Poštovani, odlučila sam vam se javiti jer me već par dana muče neke stvari. Mislim, neke. Dogodilo se to prije par godina pa da vam objasnim u neke detalje i ako mi možete dati savjet kako da se smirim i kako da postupim u ovoj situaciji.
Dakle ovako. Kada sam imala nekih 14/15 godina, ne sjećam se točno još uvijek sam bila ono dijete koje se voljeli igrati vani, kuhati kao ručak, igrati se sa nekim dječjim igrama. Dosta često smo se igrali kao da glumim nekakvu obitelj pa se onda skupi društvo i tako se igramo. Ono što me dosta muči ovih dana, a sjetila sam se kroz gledanje jednog filma. Uglavnom, kako bi uvijek išli kod bake na selo na igranje tamo sam imala sestričnu i bratića. Uvijek bi se podijelili da on i ja glumim "mamu i tatu" ostaloj djeci. I tako kroz igru smo se igrali satima i kao išli na ručak, spavanje i tako. Tipična dječija igra. Iskreno, tada sam tek počela otkrivati neke stvari i puno toga mi nije bilo jasno. Jednom, kada smo odlučili ići na spavanje, bratić i ja (on je 5/6 godina mlađi od mene) smo kako bi se stvari igrali odlučili kao igrati mame i tate. Ja sam negdje u svojoj podsvijesti znala što znači seks i sve ostalo, ali tada sam bila još uvijek jako ne zrela i nisam imala pojma ni o čemu. Ono što mene psihički jako muči je to što smo mi kao imitirali seks odnosno ono što mame i tate rade. Dakle, on bi legao na mene ili bi ja legla na njega i mi bi doslovce kao skakali jedni po drugome. Jednom se dogodilo da sam ja bila ja njemu i da sam tako skakala po njemu i njegovoj nozi i osjetila dolje ugodu i to kao veliku ugodu, ne znam kako da izrazom uopće koliko me sram. Iskreno, jako se plašim tih nekih svojih dječjih odluka i znam da sam tada bila je zrela i sve skupa. Neki dan sam jako razmišljala o tome i znam da je to sve dječja igra, ali istraživanjem na internetu sam došla do nekih informacija da bi to moglo biti seksualno zlostavljanje i k tome još incest. Da napomenem, mi se nikad nismo dodirivali, (on je mene samo jednom poljubio tj. lizao kao po vratu jer smo se igrali) sad kad gledam, očigledno smo oboje puno toga znali, ali nismo bili svjesni. Jako me to muči. Nikad se nismo dirali, samo smo se igrali i glumili te stvari kroz igru. Ni njemu ni meni to nikada nije značo i jednostavno je sve završilo tako da smo odrasli i on i ja. Ja ne znam da li se on sjeća te igra i toga svega, ali ja sam se sjetila toga dok sam gledala taj jedan film i jako me muči psihički već danima.
Sve sam rekla i svom dečku koji mi se samo nasmijao i rekao da prestanem ubrijavati stvari u glavi i da jednostavno shvatim da smo tad bili djeca i to je to. Možete li me vi na bilo koji način smiriti jer iskreno, meni ovo sve jako teško pada i ne znam kako se nosim s tim jer osjećam toliku nekakvu krivicu jer smo eto se igrali. Moj mozak kao da ne može shvatiti da smo bili djeca i da smo se igrali i da je to završilo na tome.
Možete li mi molim vas dati bilo koji savjet jer psihički stvarno nisam baš dobro ovih dana. Ne mogu prestati razmišljati o tome, plakala sam, kajem se jako jer sam bila toliko glupa i ne zrela dok sam bila u tom pubertetu i jednostavno se ne mogu smiriti.
Molim vas za bilo kakav savjet kako da se smirim.
