Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 383 | Broj poruka: 1209

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Ispis iz vrtića


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Lorena2612

27.01.2021. 19:50

Poštovana,

U nedoumici sam, naišla sam na Vaš divan profil i izuzetne savjete, te me to potaknulo da Vam postavim pitanje vezano za trenutnu situaciju. Malena 2 god i 1 mj, krenula u vrtić sa godinu i 8 mjeseci, adaptacija je protekla izvanredno i dan danas voli ići u vrtić, vesela, vedra, razigrana curica, socijalna, široki vokabular za svoju dob. Imam dvojbe pošto u par navrata ponašanje tete me se nije nimalo dojmilo, te sam doslovce ustuknula, kad sam to vidjela. Naime, nije dozvoljeno nositi igračke u vrtić i nikad ih nije nosila( što apsolutno poštujem) osim jednog puta kad joj je tata otišao na brod ( po meni je to strah od odvajanja, adaptacija na isto i kompenzacija), teta je doslovce uzela plišanca i istrgnula iz ruku, na što je malena, reagirala toliko tužno i počela neutješno plakati, naposljetku se smirila, ali to nije način, teta je rekla da ona tako testira granice. Nakon par dana kad je opet uzela plišanca, lijepo sam joj objasnila da će je čekati u autu i da će ga mama čuvati, bez problema je rekla dobro mama, u početku je malo negodovala, ali razgovorom uvijek dođemo do rješenja. Problem je sada što je dijete totalno istraumatizirano, jer čim medu izgubi iz vida pita za njega. S tetom sam razgovarala, rekla je da je Noemi divna, po slušna i empatična što je za njenu dob napredno. Kad je pitam jeli se počupaju potuku, jame da je to normalno. Imam osjećaj da one to uopće ne rjesavaju na lijepo razgovorom. To nije jedina situacija, par puta sam došla kad je jedna teta vikala na nju, jer nešto nije smjela. Sad mene zanima, jeli ja možda burno reagiram ili? Dali je trebam zbog navedenih razloga ispisati iz vrtića? Jedan od razloga zašto smo je upisali je da bude u kolektivu, u kolektivu se najbolje uči, ali imam osjećaj da imitira baš loša ponašanja, pokupila je par psovki, pa je teta rekla da jedan dečkić psuje da će to riješiti pričom. Zatim, počela je bacati igračke doma konstantno, destrukcija totalna, prije se igrala satima sad odmah razbacuje. Pretpostavljam da je to kopiranje iz vrtića, jer kad je na par dana pustimo doma ona je divna djevojčica, puna strpljenja, samo - regulacija na maksimumu. Također, spominje kako je npr, Mikael udario. Sad me zanima ako je ispišem iz vrtića, da li je to trauma za nju, zbog prijatelja koje zbilja voli ili je njima bolje doma? Dali vrijedi ono pravilo do 3 godine držati dijete doma? Ne mogu naći zanimljivi članak na tu temu.Također sve svojata, moje i moje i u zadnje vrijeme stalno govori ne, što nikad nije. Prije nikad nismo imali tih problema strpljivi smo s njom, sve joj lijepo objasnimo i nikad nismo, niti namjeravamo upotrebljavati fizičku silu, znači sve razgovorom rješavamo. Dogodine smo joj našli odličan vrtić, hoće li joj onda to biti šok ili s obzirom na njezinu socijalnost neće? Voljela bih biti s njom 7 mjeseci biti doma, uzivati dok je još malena i dok ne počnem raditi, molim Vas Vaše stručno mišljenje. Od ♥️ hvala.

Hana Hrpka, prof.

02.02.2021. 15:55

Draga mama Lorena,
hvala Vam na javljanju i iskazanom povjerenju. Željela bih Vas pohvaliti na tome što ste odlučili potražiti podršku i smjernice te na taj način pokazali brigu za svoju kćer.
U svom ste upitu naveli da imate kćer koja je nedavno napunila dvije godine te voli ići u vrtić, ali ste nezadovoljni načinom na koji odgajateljice u vrtiću rješavaju različite situacije. Kažete da mislite kako ne razgovaraju s djecom na miran način te ste bili prisutni u situacijama kada su Vam se odgajateljice činile pregrube. Vjerujem da su Vas takve situacije zabrinule i izazvale nezadovoljstvo u Vama. Zbog toga biste kćer voljeli upisati u drugi vrtić, ali brinete hoće li je ta promjena uznemiriti. Osim toga, rekli ste i da je u zadnje vrijeme počela pokazivati neka ponašanja koja prije nisu bila prisutna, kao što je bacanje igračaka, govorenje prostih riječi te često odgovaranje s „ne“.
Prirodno je da Vas brine način na koji se odgajatelji u vrtiću odnose prema Vašoj kćeri i da biste voljeli da od njih dobiva pažnju i nježnost. Pitam se jeste li osim sa odgajateljicom, podijelili svoje brige i dojam sa stručnom službom kao što je psiholog. Ipak, ako Vam pomisao da ostavljate dijete u vrtiću u koji trenutno ide izaziva nelagodu, u redu je da ju odlučite premjestiti u drugi, samo je važno da ju onda polako pripremate na tu promjenu. Osim toga, možete ju postepeno sve kraće ostavljati u vrtiću tako da joj ostanak kod kuće ne bude prenagao. Postoje mnoga djeca koja do treće godine ne krenu u vrtić i to je u redu, sve dok to odgovara roditelju i djetetu.
Što se tiče mogućnosti polaska u novi vrtić, svaki polazak u vrtić ili jaslice predstavlja veliku promjenu za dijete jer ono tada ulazi u nepoznatu okolinu i odvaja se od roditelja na dulje vrijeme. Sva djeca prolaze kroz određeno razdoblje prilagodbe, ali nekoj djeci ono traje nekoliko dana, dok drugima može trajati i više tjedana. Trajanje adaptacije na vrtić bit će kraće što je dijete starije kada krene, što su dotadašnja iskustva odvajanja od roditelja bila bolja, a ovisi i o osobinama djeteta te pripremi na novi vrtić. Drago mi je pročitati da je Vašoj kćeri prilagodba na sadašnji vrtić prošla dobro, stoga postoji mogućnost da će se, ako ju premjestite, i na drugi vrtić uspješno prilagoditi. Iz onoga što ste napisali u svom upitu, dobila sam dojam da uspijevate razgovorom pripremate kćer na različite situacije, što Vam također može pomoći u prilagodbi na novi vrtić . Naime, djeci je kod svake promjene važna predvidivost, stoga je korisno opisati im što će se promijeniti i kako će izgledati njihova svakodnevica.
Ponašanja koja ste spomenuli da su se javila kod Vaše kćeri u zadnje vrijeme, ne moraju nužno značiti da su rezultat boravka u vrtiću. Vaše dijete trenutno prolazi kroz prirodnu razvojnu fazu u kojoj se događa puno promjena, na primjer uči pričati i polako joj se širi vokabular, uči o emocijama koje postaju sve kompleksnije te se uči strpljenju i čekanju svog reda. Dijete počinje istraživati okolinu i želi moći obavljati određene zadatke samo. Navedene promjene javljaju se polako pa se događa da je dijete nespretno u svojim nastojanjima da nešto učini. Tada dolazi do frustracije koju dijete onda ne može izraziti riječima zbog nedovoljno razvijenog rječnika i emocionalne kontrole. Zbog toga ju dijete izražava nepoželjnim ponašanjima kao što su izljevi bijesa (poznati i kao tantrumi) koji se mogu očitovati vikanjem, udaranjem, griženjem ili bacanjem stvari. Osim toga, djeca mogu često odgovarati s riječi „ne“, suprotstavljati se roditeljima, jer na taj način ispituju granice.
Željela bih istaknuti da ovakva ponašanja kroz koja prolazi većina djece u dobi od dvije godine, polako počinju slabjeti od treće godine života. Djeca ova ponašanja ne rade namjerno, već zbog toga što se ne znaju nositi s emocijama kao što su ljutnja ili tuga. Zato je važno kada vidite da je dijete uznemireno imenovati emociju koju vidite. To može izgledati primjerice ovako: „Vidim da si sada ljuta jer ne možeš gledati crtić za vrijeme ručka. Vjerujem da te to ljuti, ali znaš da je pravilo da za stolom ne gledamo crtiće, ali ga možeš pogledati nakon što pojedeš ručak.“ Ono što je važno je da postavljate čvrste granice ponašanja i budete dosljedni u odgoju te pokušajte nepoželjna ponašanja ignorirati, a poželjna nagrađivati. Možete promatrati kćer i nastojati primijetiti koje stvari ili situacije kod nje izazivaju nepoželjna ponašanja tako da na njih možete ranije utjecati. Kada razgovarate s djetetom o ponašanjima koja očekujete, nemojte to činiti u emocionalnoj fazi, već kada je dijete smireno (primjerice, ako znate da sutradan morate ići s djetetom u trgovinu, najbolje je prije spavanja dogovoriti pravila ponašanja te ih ponoviti prije odlaska u trgovinu). Pitam se kako Vam se čine smjernice koje sam navela i kako je do sada izgledalo postavljanje granica Vašoj kćeri.
Ako nakon čitanja ovog odgovora i dalje budete imali pitanja ili želite dodatno o ovome razgovarati, pozivam Vas da se ponovno javite putem e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr. Osim toga, možete nazvati besplatnu i anonimnu liniju za mame i tate Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Htjela bih Vas još jednom pohvaliti na javljanju. Dobila sam dojam da ste brižna majka i da aktivno promišljate o tome što je najbolje za Vaše dijete. Želim Vam puno sreće u daljnjem nošenju sa situacijom u kojoj se nalazite.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka