Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 361

Broj poruka: 1140

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26

Problem u govoru

Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Sumeja28

08.12.2018. 11:40

Moj problem jeste jer imam sina od 5godina i kcerku od 3godine i 9mjeseci i oboje imaju poteskoce u govoru.
Tesko izgovaraju mnoge rijeci, tesko sastavljaju recenice tj. ako im kazem da ponove "Vani grije sunce" oni ne zapamte tri rijeci vec dvije i najvise sto zapamte da ponove su dvije rijeci, takodje ne mogu da izgovore mnoga slova poput R LJ Č DŽ Š Ž.
Oni razumju mene u svemu sto im govorim ali cesto puta kada im nesto naredim da ucine oni su pomalo " izgubljeni" ,mnogu su stidni i nikako ne komuniciraju sa ostalim ljudima stim da oni nazalost nisu u kontaktu sa drugom djecom ( zivim u sredini gdje nemaju djecu za igru) i kada dodje do kontakta oni su zatvoreni.
Takodje njih dvoje imaju svoj jezik npr. cesto u igri koriste rijec "habijeć" i ne znaju nam objasniti sta to znaci.
Ako se desi da se na njih povisi ton oni se mnogo uplase sin krene da ruke stavlja u usta tj. Prstice ili da drhti a ponekad mu srce mnogo ubrzano kuca ako bi plakao njegov plac je u pocetku kao da ce explodirati tj sav se zacrveni u licu, suze krenu ali on ne pusta glas, pokusavam sa njim da prica da nauci npr. mnogo puta trebam da ponovim "Kako se zoves" da on odgovori i ne moze da izgovori svoje ime Abdurahman on kaze ADUHAMAM, pokusavam da izgovara pravilno rijeci i zaista je tesko ono sto me brine jer ne mogu zapamtiti vise od dvije rijeci.
Psihologu smo isli i rekao je da je sve uredu, logopedu nismo imali mogucnost ici ali u skoro vrijeme cemo se naruciti.
Do tad bih htjela savjet kako da postupim kao majka sa njim, kako da pokusam ili neke vjezbe da bi oni sastavljali recenice i iste izgovarali.
Hvala vam velika.

Hana Hrpka, prof.

12.12.2018. 19:55

Draga mama,
hvala Vam što ste mi se odlučili javiti i povjeriti svoje teškoće. Ponekad nije lako podijeliti s drugima ono što nas muči i želim Vas pohvaliti što ste se odlučili na taj korak, kako biste pokušali doći do rješenja situacije, odnosno kako biste što bolje pomogli svojoj djeci.
Ako sam dobro razumjela, Vaš sin i kći imaju poteškoće u govoru koje primjećujete kroz nemogućnost izgovaranja nekih slova te točnog ponavljanja rečenica, to jest pamćenja više od dvije riječi. Sin ima 5, a kći 3 godine. Navodite i da su sramežljivi i zatvoreni u komunikaciji s drugim ljudima i djecom te da imaju vlastiti jezik koji okolina ne razumije. Osim toga, kažete da se Vaša djeca uzrujaju kada netko viče na njih i da dječak tada ima različite reakcije kao što su stavljanje prstića u usta, drhtanje te plač praćen crvenilom u licu i nemogućnošću vođenja razgovora. Vjerujem da Vas to brine i da vam nije lako vidjeti djecu tako uznemirenu. Na kraju ste rekli da planirate naručiti djecu kod logopeda, a u međuvremenu Vas zanima što možete učiniti kod kuće kako biste im pomogli s razvojem govora.
Iako postoje određena pravila o vještinama koje bi dijete trebalo imati s obzirom na dob, svako dijete ima vlastiti tempo razvoja, pa tako i razvoja govora. Iz Vašeg upita sam shvatila da opisujete govor Vaše dvoje djece na jednak način. S obzirom na njihovu dob, očekivano bi bilo da postoje neke razlike na način da Vaš sin ima veći vokabular ili da ima bolji izgovor u odnosu na kćer koja je mlađa. S druge strane, njihova slična razina komunikacije može biti i odraz toga da se najviše druže međusobno i stoga je možda sin u nekoj mjeri prilagodio način komuniciranja kćeri. To je nešto što će stručnjak najbolje procijeniti i iz tog razloga važno je čim prije obratiti se logopedu kako biste utvrdili o čemu se radi, u čemu su njihove teškoće te kako bi se prema potrebi mogli uključiti u logopedsku terapiju.
Jedna od stvari koju možete činiti kod kuće jest djeci čim više čitati slikovnice primjerene njihovoj dobi. Dok čitate, možete komentirati slike koje pokažu, reći im što je na njima ili pitati njih da opišu ono što vide. Osim toga, možete i pjevati jednostavne pjesmice istovremeno pljeskajući ili lupkajući nogom kako biste naglasili ritam pjesme. Zanima me koriste li oni elektroničke uređaje. Bilo bi dobro što je više moguće ograničiti vrijeme koje djeca provode pred ekranima; televizija, računala, tableti i slični uređaji pružaju komunikaciju samo u jednom smjeru i djeca tada nemaju priliku razvijati vlastiti govor, već su samo pasivni korisnici takvih medija, navikavaju se na to da slušaju, ali ne i da povratno komuniciraju.
Što se tiče izostanka komunikacije s drugima, neka djeca su povučenija i nije im lako stupiti u komunikaciju s drugim osobama. Takvoj je djeci potrebno više poticaja i ohrabrenja, ali i više vremena kako bi se opustili u takvim situacijama. To za roditelje zna biti frustrirajuće jer zahtijeva mnogo strpljenja i truda s njihove strane. Ako djeci nije ugodno u prisustvu puno ljudi, možete im omogućiti da malo po malo upoznaju nove ljude i kroz vlastiti primjer pokazati kako s njima mogu komunicirati. Osim toga, bilo bi dobro kada bi se djeca mogla družiti s drugom djecom njihova uzrasta te se pitam postoji li ipak neki način da im se to omogući, primjerice odlaskom u vrtić ili na igralište u nekom mjestu blizu vaše sredine. Djeci je potrebna interakcija s vršnjacima kako bi mogli promatrati, oponašati i tako usvojiti socijalne vještine. Osim igre s drugom djecom, može im pomoći i igra s roditeljima, gdje im koristeći igračke ili igranjem uloga možete odglumiti načine započinjanja i održavanja komunikacije s drugima.
Spomenuli ste i neke reakcije djece na prijekore te se pitam na što mislite kada kažete da se na njih „povisi ton“, odnosno kako to točno izgleda. Ponekad djeca ne znaju kako izraziti svoje osjećaje te može doći do reakcija sličnih onima koje ste naveli. Kako biste pomogli djeci u njihovom emocionalnom razvoju najvažniji je topao i podržavajuć odgoj. Vikanje kod djece stvara strah i narušava njihov odnos s roditeljima. Umjesto vikanja i kazni za ponašanja koja kod djece ne želite, bolje je djecu nagraditi za ponašanja koja su poželjna. Nagrade ne trebaju biti nešto materijalno, već su i pohvala ili zagrljaj efikasan način nagrađivanja djeteta. Osim toga, dobro je razgovarati o osjećajima i dozvoliti djeci sve osjećaje, pa tako i one neugodne, kao što su ljutnja ili tuga. Roditeljima je teško kada djeca doživljavaju neugodne emocije, ali ih je ipak važno izdržati jer su prirodne i očekivane jednako kao i one ugodne. U situaciji kada vidite da su djeca uzrujana i počinju pokazivati neke od reakcija koje ste naveli, dobro je djeci na smiren način na glas izreći one osjećaje koje kod njih tada prepoznate i reći im da je to u redu i da ste tu za njih. Na taj način pomažete im da njihovi osjećaji budu vidljivi izvana, umjesto da ih oni potiskuju iznutra, a dobro je ponuditi im i neki primjeren način izražavanja tih osjećaja, poput plakanja ili zagrljaja.
Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti koristan u nošenju sa situacijom u kojoj se nalazite. Dodatne informacije o izražavanju dječjih osjećaja možete naći na sljedećoj poveznici: https://odrasli.hrabritelefon.hr/...ko-djecu-uciti-izrazavanju-osjecaja/. Osim toga, preporučila bih i sljedeći članak o tome kako poboljšati socijalne vještine djeteta: https://www.poliklinika-djeca.hr/...boljsati-socijalne-vjestine-djeteta/. Željela bih Vas pozvati da mi se ponovno javite ako budete trebali bilo kakvo dodatno pojašnjenje ili Vam se jave neka nova pitanja. Osim ovim putem, možete se javiti i na besplatnu i anonimnu telefonsku liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Radno vrijeme linije je svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Isto tako, Hrabrom telefonu možete pisati i putem e-maila, na adresu savjet@hrabritelefon.hr.

Za kraj Vam želim još jednom zahvaliti na iskazanom povjerenju i pohvaliti Vašu brigu. Želim Vam puno sreće za nošenje sa situacijom u kojoj se nalazite.

Lijepi pozdrav,
Hana Hrpka, prof.