Home / Forum / Specijalizacije - medicina / Dječja psihologija / Problem pri hranjenju djećaka od 2 god.

Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 353

Broj poruka: 1118

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26

Problem pri hranjenju djećaka od 2 god.

Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Melanija 4444

19.11.2015. 18:10

Poštovani smatram da imam problem zato vam se i obračam. Sin 2 god. i dva mj. katastrofa jede, to su zobene pahuljice , jogurti voćni, griz , palenta i mliječne deserte, od kuhanog najviše nešto od mljevenog mesa, i to kako kada. Jede većinom sve što su manji komadi da ne mora puno žvakati. Problem je u tome što se njega mora animirati tj.poticati na jelo, uglavnom uz crtiće što znam da je loše, i probala sam na svakake načine ali on bez crtića neće jesti po cijeli dan. Problem je što ni ne priča, suprug i ja ga potičemo na razne načine ali nije zainteresiran, samo se okrene i ode. Uglavnom mene zove, zna dati do znanja što želi, sve razumije, zna brojati do 10 na eng.i abecedu, što je naravno naučio kroz crtiće. Crtiće gleda samo 1 sat na dan, ali više ne na eng. Pozdrav i zahvaljujem unaprijed na odgovoru.

Hana Hrpka, prof.

25.11.2015. 19:20

Draga mama,

prije svega Vam se želim zahvaliti što ste nam svojim upitom ukazali povjerenje. Odgoj djeteta zahtjeva puno energije i snage, a trenuci u kojima dijete odbija predloženo mogu biti iscrpljujući za roditelja, dovesti do ljutnje ili frustracije. Vjerujem da naizgled bezizlazna situacija može izazvati različite emocije te bih voljela da znate da su one sasvim uobičajene, i da je u takvim situacijama korisno potražiti pomoć.

Naveli ste da Vaš sin od dvije godine jede samo hranu blaže strukture poput jogurta, griza i kašica dok od nešto više strukturirane hrane ponekad jede mljeveno meso. Pitam se kako je u Vašoj obitelji tekao proces prelaska s majčinog mlijeka (ili zamjenskih rješenja) na kašice, a zatim i na hranu jače strukture (krumpir, riža). Naime, rekli ste da jede većinom manje komade da ne mora puno žvakati pa smatram kako postoji mogućnost da se Vaše dijete malo teže navikava na hranu jače strukture. To nije ništa neobično te je u takvim slučajevima dobro u početku miksati obroke. U tako ranoj dobi djeteta bitno je da ono jede raznoliko te da njegovi obroci sadržavaju različite namirnice kako bi se što bolje razvio i ojačao. Stoga je u početku bitno pobrinuti se da jede različite namirnice. Možete pokušati s miksanjem obroka te pri tome možete ostaviti i krupnije komade koje ćete iz obroka u obrok povećavati. Pokušajte krenuti postepeno, prvi slijedeći obrok izmiksajte do kraja, u obroku nakon tog ostavite malo krupnije komade (npr. krumpira). Tako nastavite svaki idući obrok. Postoji mogućnost da ćete u jednom trenutku doći do strukture koja mu ne odgovara i koju će odbijati. U tom slučaju nemojte odmah idući obrok povećavati komade hrane, nego se zadržite na toj veličini nekoliko dana ili cijeli tjedan te onda postepeno iz tjedna u tjedan povećavajte komade hrane. Bitno je uzeti u obzir da svako dijete ima svoj tempo te da će ovaj proces možda biti dugotrajniji. U takvim je situacijama bitno ne obeshrabriti se te se veseliti malim naprecima.

Postoji mogućnost da se ne radi samo o strukturi hrane, već i o različitim okusima koji mu ne odgovaraju. U tom slučaju krenite od njemu poznatih i ukusnijih obroka te postepeno dodajte nove, prvo u manjim količinama, pa u sve većim (npr. krenite s miksanjem jogurta i banane ili jabuke – nekog voća koje nije jeo).

Spomenuli ste mi i da ga je teško poticati na jelo te da za vrijeme jela uglavnom gleda crtiće. Vrlo mi je drago čuti da u Vašoj obitelji televizija nije stalno upaljena, odnosno da dijete ne gleda crtiće više od sat vremena dnevno te bih svakako htjela pohvaliti tu odluku. Naime, televizija djeci nudi veliku količinu različitih podražaja koja se brzo izmjenjuje te se na taj način mladi mozak djeteta vrlo rano počne navikavati na pretjerano izlaganje informacijama, što naknadno može otežati održavanje pažnje u situacijama s manje podražaja (kao što je npr. škola). Stoga me veseli čuti da i o tome razmišljate. Svakako bi bilo dobro odvojiti gledanje televizije od hranjenja, kako bi djeca bila sama svjesna procesa hranjenja koji se odvija te svjesnije žvakala i gutala hranu. Napisali ste mi da ga potičete na razne načine, ali da nije zainteresiran te da se samo okrene i ode. Zanima me kako izgleda procedura ručanja u vašoj obitelji. Bilo bi dobro, ako ste u mogućnosti, da cijela obitelj jede u isto vrijeme te da je dijete smješteno u sjedalici u ravnini stola, kako bi vidjelo roditelje i hranu na stolu. Bilo bi dobro imati i rutinu obroka, odnosno da su doručak, ručak i večera uvijek u isto/približno vrijeme te manji međuobrok između doručka i ručka te ručka i večere. Nema potrebe da hrana bude stalno dostupna i na dohvat ruke, jer će na taj način dijete jesti manje konkretnih obroka, a kada dođe vrijeme za njih, neće biti gladno. Pitam se i kako Vaše dijete jede. U dobi od dvije godine djeca već mogu samostalno držati žlicu i hraniti se, još uvijek neuredno, ali uspješno. Stoga bi bilo dobro da ga potičete da sam jede – u početku Vi s njegovom rukom grabite i stavljajte hranu u njegova usta pa mu postepeno sve manje pomažite. Kao jedan oblik poticanja možete iskoristiti i nagradu – nešto što jako voli, može biti i igračka ili čokolada te mu ju svaki put nakon obroka bez televizije možete dati. Bitno je uzeti u obzir da ta nagrada dolazi samo i isključivo nakon obroka (npr. ako odlučite da je nagrada čokoladni desert, bitno je da niti u jednoj drugoj situaciji ne dobije čokoladni desert nego samo kao nagradu). Na taj način možete povećati motivaciju djeteta za hranom.

Isto tako, naveli ste mi i zabrinutost oko toga što Vaš sin još ne govori, odnosno da Vam to otežava sam proces hranjenja. Prije svega bih Vam htjela reći da sve stvari koje navodite: da Vas zove, sve razumije, zna brojati te da Vam zna dati do znanja što želi su uobičajene za njegovu dob te da u dobi od 2 godine većina djece još ne govori. Pitam se na koji način Vam daje do znanja što želi, odnosno što ne želi. Naime, djeca u toj dobi vrlo često pokazuju prstićem na stvari koje žele ili uzmu roditelja za ruku i odvedu do nečega što žele. Roditelj svoje dijete poznaje najbolje te u većini slučajeva zna što ono traži ili želi iako je samo pokazalo u određenom smjeru te odmah odgovara na djetetovu potrebu. Dijete na taj način nema potrebu izreći što mu treba, lakše mu je pokazati, ako će i na taj način dobiti ono što želi. Stoga je dobro postavljati mu dodatna pitanja te na taj način stvoriti što više situacija u kojima bi mogao reći što želi. Od toga možete napraviti i igru. Primjerice ako pokazuje na ormar u kojem mu je najdraža igračka, možete ga pitati „koju ladicu da otvorim?“ pa otvoriti krivu ladicu i pitati „je li tu?“ dijete će najvjerojatnije odmahnuti glavom ili možda reći ne. Vi možete reći „jooooj nije, a gdje je onda?“ i čekati njegovu reakciju, kada otvorite pravu ladicu, možete mu dodati krivu igračku i pitati ga „je li to ta?“ kada mu na kraju dodate onu igračku koju je tražio ispratite ju s pljeskom i veseljem jer vam je pomogao da ju nađete. Takav pristup možete primijeniti u svim svakodnevnim situacijama. Ne brinite ako Vaš sin u početku možda neće odgovarati na Vaša pitanja, bitno je da Vas prati i razumije. Nakon postavljanja pitanja dajte mu vremena, ako Vam ne odgovori, Vi umjesto njega recite odgovor. Na taj će način dijete čuti što od njega tražite te će mu biti lakše drugi put. U poticanju govora Vam još mogu pomoći priče i pjesmice. Važno je da od svega što radite stvorite igru. Pričajte što više priča, neka dijete gleda slike, tražite ga da Vam pokazuje na kojim slikama su likovi o kojima govorite, na kojoj slici se događa ono o čemu ste pročitali, tek kada to savlada ga pitajte „tko/što je ovo?“ Od čitanja napravite interaktivnu igru u kojoj je najbitnije da se dobro zabavite. Zajednički pjevajte dječje pjesmice i plešite na njih, u pjesmicama koje dobro zna zaustavljanjem i pogledom tražite od njega da Vam kaže što ide sljedeće npr, „kad si sretan lupi dlanom ti o ... (pogledajte ga i pričekajte da kaže, ako ne kaže sam, Vi recite) dlan“.

Uzmite u obzir da Vaše dijete ima dvije godine te se ta dob najčešće naziva „terrible two“. Za nju su uobičajene česte promjene raspoloženja, napadaji bijesa i jasno i glasno „ne“. Dijete se u toj dobi bori sa željom za neovisnosti i svojom ovisnošću o roditeljima te je sasvim uobičajeno da provodi svoju volju. U takvim je situacijama bitno da ostanete dosljedni i da odredite granice koje dijete ne smije prijeći. Ne zaboravite da su sve stvari s kojima se susrećete uobičajene te da niste jedni roditelj koji se s time bori.

Divno mi je vidjeti s kolikom brigom i znatiželjom odgajate svoje dijete te se ne ustručavate pitati za savjet. Ne odustajte od svojih nauma, a ako budete imali još pitanja ili niste sigurni što dalje, uvijek nam se možete javiti i na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabri telefon za mame i tate na 0800 0800.
Želim Vam uspješno rješavanje svih problema i sreću u svim novim izazovima na koje naiđete!

Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Charlie15

06.03.2019. 18:25

Poštovana,
navezano na ovu temu ja imam sličnu situaciju i strah me da ne radim neke korake koji nisu dobri. Nakon preležane gripe ne želi jesti ručak pogotovo - još nekako pojede doručak i večeru ako je griz ili palenta a što se mora jesti žvačući ne želi. Još smo mi napravili grozan kompromis i dozvolili da gleda Pepu ili Pocoya dok jede pa ga onda to veseli. Spretan je i samostalan, puno priča, slaže rečenice ali ne želi samostalno jesti. Ponekad imam osjećaj da mu se gadi da sam dira hranu. Tu opet možda ima moje krivice jer se nisam trudila da ga naučim da sam jede, nego ga i dalje hranim. Naravno da svi oko mene govore faza je i proći će a meni s želudac steže a onda vjerojatno i on to osjeti...Pokušavamo imati zajedničku večeru jer je to jedini dio dana da smo svi skupa za stolom ali ne ide.
hvala na bilo kakvoj pomoći,

Hana Hrpka, prof.

11.03.2019. 22:40

Draga mama,
prije svega bih Vam zahvalila što ste mi se javili i odlučili podijeliti svoje brige, ali i zatražiti stručnu pomoć. Biti roditelj zahtijeva mnogo snage i upornosti te upravo zbog toga mnogi roditelji nailaze i na nesigurnosti u sebe i svoje roditeljstvo. Takva propitivanja prirodna su pojava i dio su roditeljstva. To je pokazatelj da se Vaše vještine roditeljstva razvijaju, što je pohvalno.
U upitu navodite kako niste sigurni u ispravnost Vaših postupaka vezano za hranjenje Vašeg djeteta te da on nakon preboljene gripe odbija jesti ručak. Kažete da kao jedine obroke konzumira doručak i večeru u obliku meke strukture hrane, kao što su griz i palenta te da odbija krutu hranu, to jest onu koja bi se morala žvakati. U upitu spominjete i da ste dozvolili da gleda crtiće dok jede jer navodite da ga to veseli. Isto tako, spomenuli ste i da Vaše dijete nije samostalno kada je riječ o konzumiranju hrane, da ga i dalje hranite, dok s druge strane njegove verbalne sposobnosti procjenjujete u skladu s očekivanjima. Također navodite kako se trudite imati zajedničku večeru jer je to jedini dio dana kada ste svi skupa za stolom.
S obzirom na to da niste naveli dob djeteta, pitam se koliko ima godina. U upitu navodite kako se odbijanje hrane javilo nakon preboljene gripe te se pitam kakve je prehrambene navike imalo Vaše dijete prije toga. Također se pitam koliko odbijanje krute hrane do sada traje te primjećujete li neke druge promjene na Vašem djetetu.
Oporavak tijela nakon preboljene bolesti je individualan i razlikuje se od osobe do osobe. Ponekad je moguće da tijelo odmah ne prihvaća sve oblike hrane, u ovom slučaju krutu hranu te je tu važna strpljivost i postepenost. Dozvolite svom djetetu da Vam pokaže koja mu hrana odgovara više, a koja manje. No, kako biste ipak osigurali raznolikost namirnica za svoje dijete, možete pokušati s miksanjem obroka na način da prvotno obrok izmiksate do kraja, te svaki sljedeći izmiksate manje kako bi obrok postepeno sadržavao krupniju hranu. Važno je pratiti Vaše dijete i dati mu dovoljno vremena da se oporavi. No, ako primijetite neke druge promjene na Vašem djetetu, kao što su promjena težine, temperatura, promjena raspoloženja ili bilo kakvu promjenu koja ugrožava svakodnevno funkcioniranje Vašeg djeteta, potrebno je obratiti se pedijatru kako bi se isključila neka zdravstvena tegoba.
U upitu ističete kako imate dojam da ste učinili „grozan kompromis“ dozvoljavajući gledanje crtića za vrijeme obroka navodeći razlog kako ga to „veseli“. Vjerujem kako Vam je djetetova sreća na prvom mjestu i da u situacijama kada dijete odbija hranu koja predstavlja bitnu komponentu rasta i razvoja Vašeg djeteta, pokušavate sve moguće načine kako bi pojelo obrok. Kada je riječ o hranjenju, poželjno bi bilo da za vrijeme obroka dijete ne gleda paralelno crtiće ili igra neku igru, jer to može zbuniti dijete na način da mu oteža razlikovanje vremena za obrok i vremena za igru. Vjerujem kako ponekad u dobroj namjeri posustanete djetetovom zahtjevu iako znate kako to nije ispravno. No, važno je kontinuirano voditi brigu o važnosti granica i njihovoj dosljednosti provođenja. Granice u odgoju djetetu donose brojne dobrobiti jer kroz njih dijete uči biti suosjećajno i poštivati sebe i druge te mu one pružaju strukturu i predvidljivost. Dijete koje je naučilo poštivati granice, lakše će ih i samo postavljati. Također, u upitu navodite kako i dalje hranite dijete jer mislite da mu se gadi hrana. Djeca se s otprilike 2 godine života počnu samostalno hraniti, uz veće ili manje raspone. Velika je vjerojatnost kako prvi pokušaji neće biti najuredniji, no bitno je da potičete dijete na samostalnost i istraživanje hrane i njene strukture. U svemu je važno strpljenje i postepenost, pa tako kada je riječ i o hrani.
Voljela bih Vas pohvaliti što se prepoznali važnost zajedničkog jedenja obroka. Osim provođenja zajedničkog vremena, vrijeme zajedničkog obroka je mjesto gdje se djeca uče ponašanju i komunikaciji s odraslima, uče dijeliti ono što se događa u njihovim životima te usvajaju prehrambene navike. Isto tako, pripremanje i posluživanje hrane također može biti dio zajedničkih aktivnosti djeteta i roditelja.
Još jednom Vam hvala što ste se odlučili javiti i tako mi iskazali povjerenje. Ako imate još nekih pitanja ili postoji nešto što biste voljeli podijeliti, možete se ponovno javiti ovim putem ili nazvati na besplatnu savjetodavnu liniju za mame i tate Hrabrog telefon na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Isto tako, možete se javiti i na e-mail savjet@hrabritelefon.hr
Nadam se da će Vam nešto od navedenoga koristiti i pomoći u rješavanju nastalih teškoća te Vam želim puno uspjeha i lijepih trenutaka u odgoju Vašeg djeteta.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Charlie15

12.03.2019. 11:00

Hvala vam na vašem trudu. Evo par informacija koje nisam u prvom javljaju napisala.Naš dječak ima 2g i dva mjeseca. Što se prehrambenih navika tiče prije gripe to je izgledalo ovako : u zadnje vrijeme je doručak doma ( a to znači oko 8h) odbijao nego bi jeo kod moje mame koja ga čuva oko 9 - 9.30. Tamo takodjer ne jede samostalno ali nije bila uvijek kašasta hrana. Što se tiče njegovog ponašanja - on je veseli, lijepo se igra spava normalno, puno priča i slaže rečenice, i zaista ne primjećujemo svi skupa nekakvu promjenu - osim da je smršavio malo jer slabije jede. Čitam Jespera Julla i spoznala sam neke pogreške koje smo napravili i sada ih pokušavamo - sporovozno je, ispraviti. Uvela sam ga u kuhinju da recimo priprema sa mnom večeru nakratko, ali zasada nema rezultata. Neće jesti ni sa tim tabletima i mobitelima,nego bi samo gledao. Okreće glavu i govori ne treba - osim palente sa sirom. Zanimljivo je da sam ja jela palentu u trudnoći vrlo često. Sad je negdje 9 dan da je takvo "opsadno stanje", smirenija sam u smislu da nisam nervozna oko njega kad ne jede - jer vidim da je kontraefektno. ALi do kada? Hvala vam od srca na pomoći.

Hana Hrpka, prof.

15.03.2019. 09:15

Draga mama,
hvala što ste mi se ponovno javili i ukazali povjerenje. Kažete da ste kod sina primijetili uredan razvoj govora, da ima uredan obrazac spavanja i da voli provoditi vrijeme igrajući se. Navodite kako su i prije gripe njegove prehrambene navike bile slične kao i sad te da je odbijao većinu hrane, osim nekih specifičnih jela. Kažete da se osjećate smirenije i da ste odlučili promijeniti neke postupke koje niste smatrali učinkovitima, ali da još uvijek ne primjećujete promjenu u njegovoj prehrani.
Za početak Vas još jednom želim pohvaliti za to što brinete za dobrobit svog sina i trudite se biti što bolji roditelj. Drago mi je čuti da se osjećate smirenije i da promišljate o svojim odgojnim postupcima. S druge strane, čini mi se da ste zabrinuti i pitate se koliko će dugo odbijanje hrane trajati. Kažete da ste se odlučili na određene promjene pa se pitam koje su to. Vaš sin je u razdoblju kad proživljava mnoge promjene. Neke od tih promjena su razvoj govora, motorika i uspostavljanje određene razine samostalnosti. One se ponekad ne događaju u isto vrijeme te se ne moraju razvijati istim tempom i razumijem da to može izazvati osjećaj brige. Važno je pratiti promjene i reakcije Vašeg sina koje mogu biti pokazatelj onoga što mu najviše odgovora pa Vas potičem da na to obratite pozornost. Primjerice, napisali ste da voli kod bake jesti doručak oko devet, a da ga odbija ako mu ga dajete ranije kod kuće. Pitam se jeste li primijetili još neke situacije u kojima ne odbija hranu. Svako je dijete posebno i ima određeno vrijeme kad mu više odgovara jesti, spavati, igrati se i slično. Za promjene kod djece ponekad je potrebno više vremena, upornosti i strpljenja. Nadalje, djeci su potrebne struktura i dosljednost o kojima smo Vam pisali u prethodnom odgovoru i koje pomažu u uspješnom postizanju promjene. Zabrinulo me kad ste napisali da je Vaš sin izgubio na težini pa bih Vas potaknula da odete kod pedijatra, provjerite je li to očekivano s obzirom na gripu koju je prebolio i postoji li još nešto što možete učiniti u vezi toga. Za kraj Vas još jednom želim pohvaliti i reći da ste mi ostavili dojam predane majke koja ulaže puno truda u informiranje u vezi odgoja, a istovremeno ste puni topline i brige v koju pokazujete prema svom sinu. Vjerujem da će Vam se trud isplatiti i da ćete s vremenom primijetiti promjene. Ako imate još pitanja ili Vam je potreban razgovor i podrška, možete mi se ponovno javiti ovim putem ili na kontakte koje sam Vam dala u prethodnom odgovoru.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.