Pozdrav,
Imam 26 godina. Godinama trpim nasilje u vezi. Pocelo je neprimjetno a sada gotovo ne prođe dan bez manje ili vise maltretiranja. Uglavnom su to uvrede, ponizavanja i prijetnje, unistavaje stvaru, a ponekad udarci, cupanje i guranje. Zivim s deckom i svim silama bi htjela pobjeci ali uglavnom odustajem zbog straha. Nekoliko puta me cak bilo strah za vlastiti zivot. Uvijek mene i iskljucivo mene okrivljuje za svoje postupke i da je sve gori sto sam ja hladnija prema njemu. Istina je, vise ga ne volim ali zapravo nije se to dogodilo samo od sebe vec kad smo poceli zivjeti zajedno imam dojam da sam ga tek tada zapravo upoznala. On je svaki vikend, a nekada i preko tjedna otisao na "jedno piće" a vracao bi se kuci ujutro. Kada bi ga zvala po noci uporno je lagao da je upravo krenuo itd. Pocela sam se osjecati usamljeno i kao da nisam dovoljna. Istina, i ja bi ponekad s njim izasla ili s prijateljicama ali zbog posla si ne mogu priustit svako malo izlaziti i piti a niti zelim voditi takav zivot. Nakon 2 godine njegovih izlazaka, lazi i pravljenja mene budalom, a i sve cesceg maltretiranja, ja sam upotpunosti zahladila odnos. Time maltretiranja postaju cesca i ozbiljnija. Najgore mi je sto nakon toga umanjuje ozbiljnost onoga sto se dogodilo npr dan prije i govori mi da sam luda i da pretjerujem i da i ako je poludio da je to jer sam ga isprovocirala. Ja sam svjesna da je sam kriv za svoje postupke ali imam osjecaj da nitko iz moje okoline ne shvaca to ozbiljno. Tim vise sto je ogroman manipulator i sa svima je "super" i svima je zabavan. Primjerice kada smo u drustu a nedavno se dogodila "scena" ja se jako moram naprezati da glumim da se zabavljam i da je sve uredu. U sebi polako umirem i ponestaje mi snage i sve cesce kad smo u drustvu djelujem nezainteresirano i hladno. Mene se ismijava da sam postala "baba"ili preosjetvljiva ili me se optuzuje da sam unistila izlatak itd ali ja stvarno vise nemam volje. Kada pokusam nekome ispricati svi vise manje daju do znanja da se ne zele mijesati, za rijesim to s njim itd. Cesto kada bi me malretirao u stanu bilo je jako glasno pogotvo ako bi unistavao moje stvari i sigurna sam da su susjedi culi i da ce zvati policiju ali izgleda da svi ignoriraju. Svi nekako pronalaze opravdanja za njegovo ponasanje i govore da nije tako los itd.
Vise od icega bi htjela da imam nekoga tko me razumije i kada mi je tesko da imam kome pobjeci. Osjecam se kako ne pripadam ovdje. Zaista nemam nikoga svog.
