pokazali brigu za svojeg sina. Ako imate još pitanja, možete mi se ponovo javiti. Također, možete nazvati i Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Želim Vam puno uspjeha u novim izazovima te ugodne i lijepe trenutke s Vašim sinom.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.